UZMITE u ruku malo zemlje iz svog povrtnjaka. Je li ona toliko puna sredstava za uništavanje korova te štetnih insekata, glodavaca i gljivica da djeluje gotovo sterilno ili je pak puna glisti, insekata i svakojakih mikroorganizama? Ako je zemlja u vašem vrtu puna takvih živih organizama, onda vjerojatno, svjesno ili nesvjesno, primjenjujete organske metode uzgoja.

Kod obrađivanja vrta na organski način metode poboljšavanja kvalitete tla obično podrazumijevaju korištenje prirodnih ili bioloških tvari. Jedan od ciljeva je stvoriti uvjete u kojima bi biljke bile dovoljno jake da se mogu oduprijeti napadima štetočina i bolesti. U zemljama u kojima se pri uzgoju voća i povrća najčešće koriste kemijska sredstva sada sve više raste zanimanje za obrađivanje vrta na organski način. Za to postoji nekoliko razloga.

 Prije svega, ostaci pesticida na voću i povrću ponekad mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Naprimjer, u knjizi Pesticide Alert piše da se “u ljeto 1985. gotovo 1 000 ljudi u nekoliko zapadnih država [Sjedinjenih Država] i Kanadi otrovalo ostacima pesticida (...) na lubenicama”.

Mnogi ljudi smatraju da obrađivanje vrta na organski način pomaže i u zaštiti okoliša. Neki su nametnici postali toliko otporni da ih se ne može uništiti ni učestalom primjenom pesticida, tako da su znanstvenici proizveli još opasnije otrove. Zatim su te vrlo štetne kemikalije dospjele u tlo i zagadile dragocjene podzemne izvore vode.

Još jedna prednost obrađivanja vrta na organski način je to da ima manje otpada koji se odvozi na smetlište. Kako je to moguće? Ostaci hrane te korov i drugi biljni otpaci čine veliki dio smeća u domaćinstvu. Umjesto da ih se baci u smeće, te se organske tvari može sakupiti na jedno mjesto i pustiti da sagnjile, čime se dobiva vrsta gnojiva koja se naziva kompost. Vama je možda odbojna pomisao na to što sve sadrži takva smjesa, no biljkama je to prava poslastica!

Spomenimo još i to da neki smatraju kako takav način obrađivanja vrta pruža čovjeku mogućnost da se bavi nekom fizičkom aktivnošću, uživa na suncu, obrađuje zemlju i gleda kako će od sićušnih sjemenki dobiti zdrave biljke. Privlači li vas obrađivanje vrta na organski način? Ako je tako, onda krenimo na posao! Najprije ćemo vidjeti kakvo tlo imate u vrtu.

U mnogim vrtovima tlo je ili glinasto ili pjeskovito. Pjeskovito tlo sastoji se od krupnih zrnaca i ono prebrzo propušta vodu i hranjive tvari, tako da korijenje nema od njih mnogo koristi. S druge strane, glinasto tlo sastoji se od mnogo tankih slojeva koji su tako čvrsto zbijeni da ne dopuštaju prodiranje vode kroz tvrdu površinu, tako da ona otječe negdje drugdje, ili pak dopuštaju da zemlja upije vodu, koja se zatim predugo zadržava u tlu i predstavlja opasnost za korijenje biljaka.

Korijenju najviše odgovara miješano tlo koje zadržava dovoljno vlage da se korijen ne osuši, a ipak omogućava otjecanje suvišne vode. U takvom tlu, koje je mješavina pijeska, ilovače, mulja i organskih tvari, zrak slobodno cirkulira, omogućavajući mikroorganizmima da čine svoj dio posla, odnosno obogaćuju tlo hranjivim tvarima.

Glinastom i pjeskovitom tlu treba dodati velike količine organskih tvari — komposta — kako bi se postigla ravnoteža. Kad se kompost pomiješa sa zemljom, poboljšava se njena  kvaliteta. Budući da kompost poput spužve zadržava vlagu, zemlju treba manje zalijevati. Kompost ima u sebi milijune korisnih bakterija koje nastavljaju razgrađivati trule organske tvari, pretvarajući ih u hranjive tvari koje su biljkama potrebne da bi dobro napredovale. On ujedno pomaže da tlo ne bude niti prekiselo niti previše lužnato.

