USPRKOS svim izazovima, neuspjesima i razočaranjima, milijuni učitelja diljem svijeta i dalje rade s djecom. A zbog čega tisuće studenata žele postati prosvjetni radnici premda znaju da njihov posao možda neće biti toliko cijenjen koliko bi trebao biti? Što im daje snage da ne posustanu?

Inna, učiteljica ruskog, objasnila je: “Divno je vidjeti svoje bivše učenike kao odrasle ljude i čuti iz njihovih usta kako im je koristilo ono što su naučili od vas. Jako vas ohrabri kad vam kažu da su im godine provedene s vama ostale u ugodnom sjećanju.”

Giuliano, učitelj čije smo riječi citirali u prethodnim člancima, rekao je: “Jedno od najvećih zadovoljstava jest spoznaja da ste učenike uspjeli zainteresirati za neku temu. Naprimjer, nakon što bih objasnio neki povijesni događaj, neki bi učenici znali reći: ‘Nemojte prestati. Pričajte nam još o tome!’ Takve spontane reakcije koje vam pokazuju da ste u djeci pobudili neke nove osjećaje mogu vam uljepšati turobno jutro u školi. Divno je vidjeti dječja lica i njihove oči koje blistaju kad shvate neko gradivo.”

Elena, učiteljica iz Italije, rekla je: “Smatram da se zadovoljstvo češće pronalazi u malim, svakodnevnim stvarima i u malim uspjesima učenika nego u nekim značajnim rezultatima koje se zapravo rijetko postiže.”

Connie, Australka u dobi od oko trideset godina, rekla je: “Veliko je zadovoljstvo dobiti pismo od učenika koji vam je bio simpatičan i koji je odvojio vremena da vam se zahvali za trud koji ste uložili.”

Oscar iz argentinskog grada Mendoze rekao je nešto slično: “Kada me moji učenici sretnu na ulici ili negdje drugdje te izraze cijenjenje za ono što sam ih naučio, čini mi se da se sav moj trud isplati.” Angel iz Madrida rekao je: “Kao osobu koja je dio svog života posvetila ovom divnom, ali isto tako i teškom zanimanju, najviše me, izvan svake sumnje, raduje kad vidim kako mladi koje sam nekada podučavao u školi odrastaju u čestite muškarce i žene, i to zahvaljujući jednim dijelom i mom trudu.”

 Leemarys, čije smo riječi citirali u uvodu članka, rekla je: “Uistinu mi se čini da su prosvjetni radnici posebna vrsta ljudi. Ujedno smo i pomalo luckasti kad preuzimamo na sebe tako veliku odgovornost. No, uspijete li utjecati na djecu — na deset njih ili makar na jedno — vaš trud se isplatio i nema ljepšeg osjećaja od toga. Tada uživate u svom poslu.”

Jeste li se ikada, bilo kao učenik bilo kao roditelj, zahvalili učitelju zbog uloženog vremena, truda te zanimanja koje je pokazao za vas ili mu čak poslali kratku zahvalu ili pismo? Arthur iz Nairobija rekao je nešto važno: “I učitelji su sretni kad ih se pohvali. Vlasti, roditelji i učenici trebali bi jako cijeniti te ljude i njihov posao.”

Spisateljica i učiteljica LouAnne Johnson napisala je: “Na svako pismo u kojem se kritizira nekog učitelja dobijem stotinu pisama s izrazima pohvale, što potvrđuje moje uvjerenje da ima puno više dobrih nego loših učitelja.” Zanimljivo je da mnogi čak unajme detektiva koji im “pomaže pronaći nekog bivšeg učitelja. Ljudi žele doći do svojih učitelja i zahvaliti im se.”

Učitelji postavljaju važan temelj na kojem neka osoba dalje gradi svoje znanje. Čak i najbolji profesori na najuglednijim sveučilištima duguju zahvalnost učiteljima koji su uložili trud i vrijeme kako bi u njima potaknuli i razvijali želju za učenjem i znanjem. Arthur iz Nairobija kaže: “Sve vodeće ličnosti u javnom životu i privredi nekad su podučavali učitelji.”

Koliko bismo samo trebali biti zahvalni tim ženama i muškarcima koji su poticali našu znatiželju, koji su utjecali na naš um i srce te nam pokazali kako da utažimo svoju žeđ za znanjem!

Još bismo više trebali biti zahvalni Najvećem Učitelju, Jehovi Bogu, koji je nadahnuo riječi zapisane u Pričama Salamunovim 2:1-6: “Sine moj, ako primiš riječi moje, i zapovijedi moje sahraniš kod sebe, da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; tada ćeš razumjeti strah Jehovin, i poznanje Božje naći ćeš. Jer Jehova daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razum.”

Zapazite da se u ovom zanimljivom tekstu tri puta spominje pogodbeni veznik “ako”. Zamislite, ako smo spremni prihvatiti taj izazov, možemo ‘pronaći spoznaju o Bogu’! To je zacijelo najbolje obrazovanje koje se može steći.