Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Globalizacija — nade i strahovanja

Globalizacija — nade i strahovanja

“Globalizacija je veliki ekonomski događaj našeg vremena. (...) Milijardama ljudi diljem svijeta ona pruža dosad neviđene mogućnosti” (FINANCIJSKI KOLUMNIST MARTIN WOLF)

“Mi, građani svijeta, činimo jednu veliku obitelj. Nova epoha stavlja pred nas nove izazove i nove globalne probleme, kao što su ekološke katastrofe, iscrpljivanje prirodnih bogatstava, krvavi sukobi i siromaštvo” (GRUZIJSKI PREDSJEDNIK EDUARD ŠEVARNADZE)

U PROSINCU 1999. sastanak Svjetske trgovinske organizacije koji se održavao u Seattleu (SAD) prekinuli su prosvjedi. Da bi uspostavila red, policija je morala upotrijebiti suzavac, gumene metke i sprej s paprom. Privedene su stotine prosvjednika.

Što je izazvalo to nasilje u Seattleu? Sva sila uzroka, počevši od zabrinutosti za sigurnost radnih mjesta i brige za okoliš do socijalne nepravde. Jednom riječju, prosvjednici strahuju od globalizacije — to jest kako će se njeni učinci odraziti na ljude i na sam planet.

Njihova strahovanja nisu se smanjila. Od 1999. antiglobalizacijski prosvjedi poprimaju sve veće razmjere i sve su snažniji. Zbog toga svjetski vođe sada neke svoje sastanke održavaju na samotnim mjestima gdje ih prosvjednici ne mogu tako lako ometati.

Dakako, ne slažu se svi s time da globalizacija predstavlja prijetnju. Dok je neki osuđuju kao izvor svih svjetskih zala, drugi je hvale kao rješenje za većinu problema koji muče svijet. Istina, taj stalni sukob mišljenja mogao bi se činiti nevažnim većini ljudi na svijetu, od kojih mnogi imaju tek nejasnu predodžbu o tome što je zapravo globalizacija. No bez obzira na to kakav je vaš stav prema globalizaciji, činjenica je da ona već sada utječe na vaš život i da će se taj utjecaj vjerojatno još više pojačati u budućnosti.

Što je zapravo globalizacija?

“Globalizacija” je izraz koji neki koriste kako bi opisali sve veću međuovisnost ljudi i zemalja u svijetu. Ovaj proces znatno se ubrzao u zadnjih desetak godina, i to uvelike zahvaljujući ogromnom napretku koji je postignut na području tehnologije. (Vidi okvir na 5. stranici.) U tom su periodu praktički nestali suprotstavljeni politički blokovi te je završilo razdoblje hladnog rata, srušene su barijere koje su ograničavale međunarodnu trgovinu, došlo je do udruživanja vodećih svjetskih financijskih tržišta, a i putovanja su postala jeftinija i dostupnija.

Sve veća povezanost svijeta do koje je to dovelo ima za posljedicu čitav niz promjena — na ekonomskom, političkom, kulturnom i ekološkom planu. Nažalost, neke od njih mogu biti negativne. U Izvještaju o ljudskom razvitku za 1999, publikaciji koju izdaju Ujedinjeni narodi, objašnjeno je: “Životi ljudi na našem planetu povezani su dublje, jače i neposrednije nego ikada. To otvara brojne mogućnosti i stvara nove potencijale za dobro i loše.” Poput mnogih ljudskih postignuća, i globalizacija ima dobrih i loših strana.

Neto vrijednost imovine 200 najbogatijih ljudi na svijetu premašuje ukupni dohodak 40 posto svjetskog stanovništva

Nade u stvaranje bogatijeg svijeta

Globalizacija “obogaćuje svijet na znanstvenom i kulturnom planu te pomaže mnogima u ekonomskom pogledu”, kaže dobitnik Nobelove nagrade s područja ekonomije Amartya Sen. U Izvještaju o ljudskom razvitku za 1999. također se ističe kako globalizacija “predstavlja ogromni potencijal za suzbijanje siromaštva u 21. stoljeću”. Razlog za takav optimizam krije se u znatno većem životnom standardu koji je upravo posljedica globalizacije. Prosječni dohodak obitelji danas je trostruko veći nego prije 50 godina. *

Neki analitičari ukazuju na još jednu prednost ekonomskih integracija: Oni smatraju da će to odvratiti zemlje od ratovanja. Thomas L. Friedman u svojoj knjizi The Lexus and the Olive Tree tvrdi kako globalizacija državama “služi kao dodatni poticaj da ne sudjeluju u ratovima te povećava troškove ratovanja kao ni u jednom razdoblju suvremene povijesti”.

