PROŠLE GODINE Grčka je prvi put dopustila da Jehovini svjedoci održe veliki kongres u jednom od njenih najljepših sportskih objekata. Bila je to natkrivena Olimpijska sportska dvorana, koja prima oko 20 000 posjetilaca. Ova klimatizirana sportska arena dio je kompleksa koji će se koristiti tijekom Olimpijskih igara 2004. u Ateni.

Značajno je spomenuti da su Jehovini svjedoci još 1963. i 1988. namjeravali svoje kongrese održati u velikim sportskim objektima u Ateni. Međutim, oba su puta vlasti ustuknule pred prijetnjama Grčke pravoslavne crkve i odbile ih ustupiti na korištenje.

U veljači 2001. Jehovini svjedoci predali su zahtjev za korištenje Olimpijske sportske dvorane — jednog od nekoliko natkrivenih objekata koji su dovoljno veliki za njihove potrebe. Međutim, pitali su se hoće li se povijest još jednom ponoviti. Kako su se i pribojavali, odgovor nadležnih bio je negativan.

Međutim, Jehovini svjedoci smjesta su se obratili visokim državnim službenicima koji su poznati kao pravedni i nepristrani. Hoće li oni htjeti podržati njihova ustavom zajamčena prava na slobodu vjeroispovijedi i miroljubivog okupljanja? Hoće li se uspjeti oduprijeti religioznom pritisku? Ne samo da su htjeli nego su u tome i uspjeli, pa je nova odluka poništila prethodni negativni odgovor. To je Jehovinim svjedocima omogućilo da kongres u Olimpijskoj  sportskoj dvorani zakažu za dane od 27. do 29. srpnja 2001.

U isto su vrijeme Jehovini svjedoci dobili dozvolu za korištenje Palače sportova u Solunu, još jednog natkrivenog sportskog objekta u vlasništvu države.

Datum održavanja kongresa u Ateni sve se više bližio, a neka pitanja još uvijek nisu bila riješena: Hoće li nadležne osobe, usprkos pritisku pravoslavnog svećenstva, postupiti u skladu s dogovorom? Hoće li Jehovini svjedoci moći uživati na tom skupu, a da ih u tome ne ometaju neke ekstremne skupine?

Pravoslavna crkva nije odustala od svoje dugogodišnje taktike da služeći se svojim utjecajem pokuša omesti održavanje kongresa. Televizijske stanice objavile su kako je pravoslavno svećenstvo inzistiralo na tome da se ni u kom slučaju ne spomene taj kongres. No na kraju su se svi napori Crkve pokazali bezuspješni.

Ironija je u tome što je upravo Pravoslavna crkva, koja optužuje Jehovine svjedoke da su tajnovita religija, sama pokušala spriječiti da javnost sazna što se dešava u sportskoj dvorani. No hrabri novinari nisu popustili pritisku svećenstva. Opširno su i nepristrano informirali javnost o kongresu.

Osim toga, tisuće delegata iskoristilo je priliku da one s kojima su razgovarali o svojim vjerovanjima obavijeste o predstojećem kongresu. Gdje god da su išli, delegate se moglo prepoznati po njihovim žutim kongresnim značkama. Mnogi koji nisu Jehovini svjedoci pozvani su na kongres i odazvali su se, pa se broj posjetilaca u sportskoj dvorani zadnji dan popeo na 15 760. Posljednja dva vikenda u srpnju održana su još dva kongresa u Palači sportova u Solunu, kojima su ukupno prisustvovale 13 173 osobe.

Kada je mnoštvo od 2 604 dobrovoljca — isključivo Jehovinih svjedoka — ušlo u sportsku dvoranu i počelo je čistiti, bojati i pripremati za kongres, članovi uprave objekta rekli su: “Došli smo svojim očima vidjeti ono što se u ovoj dvorani još nikada nije dogodilo.” Jedna je osoba komentirala: “Vi biste svake godine trebali koristiti ovaj objekt jer bi tako svaki put bio temeljito uređen.”

Andreas Vardakis, direktor Ureda za odnose s javnošću te sportske dvorane, bio je zadivljen. “Vi ste naprosto ukrasili ovaj objekt”, rekao je. “Mi, doduše, imamo osoblje koje njime rukovodi. No zahvaljujući prvenstveno vašoj suradnji ovaj je kongres protekao u najboljem redu.”

Kongres je još trajao kada je načelnik policije, uvidjevši da nije trebao poslati svoje ljude da nadgledaju to miroljubivo mnoštvo, oduševljeno rekao: “Nikada nisam vidio tako pristojne ljude i takav red!”

U zaključnom govoru kongresa objavljeno je da je grčko Ministarstvo prosvjete i religije priznalo Jehovine svjedoke kao ‘poznatu religiju’. Pored toga, Ministarstvo je zakonski priznalo podružnicu Jehovinih svjedoka u Ateni. U dokumentu je, između ostalog, stajalo:

“Kršćansku [zajednicu] Jehovinih svjedoka ova vlast smatra poznatom religijom (...) sa svim zakonskim pravima koja joj kao takvoj pripadaju. Spomenuti članak Ustava jamči slobodu vjeroispovijedi, odabiranja načina i sredstava izražavanja vjere te slobodu izbora što se tiče vođenja i organiziranja svake crkve ili vjerskog sastanka. Ovo se jamstvo posve razumljivo odnosi i na posjed i objekte organizacije u Marousiju [podružnicu Jehovinih svjedoka kao] na sveto mjesto posvećeno za vršenje službe Bogu. Ti se objekti nazivaju Betel, to jest ‘kuća Božja’.”

Jehovine svjedoke, kao i sve one koji se bore za vjersku slobodu, raduje ovakav razvoj događaja. Oni se mole da takve pobjede omoguće ljudima da svoj kršćanski život vode ‘mirno i tiho, u potpunoj odanosti Bogu i ozbiljnosti’ (1. Timoteju 2:1, 2).