Svake godine četiri milijuna djece umre u roku od mjesec dana nakon rođenja. Ti smrtni slučajevi novorođenčadi “čine preko 40 posto svih smrtnih slučajeva djece mlađe od pet godina”, izvještava njemački časopis Bild der Wissenschaft. Što se može poduzeti kako bi se novorođenčadi spasilo život? U izvještaju State of the World’s Newborns preporučuju se neke jeftine i vrlo jednostavne preventivne mjere, primjerice da se dijete zaštiti od hladnoće i doji odmah nakon rođenja, što mu pomaže da stekne otpornost na bolesti. Osim toga, smrt novorođenčeta može se spriječiti tako da se poboljša zdravlje trudnih žena, među kojima ima mnogo onih koje su iscrpljene od posla i pothranjene te onih koje se nisu potpuno oporavile od prethodnog porođaja. “U zemljama u razvoju, na koje otpada 98 posto smrtnih slučajeva novorođenčadi”, moglo bi se poučiti domaće stanovništvo da pomaže ženama pri porodu i nakon njega. “Glavni zadatak tih ljudi bio bi poučavati buduće majke o tome kako njegovati dijete, brinuti se za održavanje odgovarajućih higijenskih uvjeta i provoditi cijepljenje”, stoji u izvještaju.

“Kao što je žarulja zamijenila svijeću, tako je i automatizirani svjetionik zamijenio dobrog starog svjetioničara”, piše list Financial Post. “No izgleda da su sada i automatiziranom svjetioniku dani odbrojeni.” Premda suvremeni svjetionici odašilju jake svjetlosne signale koji se mogu vidjeti 20 milja od obale te imaju automatsku sirenu za maglu koja upozorava mornare da se nalaze blizu kopna, prednost satelitske tehnologije je u tome što omogućava vrlo precizno određivanje položaja broda. U današnje vrijeme posade brodova orijentiraju se pomoću Globalnog sustava za pozicioniranje (GPS). GPS prijemnici služe posadi broda kao oči u situacijama kad ne vide što se nalazi ispred broda. Mike Clements, šef Kanadske obalne spasilačke službe u gradu St. John’s (Newfoundland), kaže da bi zbog GPS prijemnika “svjetionici mogli postati nepotrebni. Ništa nije tako praktično kao [GPS prijemnici]. Svjetionik vam ne može pomoći u navigaciji.”

“Kao što djeca čiji roditelji imaju zdrav sluh u dobi od oko sedam mjeseci počinju gukati (...), tako i djeca koja rastu s roditeljima oštećena sluha [čak i ako sama imaju zdrav sluh] počinju nijemo pokazivati znakove rukama, oponašajući glavni oblik komunikacije svojih roditelja”, piše londonski The Times. Istraživanje koje je predvodila profesorica Laura Petitto sa Sveučilišta McGill u Montrealu (Kanada) navodi na zaključak da se djeca rađaju s osjećajem za ritam i neke druge elemente govora koji su karakteristični za sve jezike, uključujući i znakovni. Prof. Petitto kaže da mala djeca koja imaju zdrav sluh, ali žive s “gluhim roditeljima koji se služe znakovnim jezikom rade posebne pokrete rukama kod kojih se uočava specifična ritmička shema po kojoj se oni razlikuju od drugih pokreta ruku. (...) To [je] gukanje koje se izražava rukama.” Djeca koja su gledala svoje roditelje kako se služe znakovnim jezikom radila su dvije vrste pokreta, dok su ona čiji su roditelji koristili govorni jezik radila samo jednu vrstu pokreta. Istraživači su pomoću posebnih senzora i kompjuterskog programa pratili i snimali pokrete ruku kod djece u dobi od 6, 10 i 12 mjeseci.