Veća suradnja među ljudima mogla bi doprinijeti i jačanju solidarnosti na svjetskoj razini. Neke organizacije za zaštitu ljudskih prava uspjele su uz pomoć Interneta uspješno promovirati svoje ideje. Naprimjer, međunarodni sporazum o zabrani polaganja kopnenih mina koji je sklopljen 1997. jednim je dijelom postignut upravo zahvaljujući elektronskoj pošti putem koje se uspjelo osigurati podršku različitih skupina iz čitavog svijeta koje se zalažu za tu stvar. Ovakav pristup rješavanju problema koji uključuje i sudjelovanje širokih masa pozdravljen je kao “novi oblik međunarodne diplomacije, koji podrazumijeva blisku suradnju vlada i običnih ljudi prilikom rješavanja svjetskih humanitarnih kriza”.

No usprkos tim pozitivnim rezultatima, mnogi i dalje strahuju da štetne posljedice globalizacije nadmašuju njene prednosti.

Strahovanja od još većih podjela

Najveću zabrinutost što se tiče globalizacije vjerojatno izaziva način na koji ona produbljuje jaz između bogatih i siromašnih. Premda se svjetsko bogatstvo nedvojbeno umnožilo, njegov veći dio sada je raspoređen na manji broj pojedinaca i država nego prije. Neto vrijednost imovine 200 najbogatijih ljudi na svijetu sada premašuje ukupni dohodak 40 posto svih ljudi na planetu — otprilike 2,4 milijarde ljudi. I dok u bogatim zemljama primanja i dalje rastu, u zadnjih deset godina 80 siromašnih zemalja zapravo bilježi pad prosječnog dohotka.

Još jedan važan problem tiče se okoliša. Ekonomsku globalizaciju potiču tržišne snage koje su daleko zainteresiranije za profit nego za zaštitu planeta. Agus Purnomo, šef Svjetske fondacije za zaštitu prirode u Indoneziji, objasnio je tu tešku situaciju na sljedeći način: “U stalnoj smo utrci s napretkom. (...) Bojim se da ćemo za deset godina svi biti ekološki osviješteni, no nećemo imati što štititi.”

Ljudi su zabrinuti i zbog posla. I radna mjesta i primanja postala su nesigurnija otkako velike svjetske korporacije i jaka konkurencija prisiljavaju poduzeća da efikasnije organiziraju svoje poslovanje. Zapošljavanje i otpuštanje radnika u skladu s trenutnim potrebama tržišta ima smisla sa stanovišta poduzeća čiji je cilj samo povećati profit, no za radnike je to izuzetno frustrirajuće iskustvo.

Globalizacija financijskih tržišta uzrokovala je pojavu još jednog destabilizirajućeg faktora. Međunarodni ulagači mogu uložiti ogromne svote novca u zemlje u razvoju, no kasnije ih isto tako mogu iznenada povući ako se ekonomske prilike u zemlji pogoršaju. Takva povlačenja ogromnog kapitala mogu mnoge zemlje gurnuti u ekonomsku krizu. Tako je 1998. Istočnu Aziju zahvatila monetarna kriza zbog koje je bez posla ostalo 13 milijuna ljudi. Čak se i radnicima koji su uspjeli sačuvati svoje radno mjesto, primjerice u Indoneziji, kupovna moć smanjila za 50 posto.

Jasno nam je zbog čega globalizacija pobuđuje i strahovanja i nade. Imate li razloga bojati se globalizacije ili možete očekivati da će vam ona život učiniti lagodnijim? Pruža li nam globalizacija razlog za optimistično gledanje na budućnost? Naš naredni članak pozabavit će se tim pitanjima.

^ odl. 12 Međutim, prosjeci, a naročito oni svjetski, mogu zavarati. U mnogim dijelovima svijeta dohodak obitelji nije se nimalo povećao u proteklih 50 godina, dok su se primanja drugih povećala i nekoliko puta.