SJEĆAŠ li se nekog učitelja iz škole koji je na tebe ostavio posebno snažan dojam? A ako još ideš u školu, imaš li svog omiljenog učitelja? Ako da, zašto?

Dobar učitelj ulijeva u učenika pouzdanje i čini učenje ugodnim zadatkom. Jedan 70-godišnjak iz Engleske rado se sjeća svog učitelja engleskog u školi u Birminghamu. “G. Clewley pomogao mi je da kod sebe otkrijem neke talente kojih nisam bio svjestan. Bio sam stidljiv i povučen, no on me ipak uspio pripremiti za nastup na dramskom natjecanju u školi. Završne godine na tom sam natjecanju osvojio prvu nagradu. To ne bih uspio bez njegove podrške. Nažalost, kasnije ga nikad nisam sreo kako bih mu zahvalio za njegov predani rad s učenicima.”

Margit, prijazna žena u pedesetim godinama iz Münchena (Njemačka), kaže: “Jedna mi je učiteljica bila naročito draga. Znala je komplicirane stvari objasniti na jednostavan način. Poticala nas je da postavljamo pitanja kad nešto ne bismo razumjeli. Nije bila hladna, već naprotiv, vrlo srdačna. Zbog toga smo uživali u nastavi.”

Peter iz Australije sjeća se svog profesora matematike “koji nam je”, kako on kaže, “na temelju praktičnih primjera pomogao da shvatimo stvarnu vrijednost onoga što smo učili. Kad smo učili trigonometriju, pokazao nam je kako možemo služeći se samo zakonima trigonometrije izmjeriti visinu zgrade, a da je praktički i ne dotaknemo. Sjećam se kako sam samom sebi rekao: ‘Pa to je prava stvar!’”

Pauline, koja živi u sjevernoj Engleskoj, priznala je svom učitelju: “Ne ide mi matematika.” On ju je upitao: “Bi li htjela da ti bolje ide? Ja ti mogu pomoći.” Ona dalje priča: “Narednih nekoliko mjeseci posvećivao mi je više pažnje nego obično, čak mi je pomagao i nakon nastave. Znala sam da želi da uspijem — da mu je stalo do mene. To me potaknulo da budem još marljivija, što je na kraju urodilo dobrim rezultatima.”

Angie iz Škotske, koja sada ima oko 30 godina, sjeća se g. Grahama, svog učitelja povijesti. “On je povijest znao učiniti tako zanimljivom! Svaki je događaj pretvarao u priču i s iskrenim oduševljenjem pristupao svakoj temi. Posve bismo se uživjeli u njegovo izlaganje.” Ona se rado sjeća i gđe Hewitt, svoje postarije učiteljice iz prvog razreda. “Bila je prijazna i brižna. Jednog sam dana za vrijeme nastave otišla do nje kako bih je nešto pitala. Uzela me u naručje. Osjetila sam da joj je stvarno stalo do mene.”

Timothy iz južne Grčke također se pohvalno izrazio o učiteljima. “Još uvijek se sjećam profesora koji mi je predavao prirodne znanosti. On je zauvijek promijenio moj pogled na svijet i na sam život. Svojim bi nam izlaganjem potpuno zaokupio pažnju, tako da smo ga svi u razredu zadivljeno slušali. U nas je usadio želju za znanjem i ljubav prema učenju.”

Ramona iz Kalifornije (SAD) služi nam kao još jedan primjer. Ona piše: “Moja profesorica iz srednje škole neobično je voljela engleski. Njen je zanos uistinu bio zarazan! Čak su nam se i teži dijelovi gradiva činili lagani.”

Kanađanka Jane oduševljeno je pričala o svom nastavniku tjelesnog odgoja koji je “uvijek imao pregršt ideja kada se radilo o rekreaciji i učenju. Vodio nas je u prirodu, podučavao skijaškom trčanju i učio kako uloviti ribu u zaleđenoj vodi. Čak smo na logorskoj vatri koju smo sami napravili pekli ječmenu pogaču,  jednu vrstu kruha koju pripremaju Indijanci. To su bili predivni trenuci za djevojku koja je većinu vremena provodila u kući među knjigama!”

Helen je stidljiva žena koja je rođena u Shanghaiju, a školu je pohađala u Hong Kongu. Ona se prisjeća: “U petom mi je razredu jedan od nastavnika bio g. Chan, koji je držao satove tjelesnog i likovnog odgoja. Bila sam sitne građe i jako sam loše igrala odbojku i košarku. On me zbog toga nije kritizirao. Puštao me da igram badminton ili neki drugi sport koji mi je bolje išao. Bio je obziran i drag.

Slično je bilo i s likovnim — loše sam crtala predmete i ljude. On mi je dozvoljavao da crtam neke druge motive za koje sam imala više smisla. Kako sam bila mlađa od ostalih učenika u razredu, uvjerio me da još jednu godinu pohađam isti razred. To je bila prava prekretnica u mom školovanju. Stekla sam pouzdanje i napredovala. Uvijek ću mu biti zahvalna.”

Koji učitelji, po svemu sudeći, ostavljaju najsnažniji dojam na djecu? William Ayers odgovara na to pitanje u svojoj knjizi To Teach—The Journey of a Teacher: “Dobar učitelj mora prije svega biti obziran, pažljiv i potpuno predan svojim učenicima. (...) Za to mu nisu potrebne posebne metode ili načini rada, programi ili mjere. (...) Poučavanje je prvenstveno stvar ljubavi.” Tko je dakle dobar učitelj? On kaže: “Učitelj koji je dirnuo vaše srce, učitelj koji vas je razumio ili pokazao da mu je stalo do vas kao osobe, učitelj čija je ljubav prema nečemu — glazbi, matematici, latinskom, papirnatim zmajevima — prešla na vas i motivirala vas.”

Nema sumnje, mnogo je učitelja kojima su učenici ili čak njihovi roditelji uputili izraze zahvalnosti, što im je pomoglo da ustraju u svom poslu usprkos povremenim neuspjesima. U većini slučajeva te su se pohvale odnosile na njihov iskreni interes i naklonost koju su pokazivali prema učenicima.

Istina, nisu svi učitelji takvi. Osim toga, učitelji su često izloženi mnogim pritiscima koji im onemogućavaju da za svoje učenike učine sve što bi mogli. Zbog toga nam se nameće pitanje: Zbog čega ljudi uopće izabiru tako teško zanimanje?