ANGÉLICA i njena deseteročlana obitelj živjeli su u jednom selu u meksičkoj državi Oaxaca. Bili su siromašni i njihova se ishrana sastojala od kukuruznih tortilja, graha, raznih umaka od ljute paprike, raskuhane riže, kruha slatkastog okusa i čaja. “Nismo baš puno narasli”, kaže Angélica. “Bili smo niskog rasta i mršavi. Često smo bili bolesni — imali smo problema sa želucem, parazitima i prehladama.”

Angélica i njena obitelj odlučili su se preseliti u Ciudad de Mexico u nadi da će tamo pronaći posao i tako poboljšati svoju ekonomsku  situaciju. Angélica smatra da je sada njihova ishrana puno kvalitetnija zato što uključuje mlijeko, jaja, meso, vrhnje, malo povrća i razne vrste industrijski prerađene hrane. No je li njihova ishrana zaista postala kvalitetnija?

U svijetu ima oko 800 milijuna ljudi kojima prijeti opasnost da umru zbog pothranjenosti. Prema Svjetskom zdravstvenom izvještaju za 1998, koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), otprilike 50 posto svih smrtnih slučajeva djece mlađe od pet godina povezano je s pothranjenošću. Ako i ostanu na životu, ta djeca često imaju problema sa zdravljem.

S druge strane, neki tvrde da se čak 800 milijuna ljudi nalazi u opasnosti da umre zbog neumjerenosti u jelu. Neuravnotežena ishrana može dovesti do kroničnih zdravstvenih problema kao što su gojaznost, ateroskleroza, visoki krvni tlak, dijabetes, ciroza jetre i razne vrste raka. Rezimirajući taj problem, WHO objavljuje: “Loša ishrana povlači za sobom niz zdravstvenih problema, kao što su pothranjenost, nedostatak određenih hranjivih tvari u organizmu i prekomjerna uhranjenost; [takva ishrana] diljem svijeta u zaista ogromnim razmjerima dovodi do smrti, retardiranosti, invalidnosti i sljepoće te koči čovjekov razvoj.”

U istoj zemlji stanovništvo se može suočavati s problemom pothranjenosti i s problemom gojaznosti. U istom domu djeca mogu patiti od posljedica nedovoljne i nekvalitetne ishrane, dok odrasli mogu imati kroničnih problema s gojaznošću. U nekim slučajevima osoba koja je kao dijete patila od pothranjenosti u odrasloj dobi postaje gojazna. Ovo posljednje može se desiti onima koji napuste selo i dođu živjeti u grad.

Mnogi ljudi ne shvaćaju da je zdravlje povezano s navikama hranjenja. Razlog je možda to što loša ishrana ne dovodi odmah  do vidljivog pogoršanja zdravstvenog stanja. No zdrava ishrana ipak može spriječiti mnoge bolesti. WHO čak procjenjuje da bi se pravilnijom ishranom i nekim oblicima fizičke aktivnosti moglo spriječiti i do 40 posto slučajeva raka. No kako možete poboljšati svoju ishranu?

Neki smatraju da se hrana može podijeliti u tri glavne grupe namirnica. U prvu spadaju žitarice, kao što su kukuruz, pšenica, riža, zob, raž, ječam i proso, te gomoljaste biljke, primjerice krumpir, juka i jam. Ugljikohidrati koje sadrže te biljke brzo opskrbljuju organizam energijom. U drugu grupu spadaju mahunarke, među ostalim grah, soja, leća, slanutak i bob, te neke namirnice životinjskog porijekla, kao što su meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi. Te su namirnice izvor proteina, željeza, cinka i nekoliko vrsta vitamina. U treću grupu spadaju voće i povrće. Te namirnice osiguravaju organizmu prijeko potrebne vitamine i minerale. One ujedno obogaćuju ishranu sirovim vlaknima, služe kao izvor energije i jedini su prirodni izvor vitamina C.

Prema riječima dr. Héctora Bourgesa, direktora Odjela za nutricionizam na meksičkom Državnom medicinsko-prehrambenom institutu Salvador Zubirán (INCMNSZ), zdrava ishrana mora obuhvaćati sve grupe namirnica te biti dostatna i raznovrsna. On savjetuje da se “u svaki obrok uključi barem jedna namirnica iz svake grupe, s time da se bira što raznovrsnije namirnice te da ih se priprema na što različitije načine”.

Osvrnimo se na primjer Maríje. Ona je sa svojom obitelji živjela u selu Atopixcu u meksičkoj državi Hidalgo. Bili su vrlo siromašni i uglavnom su jeli tortilje, grah, tjesteninu, rižu i ljute paprike. Za razliku od Angélicine obitelji, koja je spomenuta u uvodu, ova je obitelj upotpunila svoju ishranu tikvicama, jednom vrstom krastavaca, gljivama i samoniklim jestivim biljkama, kao što su tušanj i loboda, koje su uglavnom brali u prirodi. Kad su mogli, jeli su i sezonsko voće. Zahvaljujući tom trudu postali su zdraviji.

Dr. Adolfo Chávez, ravnatelj Odjela za primijenjeni nutricionizam i edukaciju o prehrani na INCMNSZ-u, savjetuje da se namirnice životinjskog porijekla koriste kao nadopuna jelu, a ne kao temelj ishrane. Naprimjer, mogli biste pripremiti jelo od svega nekoliko jaja u kombinaciji s krumpirom, povrćem ili grahom. No nije naodmet napomenuti da uvijek treba temeljito oprati voće i povrće, naročito ono koje se jede sirovo.

Ishrana mora odgovarati potrebama svakog pojedinca, a pri odabiru načina ishrane valja uzeti u obzir faktore kao što su dob, spol i način života. Neki smatraju da odrasli trebaju za svaki obrok pojesti dvije porcije voća i/ili povrća te jesti više integralnih žitarica i mahunarki. Neki preporučuju da se namirnice životinjskog porijekla jede za svaki obrok, no samo u malim količinama — dajući prednost ribi, piletini bez kože i krtom mesu. Također se preporučuje da u ishrani bude što manje masti i šećera.

U nekim slučajevima čak i siromašni ljudi koji žive u zemljama u razvoju mogu poboljšati svoju ishranu. Na koji način? Tako da biraju i kombiniraju razne vrste hranjivih namirnica, primjerice žitarice i mahunarke, povećavaju hranjivu vrijednost obroka dodajući im malo mesa ili jaja, iskorištavaju bilje koje raste u njihovom kraju i jedu sezonsko voće.

Naš Stvoritelj daje da “iz zemlje hrana raste” i da čovjek u njoj uživa (Psalam 104:14, NS). Biblija u Propovjedniku 9:7 kaže: “Hajde, jedi kruh svoj s radošću.” Nema sumnje, ako nastojimo jesti raznovrsne namirnice i biti umjereni u jelu, možemo imati koristi od veoma ukusne i hranjive hrane koju nam je Stvoritelj dao.