“POTRESI spadaju među najrazornije i najsnažnije prirodne sile”, navodi se u The World Book Encyclopedii. Ova izjava nipošto nije pretjerana budući da energija koja se oslobađa prilikom snažnog potresa može biti 10 000 puta veća od one koju je oslobodila prva atomska bomba! Užas koji siju potresi još je strašniji zbog spoznaje da se oni mogu desiti na bilo kojem dijelu Zemlje, u bilo koje vrijeme i u bilo koje doba dana. Mada znanstvenici posjeduju neke spoznaje o tome gdje bi se jak potres mogao zbiti, oni ne mogu točno odrediti kada će se to dogoditi.

Potresi nastaju uslijed pomicanja velikih stijena ispod Zemljine površine. Ta su pomicanja neprestano prisutna. U dosta slučajeva seizmički valovi koji nastaju uslijed tih aktivnosti nisu dovoljno jaki da ih se osjeti na površini Zemlje, no može ih se otkriti i zabilježiti pomoću seizmografa. * U nekim drugim slučajevima urušavanje stijena i njihovo pomicanje dovoljno je snažno da se Zemljina površina žestoko uzdrma.

No što uzrokuje to neprestano pomicanje Zemljine kore? “Jedno objašnjenje može se pronaći u teoriji tektonskih ploča, tezi koja je iz temelja promijenila dotadašnje postavke u geoznanostima”, kažu predstavnici američkog Državnog seizmološkog zavoda (NEIC). “Mi danas znamo da postoji sedam velikih ploča Zemljine kore, koje su podijeljene u mnogo manjih”, dodaju u NEIC-u. “Sve su one u stalnom kretanju u odnosu jedna na drugu, a brzina tog kretanja varira između 10 i 130 milimetara na godinu.” Većina potresa, kažu u NEIC-u, ograničena je na uske pojaseve koji se nalaze duž granica tih ploča. Na tim će se mjestima vjerojatno desiti 90 posto svih većih potresa.

Snaga nekog potresa može se mjeriti prema magnitudi i prema njegovoj jačini. Tridesetih godina 20. stoljeća Charles Richter izradio je ljestvicu za mjerenje magnitude potresa. Međutim, kako je broj seizmoloških stanica rastao, tako su izrađivane nove vrste  ljestvica koje su se temeljile na Richterovoj zamisli. Naprimjer, ljestvica momenta magnitude mjeri količinu energije koja se oslobađa u žarištu potresa.

Dakako, te ljestvice ne pokazuju uvijek koliki je stvarni razorni učinak potresa. Primjerice, u potresu magnitude 8,2 koji je u lipnju 1994. pogodio sjevernu Boliviju navodno je poginulo samo pet ljudi. S druge strane, 1976. u kineskom gradu Tangshanu zabilježen je potres manje magnitude — 8,0 — no u njemu su poginule stotine tisuća osoba!

Za razliku od magnitude, stupanj jačine potresa pokazuje stvarni učinak potresa na ljude, građevine i prirodu. Ovo je nešto opisnija metoda mjerenja snage potresa zato što uzima u obzir ljudska stradanja. Uostalom, ozljede kod ljudi obično ne uzrokuje sâmo podrhtavanje tla. Najviše povreda i smrtnih slučajeva zapravo uzrokuje rušenje zidova, pucanje plinskih i električnih instalacija, padanje predmeta i slično.

Jedan od ciljeva seizmologa jest pružiti pravovremeno upozorenje o seizmičkim aktivnostima. U tu se svrhu razvija jedan poseban program za seizmička istraživanja. Prema izvještaju CNN-a, taj će program — uz brži pristup informacijama i bolju programsku podršku — omogućiti seizmolozima da “gotovo istovremeno s izbijanjem potresa ustanove gdje je došlo do najjačeg podrhtavanja tla”. To će olakšati slanje pomoći u postradala područja.

Jasno je da bi potresi uzrokovali manje povreda, materijalne štete i — što je najvažnije — manje ljudskih žrtava kada bismo ih dočekali spremni. No s obzirom na to da se potresi i dalje dešavaju, nameće se pitanje: Na koji se način preživjelima pomaže da se nose s posljedicama potresa?