JEDAN oficir predan svom poslu radio je preko pauze za ručak kako bi dovršio neki hitan posao za svog nadređenog. Kad su se njegovi kolege vratili s ručka, našli su ga za stolom — mrtvog.

Za nešto manje od dva sata telefonirao je nadređeni oficir i na zaprepaštenje ostalih oficira rekao: “Žao mi je zbog — — —, no sutra ujutro trebam zamjenu za njega!” Svi koji su to čuli pitali su se: Zar je moguće da je u očima nadređenog sva vrijednost tog oficira bila u poslu koji je obavljao za njega?

Ovaj istiniti događaj dobro prikazuje stanje kakvo danas vlada u svijetu — čovjekova vrijednost često se mjeri isključivo po tome koliko koristi svom poslodavcu. To bi nekoga moglo navesti da se pita: Živim li da bih radio ili radim da bih živio? Što sve u životu žrtvujem zbog posla?

Dvije odluke koje po mišljenju nekih spadaju među najvažnije odluke u životu često se donose naprečac — izbor bračnog druga i izbor posla. I posao i brak ljudi su nekada smatrali nečim trajnim. Zbog toga su prilikom donošenja tih odluka pažljivo promišljali. Nije bio rijedak slučaj da su u takvim prilikama tražili savjet od starijih prijatelja ili roditelja.

Međutim, čini se da u današnje vrijeme mnogi bračnog druga biraju gotovo isključivo na temelju fizičke privlačnosti, unaprijed razmišljajući kako će, ukoliko sve ne bude išlo kako treba, potražiti drugog partnera. Slično je i s izborom posla, koji mnogi biraju uglavnom na temelju blještavila koje okružuje one koji se njime bave, ne obazirući se na moguće negativne posljedice. Ukoliko se i pojavi neka misao  o negativnim stranama tog posla, nju se brzo potiskuje razmišljanjem: ‘To ću već nekako riješiti.’

Nažalost, žene u siromašnijim zemljama često se javljaju na oglase u kojima im se nudi primamljiv posao i raskošan život u nekoj drugoj zemlji. Međutim, po dolasku u tu zemlju one često završavaju u bordelima, gdje kao prostitutke žive još bjednijim životom od onoga kakvim su dotad živjele. Ovaj užasni oblik suvremenog ropstva “pošast je koja neće tako lako prestati”, navodi se u jednom članku časopisa World Press Review.

No, može li se dogoditi da osoba prihvati primamljivu, a usto i zakonski prihvatljivu ponudu za posao, a zatim otkrije da je na neki način zarobljena? Upravo se to događa! Naprimjer, neka velika poduzeća svojim radnicima nude nevjerojatne pogodnosti. Neke od tih pogodnosti mogu biti blagovaonice koje smiju koristiti obitelj i prijatelji, besplatne usluge kao što su prijevoz automobilom i kemijsko čišćenje, zubna ordinacija u sklopu poslovne zgrade, besplatno korištenje gimnastičke dvorane te izlasci u luksuzne restorane po povoljnoj cijeni.

“Jedno poduzeće čak plaća usluge agencija koje njihovim iscrpljenim radnicima nude djevojke za provod”, izvještava novinar Richard Reeves. No, budite oprezni! On objašnjava: “Poduzeća uvode takve programe kako bi vam život učinila lakšim — pod jednim jedinim uvjetom — da svoj život prepustite njima u ruke; da radite 18 sati radnim danom i vikendom, da jedete, vježbate, zabavljate se, čak i spavate u uredu kako bi oni od vas imali koristi.”

Jedna stara poslovica kaže: “Psu živu bolje je nego mrtvu lavu” (Propovjednik 9:4). Ova izreka navodi nas da se pitamo: Je li moj posao toliko vrijedan da se za njega isplati žrtvovati život i zdravlje? Mnogi su preispitali svoju situaciju i ustanovili da mogu i na neki drugi način odgovarajuće udovoljiti svojim potrebama — i potrebama svoje obitelji ukoliko je imaju — te istovremeno voditi sretan i smislen život.

 Istina, donošenje takve odluke često zahtijeva skromnost, a možda i razlučivanje stvarnih potreba od želja kojima nije neophodno udovoljiti. Oni koji teže za položajem i ugledom u društvu možda uopće neće razmišljati o takvim mogućnostima i čak će smatrati nerazboritima one koji se odluče za skromniji način života. No što je zapravo važno u životu? Jeste li u posljednje vrijeme razmišljali o tome?

Mudri kralj Salamun, koji je napisao ranije spomenutu poslovicu, imao je možda daleko više u materijalnom pogledu od ijednog drugog čovjeka. Međutim, sažimajući svoja zapažanja o onome što je uistinu važno, pod Božjim je nadahnućem napisao: “Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijedi njegove drži, jer to je sve čovjeku” (Propovjednik 12:13).

No Salamun je ujedno cijenio rad. “Nema čovjeku ništa bolje, nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od njegova truda” (Propovjednik 2:24, Šarić). Isus Krist, Veći Salamun, također cijeni rad, a cijeni ga i njegov nebeski Otac. “Moj Otac radi sve do sada, a i ja radim”, rekao je Isus (Ivan 5:17; Matej 12:42).

No životni vijek čovjeka još uvijek je ograničen (Psalam 90:10). Međutim, Krist je znao da će pod vladavinom Kraljevstva, za koju je svoje sljedbenike učio da se mole, ljudi na Zemlji živjeti vječno. Zbog toga nas je u svojoj poznatoj Propovijedi na gori potaknuo: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati” (Matej 6:9, 10, 33).

Govoreći o životu pod vladavinom tog Kraljevstva, Biblija obećava: “Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, (...) izabranici će moji uživati djela ruku svojih” (Izaija 65:21, 22).

Kakvog li veličanstvenog izgleda — radovati se beskrajnom životu i istovremeno uživati u smislenom poslu koji će nam pružati zadovoljstvo! Ako pažljivo preispitamo svoju situaciju, možda otkrijemo da bismo trebali ponovno razmotriti određene aspekte svog posla kako bismo izbjegli eventualne opasnosti koje mogu uništiti naše izglede da uživamo u ‘pravom životu’ — budućem životu pod vladavinom Božjeg Kraljevstva (1. Timoteju 6:19). Stoga pokažimo svojim pristupom poslu i svime što radimo da cijenimo Onoga tko nam je dao život (Kološanima 3:23).