PRIJE tek nešto više od 150 godina ljudi su počeli graditi složene kanalizacijske mreže i baviti se rješavanjem problema otpadnih materijala. Međutim, i prije njih postojali su stručnjaci za uklanjanje otpada — sićušni mravi koji žive u tropskim predjelima Amerike.

Tipična kolonija mrava lišćerezaca, koja broji otprilike milijun članova, živi u velikom podzemnom gnijezdu. Članovi te mravlje kolonije obavljaju različite poslove. Neki skupljaju komadiće listova, koje druga grupa radnika žvače i pretvara u kašastu masu. Mravi vrtlari koriste tu kašastu masu za uzgoj jestivih gljivica u podzemnim komorama. Oni ujedno uklanjaju sve što bi moglo uzrokovati širenje zaraze, primjerice štetne gljivice, uginule mrave ili one koji samo što nisu uginuli te razne trule tvari. No kako ti mravi rješavaju problem uklanjanja otpada?

Britanski znanstvenici sa Sveučilišta u Sheffieldu pronašli su odgovor na to pitanje, izvještava list The Independent. Nedaleko od komora u kojima rade mravi vrtlari nalaze se veće komore za odlaganje otpada. Mravi koji rade na tom smetlištu čitav život prekapaju smeće kako bi ubrzali proces truljenja i time uništili bakterije koje uzrokuju bolesti. Mravi vrtlari nikad ne dolaze na smetlište. Oni donose smeće u jedan tunel, u kojem ga preuzimaju mravi smetlari. Zahvaljujući tom djelotvornom načinu uklanjanja otpadnih tvari potpuno se izbjegava opasnost od zagađenja, a time i štiti zdravlje kolonije.

Jehova Bog stvorio je te kukce i usadio u njih instinktivnu mudrost. No prije više od 3 500 godina on je i Izraelcima dao praktične upute u vezi sa zaštitom zdravlja. Primjenom tih zakona moglo se spriječiti zagađivanje hrane i vode, zaustaviti širenje zaraznih bolesti te pouzdano riješiti problem uklanjanja otpadnih tvari. Koliko bi se samo patnje i smrtnih slučajeva moglo spriječiti slijeđenjem tih načela! (3. Mojsijeva 11:32-38; 4. Mojsijeva 19:11, 12; 5. Mojsijeva 23:9-14).