KOJE je prijevozno sredstvo jeftinije od većine drugih, u mnogim gradskim područjima brže od automobila, a usto je zdravo i zabavno voziti ga? Bicikl. Vožnja biciklom dobra je vježba koja vam omogućuje da spojite ugodno s korisnim. Živimo u doba kad mnogi ljudi sve više pažnje posvećuju svom zdravlju, pa je vrijedno razmisliti o prijevozu na dva kotača.

Nastanak bicikla pripisuje se njemačkom izumitelju barunu Karlu von Draisu. Oko 1817. napravio je vozilo jednostavne konstrukcije koje se pokretalo odguravanjem nogama od zemlje. Vozilo se zvalo drezina, a imalo je dva kotača, sjedalo i upravljač — no nije imalo pedale. Pogon na pedale pojavio se 1839. kad je škotski kovač Kirkpatrick Macmillan pedale pričvrstio za motke povezane s osovinama stražnjeg kotača. Vozilo na dva kotača tek je kasnije postalo popularno. Francuz Pierre Michaux i njegov sin Ernest pričvrstili su pedale na prednji kotač i stvorili velosiped (od latinske riječi velox “brz” i pedis “noga”), koji je bio brži i njime se moglo lakše upravljati.

 Što je prednji kotač bio veći, to je i brzina bila veća. U Engleskoj se proizvelo “penny-farthing”, vrstu bicikla s izuzetno velikim prednjim kotačem promjera 1,5 metara, koji je djelovao ogromno u odnosu na mali stražnji kotač. Ovaj je bicikl dobio naziv “penny-farthing” po peniju, koji je bio velika kovanica, i “farthingu”, mnogo manjoj kovanici.

Nakon toga pojavio se takozvani sigurni bicikl, koji je vozačima omogućavao jednaku pokretljivost kao i dotadašnji bicikl, samo što je imao niže težište i kotače iste ili približno iste veličine. Godine 1879. Englez Henry Lawson demonstrirao je u Parizu vozilo koje je imalo lančani prijenos s pedala na stražnji kotač. Kasnije je ovaj model postao poznat pod nazivom bicyclette.

Većina današnjih bicikala ima prednji i stražnji kotač jednake veličine. Dakle, osnovni se oblik malo promijenio. Suvremene vrste standardnih, prijenosnih, trkaćih i brdskih bicikala vozačima omogućuju ugodnu vožnju na dva lagana kotača s gumama.

Bicikli ne stvaraju buku, ne zagađuju, na kraćim su relacijama često brži od motornih vozila, pa ih ljudi u mnogim zemljama koriste kao glavno prijevozno sredstvo. U Africi, Aziji i drugdje bicikli su postali “teretna” vozila na kojima vozači — ili gurači — prevoze svoju robu na tržnicu. Na biciklima se često vozi više od jedne osobe ako članovi obitelji ili prijatelji sjednu na cijev okvira ili se smjeste odostraga na neudobnoj rešetki za prtljagu.

U zapadnim zemljama, gdje je automobil najzastupljenije prijevozno sredstvo, ljudi sve više vode brigu o zdravlju i žele pobjeći od zamorne gradske svakodnevice, tako da je vožnja biciklom ponovno postala popularna. Uz mnoge se ceste nalaze obilježene staze namijenjene samo biciklistima. Naprimjer, u Velikoj Britaniji mnoge lokalne vlasti ponosne su na kilometre biciklističkih staza koje su napravile.

Zanemarimo li ispušne plinove koje biciklist možda udiše, vožnja biciklom zdrava je aktivnost. Ona “djeluje kao prevencija kardiovaskularnih bolesti, koje su glavni uzročnik smrti i prerane smrti u Velikoj Britaniji”, rekao je stručnjak za sigurnost u prometu Adrian Davis. Vožnja biciklom iziskuje više intenzivnog naprezanja, otprilike 60 do 85 posto maksimalne snage vozača, nego hodanje, koje iziskuje 45 do 50 posto snage. Osim toga, ako biciklist minimalno opterećuje noge, vjerojatnost da će oštetiti kosti manja je nego kod hodanja ili trčanja.

