SLUH je dar koji treba cijeniti. No kako starimo, tako sluh sve više slabi. Izgleda da se taj proces ubrzava i zbog suvremenog načina života, uslijed kojeg su ljudi neprestano izloženi raznim vrstama zvukova i buke. Jedan ugledni znanstvenik iz Glavnog zavoda za gluhe u St. Louisu (Missouri, SAD) rekao je: “Kod tipičnog Amerikanca otprilike 75 posto oštećenja sluha nije samo posljedica starenja već i toga koliko je tijekom života čuvao svoj sluh.”

Intenzivno, kratkotrajno izlaganje glasnim zvukovima može štetno utjecati na osjetljive strukture u unutarnjem uhu. Međutim, oštećenje sluha češće je posljedica “kumulativnog efekta buke na radnom mjestu te bučnih hobija i drugih vrsta bučne zabave”, rekla je audiologinja dr. Margaret Cheesman. Kako možete zaštititi svoj sluh? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, trebamo saznati nešto više o tome kako funkcionira naše osjetilo sluha.

Izgleda da sredina u kojoj živimo postaje sve bučnija. Mnogi su ljudi svakodnevno izloženi različitim vrstama glasnih zvukova, od buke automobila, autobusa i kamiona na ulici do zaglušujuće buke električnih strojeva na radnom mjestu.

Ponekad i sami doprinosimo problemu pojačavajući jačinu zvuka na uređaju koji slušamo. Naprimjer, mnogi vole slušati muziku preko walkmana ili discmana, sa slušalicama na glavi. Prema riječima Marshalla Chasina, suosnivača Kanadske klinike za muzičare, istraživanja provedena u Kanadi i Sjedinjenim Državama pokazuju da sve veći broj mladih ima oštećenje sluha koje je uzrokovano vrlo glasnim slušanjem muzike preko slušalica.

 No kako odrediti što je preglasno? Zvuk karakteriziraju tri svojstva — trajanje, frekvencija i amplituda. Trajanje naprosto označava koliko se dugo čuje neki zvuk. Frekvencija ili visina zvuka definira se brojem titraja u jednoj sekundi, a jedinica kojom se izražava naziva se herc. Raspon frekvencija koje može čuti osoba zdravog sluha kreće se od 20 do 20 000 titraja u sekundi.

Amplituda ili jačina zvuka mjeri se jedinicama koje se nazivaju decibeli (dB). Kod običnog razgovora jačina zvuka iznosi otprilike 60 decibela. Što ste duže izloženi zvuku glasnijem od 85 decibela, to će veće biti kasnije oštećenje sluha, kažu audiolozi. Što je zvuk glasniji, to brže dolazi do oštećenja sluha. U jednom izvještaju časopisa Newsweek pisalo je: “Uho može dva sata bez nekih ozbiljnijih posljedica podnositi zvuk električne bušilice (100 dB), ali ne može podnijeti više od 30 minuta buke u nekoj videoigraonici (110 dB). Svako daljnje povećanje jačine zvuka za 10 decibela znači 10 puta više zaglušujuće buke.” Ispitivanja su pokazala da zvuk postaje bolan kad dosegne jačinu od oko 120 decibela. Stoga je nevjerojatno da neki kućni muzički uređaji mogu proizvesti zvuk jačine preko 140 decibela! (Vidi popratni okvir.)

Da biste bolje razumjeli kako glasni zvukovi mogu oštetiti sluh, osvrnimo se na to što se dešava kad zvučni valovi dođu do uha.

Dio vanjskog uha koji se naziva aurikula ili ušna školjka oblikovan je tako da prikuplja zvučne valove i usmjerava ih prema zvukovodu, odakle ubrzo stižu do bubnjića. U toj fazi zvučni valovi uzrokuju titranje bubnjića, koje pak izaziva titranje tri slušne koščice u srednjem uhu. Zatim se titraji prenose u unutarnje uho, tekućinom ispunjeni labirint koji je smješten u koštanoj čahuri. Sada titraji uzrokuju pomicanje tekućine u pužnici, dijelu unutarnjeg uha koje sadrži dlačne stanice. Tekućina u pužnici potiče gornji red dlačnih stanica na proizvodnju živčanih impulsa. Ti se impulsi potom šalju u mozak, gdje se dešifriraju i interpretiraju kao zvuk.