Kad se u tvrdu zemlju posade biljke koje imaju duboko korijenje, kao što su djetelina i lucerna,  tlo postane rahlije i bogatije organskim tvarima. Ako želite poboljšati kvalitetu zemlje, možete je prekriti i malčem — slojem pokošene trave ili piljevine.

Gliste imaju izuzetno važnu ulogu u poboljšavanju kvalitete tla. Kopajući tunele duboko pod zemljom — čak i na dubini od četiri metra — gliste čine tlo rahlijim, donose razne minerale u površinski sloj zemlje te omogućavaju lakše otjecanje vode. Osim toga, one za sobom ostavljaju i otpadne tvari iz vlastitog organizma koje su, prema knjizi Step by Step Organic Vegetable Gardening, “pet puta bogatije dušikom, fosforom i kalijem nego okolna zemlja”.

Možda se pitate: ‘No što je sa štetočinama u vrtu? Kako da ih se riješim, a da ne upotrijebim pesticide?’ Ne zaboravite da pesticidi ne uništavaju samo štetočine. Oni uništavaju i korisne organizme kao što su gliste i gljivice. Osim toga, imajte na umu da žabe koriste vrtu. Samo jedna žaba može u roku od tri mjeseca pojesti preko 10 000 štetnih kukaca. Žabe nisu izbirljive pri jelu. One se hrane neprijateljima biljaka među kojima su cvrčci, stjenice, ličinke moljca kukavičji suznik i leptira sovice, gusjenice leptira gubara te puževi balavci.

Ptice također pomažu u borbi protiv štetočina u vrtu. U knjizi Gardening Without Poisons zabilježeno je kako je jedan palčić “u toku jednog ljetnog poslijepodneva [nahranio] svoje mlade s 500 pauka i gusjenica”. Ako želite privući u svoj vrt nekoliko palčića ili drugih vrsta ptica koje se hrane kukcima, ostavite na nekom vidljivom mjestu malo hrane za ptice ili materijala od kojih mogu graditi gnijezdo. Možda ćete ubrzo ustanoviti da su ptice prihvatile vaš “poziv”! A što je s kukcima? Mnogi kukci koji su korisni za vrt hrane se drugim kukcima koji mu štete. Ako nabavite bubamare i pustite ih u svoj vrt, one će odmah potražiti svoju omiljenu hranu, lisne uši. Isto tako možete kupiti i jajašca bogomoljke te ih staviti u vrt. Iz njih će se izleći bogomoljke koje će progutati praktički svakog kukca koji im se usudi stati na put.

U borbi protiv štetočina možete koristiti i neke biljke. Pored biljaka koje treba zaštititi zasadite one koje štetočine ne vole. Naprimjer, nematode, crvi koji napadaju i oštećuju korijenje mnogih biljaka, bježe što dalje od nevena. Leptira malog kupusara riješit ćete se tako da blizu kupusa zasadite ružmarin, kadulju ili majčinu dušicu. No valja spomenuti i to da neke biljke baš privlače štetočine.

Plodored, ili naizmjenična sadnja različitih kultura, još je jedna praktična metoda suzbijanja bolesti i štetočina. Umjesto da iz godine u godinu na jednom mjestu stalno uzgajate istu kulturu, bilo bi dobro da naizmjence sadite ili sijete različite kulture. Time ćete prekinuti ciklus napada bolesti i štetočina.

Obrađivanje vrta na organski način može biti izazovan pothvat, koji zahtijeva dosta vremena i strpljivosti. Možda će vam trebati više mjeseci da biste tlo učinili plodnim koristeći organska sredstva. Možda će ponekad stvari krenuti naopako, a kad vam se to desi, mogli biste doći u iskušenje da upotrijebite neko kemijsko sredstvo. No prije nego što to učinite, zastanite i razmislite o dugoročnim koristima koje su rezultat izbjegavanja upotrebe kemijskih otrova. Budete li strpljivi, s vremenom biste mogli imati vrt u kojem će rasti ukusno organski uzgajano povrće koje je otpornije na napade štetočina i bolesti. Naravno, vaš vrt neće biti savršen, no možda ćete ipak biti veoma zadovoljni rezultatima svog rada. Dakle, ako volite obrađivati vrt, zašto se ne biste okušali u organskom uzgoju biljaka u vlastitom vrtu?