AKO posjetite neki od restorana na obali Galilejskog mora u Izraelu, možda ćete se začuditi kad na jelovniku pročitate “riba Sv. Petra”. Konobar će vam vjerojatno reći da je to jedno od najomiljenijih jela, naročito među turistima. Ta je riba vrlo ukusna kad se peče dok je još svježa. No zašto se povezuje s apostolom Petrom?

Odgovor na to pitanje nalazimo u opisu jednog događaja zapisanog u Bibliji, u Mateju 17:24-27. Iz tog izvještaja doznajemo da je Petru, dok je boravio u gradu Kafarnaumu na obali Galilejskog mora, postavljeno pitanje plaća li Isus hramski porez. Kasnije je Isus objasnio da on, kao Božji Sin, nije dužan plaćati taj porez. No da se drugi ne bi spoticali, rekao je Petru da ode do mora, baci udicu, uzme prvu ribu koju ulovi i plati porez novčićem koji nađe u njenim ustima.

Ime “riba Sv. Petra” nastalo je na temelju tog događaja zapisanog u Bibliji. No koju je vrstu ribe Petar ulovio?

U Galilejskom moru živi gotovo 20 vrsta riba, no smatra se da bi ih samo desetak moglo ući u uži izbor za ribu koju je ulovio Petar. Tih desetak vrsta dijeli se u tri komercijalno važne grupe.

Najveću grupu čine takozvani muštovi (mušt na arapskom znači “češalj”). Ima ih pet vrsta, a naziv su dobili po tome što imaju leđnu peraju nalik češlju. Jedna vrsta mušta naraste do dužine od gotovo pola metra i teška je oko dva kilograma.

Drugu grupu čine kineretske (Kineret je drugo ime za Galilejsko more) srdele, koje podsjećaju na male haringe. U jeku sezone ribari svake noći ulove na tone srdela, a godišnji ulov iznosi oko tisuću tona. Od drevnih vremena te se srdele konzervira salamurenjem.

Treću grupu čine ribe bini, poznate i kao mrene. Tri vrste koje sačinjavaju ovu grupu imaju brkove na rubovima usta, po čemu su i dobile semitski naziv bini, što znači “dlaka”. Mrena se hrani mekušcima, puževima i sitnom ribom. Ta riba izdužene glave naraste i do 75 centimetara, a može biti teška preko 7 kilograma. Mrene imaju sočno meso i Židovi ih vole jesti na sabat i kad priređuju gozbe.

Som Clarias lazera, najveća riba u Galilejskom moru, ne spada ni u jednu od tri spomenute komercijalno važne grupe. Taj som zna biti dugačak čak 120 centimetara i težak oko 11 kilograma. No njegovo tijelo nije prekriveno ljuskama i zato je prema Mojsijevom zakonu bio nečist (3. Mojsijeva 11:9-12). Stoga ga Židovi ne jedu i on po svoj prilici nije bio vrsta ribe koju je Petar ulovio.

Mušt je riba koju se obično naziva “riba Sv. Petra” i koju se poslužuje u restoranima u blizini Galilejskog mora. Budući da ima relativno malo sitnih kostiju, vrlo se lako priprema i jede. No da li je to zaista vrsta ribe koju je Petar ulovio?

Mendel Nun, ribar koji već preko 50 godina živi na obali Galilejskog mora, uvaženi je stručnjak za ribe s tog područja. On kaže: “Mušt se hrani planktonom i ne privlači ga druga hrana. Stoga se lovi pomoću mreže, a ne na udicu i parangal.” Prema tome, i ovaj kandidat ispada iz daljnjeg natjecanja. Srdela je kandidat koji ima još manje šanse — suviše je mala da bi mogla proći kao riba Sv. Petra.

Tako u igri ostaje još samo mrena, koju neki smatraju najboljim kandidatom za naslov “riba Sv. Petra”. Nun kaže: “Ribari na [Galilejskom moru] od davnine love mrenu, grabežljivicu koja se hrani organizmima s morskog dna. Love je na udicu, a kao mamac koriste srdele.” On zaključuje da je “Petar gotovo sigurno ulovio mrenu”.

Zašto se onda mušt servira kao “riba Sv. Petra”? Nun odgovara: “Postoji samo jedno objašnjenje za tu zbunjujuću zamjenu imena. To je bilo dobro za turizam! (...) Kad su ovamo počeli dolaziti hodočasnici iz udaljenih krajeva, u konobama na obali nekad se posluživao mušt i ljudi su zacijelo mislili da će privući još više gostiju ako toj vrsti daju ime ‘riba Sv. Petra’. Tako je riba koja je najomiljenija i najlakše se priprema dobila komercijalno najprivlačnije ime!”

Ne možemo s apsolutnom sigurnošću reći koju je vrstu ribe Petar ulovio, no bez obzira na to, ona koju vam serviraju kao “ribu Sv. Petra” najvjerojatnije će vam se dopasti zato što je veoma ukusna.