Vožnja biciklom korisna je za zdravlje i zato što vozačima pomaže da se dobro osjećaju. Jedno je istraživanje pokazalo da ova vrsta kretanja prouzročuje da se u mozgu oslobađaju endorfini, kemijski spojevi koji podižu raspoloženje. Osim što potiče dobro raspoloženje, vožnja biciklom zasigurno doprinosi i boljem izgledu. Kako? “Pri osrednjoj brzini biciklist će u minuti sagorjeti otprilike sedam kalorija odnosno 200 kalorija u pola sata”, stoji u novinama The Guardian. Posljedice? Vjerojatno vitak struk i čvršći bedreni mišići.

U zemljama u kojima su automobili glavno prijevozno sredstvo sve se više pažnje poklanja sigurnosti biciklista. Naprimjer, treba li biciklist nositi kacigu? Nema sumnje da je mudro poduzeti mjere opreza. S druge strane, nošenje kacige samo po sebi biciklista neće zaštititi od ozljeda. Kolumnistkinja Celia Hall skrenula je pažnju na jednu studiju provedenu među 1 700 biciklista različitih životnih dobi koji su nosili kacigu. Jedan od iznenađujućih podataka koje je otkrila ova studija pokazuje da je nošenje  kacige vozačima pružalo lažan osjećaj sigurnosti. Što je još gore, 6 posto njih nosilo je neodgovarajuću kacigu. Ako biciklist nosi neodgovarajuću kacigu, vjerojatnost da će u slučaju nesreće zadobiti ozljedu veća je za 50 posto. Ukoliko nosite kacigu, provjerite je li odgovarajuće veličine. Redovito provjeravajte kacigu svog djeteta. Prevelika kaciga može biti pogubna.

Vozači drugih vozila bicikliste često smatraju smetnjom na cesti, pa ih često ignoriraju. Zbog toga je potrebno da budete uočljivi. Nosite odjeću koja će povećati vašu sigurnost — fluorescentnu odjeću danju, a noću odjeću koja odbija svjetlost. I vaš bicikl mora biti vidljiv, naročito po mraku. Zakonski propisi često nalažu da bicikl mora imati pedale s mačjim očima te čisto prednje i stražnje svjetlo, što su nedvojbeno razumne mjere opreza. Provjerite da li vaša sigurnosna oprema odgovara zakonskim propisima vaše zemlje.

Vaša sigurnost uvelike ovisi i o tome je li vaš bicikl dobro održavan. Provjerite u kakvom je stanju, redovito ga čistite i servisirajte. I pored toga što ste poduzeli sve te mjere opreza, možda ćete doći do zaključka da je mudrije ako se vozite dalje od ceste. No da biste to mogli učiniti, a da se ne izlažete opasnosti, morate imati odgovarajuću vrstu bicikla. (Vidi okvir “Kakav vam bicikl treba?”)

Za neke je vožnja bicikla sport. Nedavni skandali u vezi s poznatim Tour de Franceom  otkrili su da su biciklističke utrke povezane s drogom i prijevarama. Časopis Time objavio je članak “Neka pobijedi najbolja droga!” u kojem je pisalo da je ovo natjecanje bilo “potpuni promašaj”. Rasprave u vezi s uzimanjem dopinga i kemijskih supstanci koje potiču psihofizičke sposobnosti narušile su dobar glas biciklizma.

Razumni biciklisti pažljivo vode brigu o tome koliko vremena i snage utroše na svoj sport. Premda je vožnja biciklom poželjna rekreacija jer dobro djeluje na zdravlje, uravnoteženi je ljudi smatraju samo jednim od činilaca koji doprinose dugom i zdravom životu. No kad sljedeći put sjednete na bicikl, uživajte u toj zdravoj zabavi na dva kotača!