Time se ne želi reći da se nekakvim slučajem neživa materija direktno transformirala u ptice, gmazove i druge složene životne oblike. Ne, zapravo se želi reći da je niz spontanih kemijskih reakcija s vremenom doveo do pojave veoma jednostavnih životnih oblika, kao što su alge i drugi jednostanični organizmi.

Međutim, ako uzmemo u obzir ono što se danas zna o tim jednostaničnim organizmima, je li razumno prihvatiti da su oni toliko jednostavni da su mogli nastati spontano? Naprimjer, koliko su jednostavne jednostanične alge? Razmotrimo pobliže jednu vrstu tih organizama, jednostaničnu zelenu algu iz roda Dunaliella, pripadnicu reda Volvocales.

Stanice Dunalielle ovalnog su odnosno jajolikog oblika i veoma malene — dugačke su otprilike deset mikrona, što znači da bi 1 000 tih stanica poredanih jedna iza druge dostiglo dužinu od samo jednog centimetra. Svaka stanica na jednom kraju ima dva izdanka nalik biču, koja joj omogućavaju da pliva. Slično biljkama i stanice Dunalielle stvaraju energiju u procesu fotosinteze. Hranu proizvode iz ugljičnog dioksida, minerala i drugih hranjivih tvari koje apsorbiraju u stanicu, a razmnožavaju se diobom stanica.

Dunaliella može živjeti čak i u zasićenim solnim otopinama. To je jedan od rijetkih organizama bilo koje vrste koji mogu živjeti i razmnožavati se u Mrtvom moru, u kojem je koncentracija soli otprilike osam puta veća nego u drugim morima. Ovaj takozvani jednostavni organizam ujedno može preživjeti i nagle promjene koncentracije soli u svom okruženju.

Uzmimo za primjer algu Dunaliella bardawil, koja živi u plitkim slanim močvarama u Sinajskoj pustinji. Koncentracija soli u tim močvarnim vodama može se brzo smanjiti tijekom olujnih pljuskova ili pak znatno povećati uslijed isparavanja vode na vrelom pustinjskom suncu. Takve ekstremne promjene ova sićušna alga može podnijeti zahvaljujući jednim dijelom sposobnosti da proizvede i akumulira točno onoliko glicerina koliko joj je potrebno. Alga Dunaliella bardawil može jako brzo sintetizirati glicerin, započinjući taj proces u roku od svega nekoliko minuta nakon što nastupi promjena u koncentraciji soli, ali ga isto tako može i eliminirati kako bi se prilagodila novonastalim uvjetima. To je važno zbog toga što se u nekim staništima koncentracija soli može znatno promijeniti u roku od samo nekoliko sati.

Budući da živi u plitkim močvarnim vodama u pustinji, Dunaliella bardawil izložena je jakom djelovanju sunca. To bi sigurno  oštetilo stanicu da nema zaštite koju joj osigurava njen prirodni pigment. Kada je Dunaliella u nekom okruženju u kojem ima dovoljno hrane, primjerice dušika, njena je kultura jarkozelene boje, a zaštitu joj osigurava zeleni pigment klorofil. Međutim, u slučaju kada nema dovoljno dušika i kada su koncentracija soli i temperature visoke, a svjetlo jako, kultura mijenja boju i iz zelene prelazi u narančastu ili crvenu. Zbog čega se to događa? U surovim uvjetima kao što su ovi počinje se odvijati jedan složeni biokemijski proces. Količina klorofila znatno se smanjuje, a stanica počinje proizvoditi drugi pigment, beta-karoten. Kad stanica ne bi bila obdarena tom jedinstvenom sposobnošću da stvara beta-karoten, naprosto bi uginula. Velika količina tog pigmenta — na koji u takvim uvjetima otpada čak 10 posto ukupne mase alge u suhom stanju — odgovorna je za promjenu boje.

U Sjedinjenim Državama i u Australiji Dunalielle se uzgaja u komercijalne svrhe u velikim bazenima, u kojima one proizvode prirodni beta-karoten namijenjen tržištu prehrambenih proizvoda. Naprimjer, u južnoj i zapadnoj Australiji postoje ogromna uzgajališta Dunalielle. No beta-karoten može se proizvoditi i na umjetan način. Međutim, samo dva poduzeća imaju svu potrebnu skupu i složenu biokemijsku opremu za masovnu proizvodnju beta-karotena. Ono za što su ljudima trebala desetljeća te znatna ulaganja u istraživanja, razvoj i izgradnju tvornica Dunaliella postiže s lakoćom. Ova jednostavna alga čini to pomoću minijaturne tvornice koja je presitna da bi je se moglo vidjeti, a odmah reagira na promjene u svom okolišu.

Još jedna neobična sposobnost algi iz roda Dunaliella otkrivena je kod vrste po imenu Dunaliella acidophila, koja je prvi put izolirana u prirodi 1963. u kiselim sumpornim izvorima i istom takvom tlu. U tom je okruženju zabilježena visoka koncentracija sumporne kiseline. U laboratorijskim uvjetima ova vrsta Dunalielle može uspijevati u otopini sumporne kiseline koja je oko 100 puta kiselija od limunovog soka. S druge strane, Dunaliella bardawil može preživjeti i u veoma lužnatoj okolini. Ovi nam podaci pokazuju da je Dunaliella izuzetno prilagodljiva uvjetima u kojima živi.

Neobične sposobnosti Dunalielle uistinu su pažnje vrijedne. No one su tek mali dio zapanjujućeg spektra svojstava koja jednostanični organizmi koriste kako bi opstali i nesmetano se množili u promjenjivom i ponekad surovom okolišu. Ta svojstva omogućavaju Dunalielli da reagira u skladu s potrebom za bržim množenjem, da bude izbirljiva u pogledu hrane i eliminira štetne tvari, da izlučuje otpadne tvari, izbjegne ili nadvlada bolesti, umakne grabežljivcima, razmnožava se i još mnogo toga. Za obavljanje tih istih funkcija ljudi imaju oko 100 bilijuna stanica!

Je li razumno reći da je ova jednostanična alga tek neki jednostavni, niži životni oblik koji je slučajno nastao iz nekoliko aminokiselina u nekakvoj organskoj juhi? Je li logično takva čuda prirode pripisati čistom slučaju? Koliko li je zapravo razumnije zaslugu za postojanje živih organizama pripisati vrhunskom Stvoritelju, koji je život stvorio sa svrhom. Postojanje izuzetno složenog i međusobno povezanog živog svijeta naprosto se mora pripisati takvoj inteligenciji i umijeću koji daleko nadilaze našu sposobnost shvaćanja.

Biblija nam, ukoliko je pažljivo istražujemo neopterećeni zamršenim vjerskim i znanstvenim dogmama, pruža zadovoljavajuće odgovore na pitanja u vezi s porijeklom života. Milijuni ljudi, među kojima su i mnogi stručnjaci s područja različitih znanosti, obogatili su svoj život takvim istraživanjem. *