Limbički sustav pomaže mozgu procijeniti kojim zvukovima treba pokloniti pažnju, a koje zanemariti. Naprimjer, majka možda neće obraćati pažnju na uobičajene zvukove koje čuje dok se njeno dijete igra, no odmah će reagirati kad ono od straha zaplače. To što slušamo s dva uha omogućava nam da dobijemo  potpunu zvučnu sliku, što je itekako korisno jer nam omogućava da odredimo odakle dolazi zvuk. Međutim, kad je u pitanju govor, mozak ne može istovremeno razumjeti više od jedne zvučne poruke. “Upravo iz tog razloga nije lako slušati osobu s kojom pričate preko telefona i istovremeno pratiti što vam govori netko tko se nalazi pored vas”, piše u knjizi The Senses.

Da bismo si bolje mogli predočiti kako glasni zvukovi mogu oštetiti sluh, razmotrimo sljedeću usporedbu. U jednom izvještaju koji govori o zaštiti na radu dlačne stanice u unutarnjem uhu uspoređuje se s pšenicom na polju, a zvuk koji dolazi u uho s vjetrom. Blagi povjetarac, koji se uspoređuje s tihim zvukom, zatalasat će klasove, ali neće oštetiti stabljike. Međutim, jači će vjetar više savinuti stabljike. Iznenadan i jak nalet vjetra ili pak neprekidno puhanje slabijeg vjetra kroz duže vremensko razdoblje može do te mjere oštetiti stabljike da se više ne mogu oporaviti i da jednostavno usahnu.

Na sličan način buka djeluje na sićušne, osjetljive dlačne stanice u unutarnjem uhu. Nagli zvučni udar može oštetiti tkivo unutarnjeg uha i dovesti do trajnog oštećenja sluha. Osim toga, dugotrajno izlaganje vrlo jakoj buci može trajno oštetiti osjetljive dlačne stanice. Kad se one jednom oštete, ne mogu se više obnoviti. Posljedica može biti zujanje, zvonjenje i bučenje u ušima ili glavi koje se naziva tinitus ili šum u uhu.

Premda nasljedni faktori ili neka slučajna ozljeda mogu uzrokovati oštećenje sluha, ipak možemo poduzeti mjere opreza kako bismo zaštitili svoj dragocjeni sluh da bi nas što duže služio. Dobro je da se unaprijed informiramo o mogućim opasnostima. Prema riječima jedne audiologinje, “čekati da se pojavi problem, pa tek onda nešto poduzeti isto je kao i stavljati zaštitnu kremu za sunčanje nakon što vam je koža već izgorjela”.

Često je veći problem u tome kako slušamo nego što slušamo. Naprimjer, ako slušate muziku preko slušalica, bilo bi dobro tako podesiti glasnoću da možete čuti i zvukove oko sebe. Ako je zvuk stereouređaja u vašem automobilu ili u kući toliko glasan da se uz njega ne može normalno razgovarati, to je vjerojatno znak da bi vam mogao i oštetiti sluh. Stručnjaci upozoravaju da dva-tri sata izlaganja buci od 90 decibela može oštetiti sluh. Preporučljivo je da uvijek kad ste izloženi buci koristite čepiće za uši ili druga zaštitna sredstva.

Roditelji trebaju imati na umu da kod djece lakše može doći do oštećenja sluha nego kod odraslih. Imajte na umu da igračke koje stvaraju buku mogu biti opasne. Obična čegrtaljka može proizvesti buku od čak 110 decibela!

Uho je osjetljiv, mali i čudesan organ. Zahvaljujući njemu možemo čuti raznovrsne i predivne zvukove iz svijeta koji nas okružuje. Nema sumnje, sluh je dragocjeni dar koji treba dobro čuvati.