“Više od pola stoljeća nakon što su u pećinama Judejske pustinje nađeni Svici s Mrtvog mora, stručnjaci koji se bave njihovim izučavanjem svečano su obilježili objavljivanje posljednjeg dijela tih vjerskih tekstova starih 2 000 godina”, piše U.S.News & World Report. Izdavanje zbirke od 37 svezaka objavio je profesor Emanuel Tov, voditelj tima učenjaka koji su analizirali svitke. Posao je uspješno priveden kraju zahvaljujući suvremenoj tehnici, među ostalim digitalnoj fotografiji i multispektralnim skenerima, koja je omogućila izučavateljima da pročitaju izblijedjele dijelove teksta. Tekstovi su prevedeni s hebrejskog, aramejskog, grčkog i latinskog, a napisani su u razdoblju od 250. pr. n. e. do 70. n. e.

Nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države članovi kanadskog Kršćanskog udruženja knjižara povećali su prodaju Biblija za čak 30 posto, izvještava kanadski list The Globe and Mail. “Ljudi traže odgovore na pitanja koja ih muče”, kaže Marlene Loghlin, generalna direktorica tog udruženja. “Jedan od razloga zbog kojih to čine je tjeskoba. U srcima i umovima ljudi postoje mnoga pitanja na koja nemaju odgovor.” U izvještaju se dodaje da je čak i u manjim knjižarama “porasla prodaja svih publikacija koje imaju veze s religijom i koje bi eventualno mogle pomoći ljudima da bolje razumiju tragične događaje”. Prema riječima jedne profesorice teologije sa Sveučilišta u Torontu, to je uobičajena reakcija. “U vrijeme velike neizvjesnosti ljudi počinju postavljati temeljna pitanja u vezi s religijom”, a “čitanje Biblije moglo bi im pomoći da pronađu odgovore”, rekla je profesorica.

“U Južnoafričkoj Republici AIDS je postao glavni uzrok smrti, koji posebno teško pogađa mlade ljude”, piše The New York Times, komentirajući rezultate jednog istraživanja koje je proveo južnoafrički Institut za medicinska istraživanja. Istraživači procjenjuju da će u idućih deset godina u Južnoafričkoj Republici od AIDS-a umrijeti između pet i sedam milijuna ljudi. Kod žena u dobi od 20 do 30 godina stopa smrtnosti veća je nego kod žena u dobi od 60 i više godina. U Južnoafričkoj Republici “evidentirano je više ljudi zaraženih HIV-om, virusom koji uzrokuje AIDS, nego u bilo kojoj drugoj zemlji”, dodaje se u članku. “Smatra se da je sada HIV-om zaražen svaki deveti stanovnik Južnoafričke Republike, odnosno svaka četvrta odrasla osoba [u dobi od 30 do 34 godine], kažu vladini službenici.”

“Godine 1900. najveći gradovi bili su London, New York, Pariz, Berlin i Chicago”, piše londonski The Sunday Times. No sudeći po najnovijim predviđanjima, “do 2015. gradovi na Zapadu izgubit će epitet najvećih. Najveći gradovi bit će Tokyo, Bombay, Lagos, bangladeška Dacca i brazilski São Paulo.” Svaki od tih gradova, te još 25 drugih gradova, imat će preko 20 milijuna stanovnika. S druge strane, “procjenjuje se da 2015. London više neće biti među 30 gradova s najvećim brojem stanovnika te da je on jedini grad iz grupe najvećih čije će se stanovništvo smanjiti”, piše Times. Nagli rast gradova stvara i mnoge probleme. “Siromašno će se stanovništvo sve više koncentrirati u gradskim četvrtima koje su karakteristične po visokoj stopi zločina, nasilju i drugim društvenim problemima”, rekao je Douglas Massey, profesor sociologije sa Sveučilišta Pennsylvanije (SAD). Tokyo, grad čije bi stanovništvo uskoro trebalo narasti sa sadašnjih 26 milijuna na 30 milijuna, ipak se uspijeva nositi s tim problemima jer ima sporiju stopu porasta stanovništva te potrebnu infrastrukturu i javne službe. Prema Masseyevim riječima, od vremena starog Rima do viktorijanskog doba u gradovima je živjelo najviše 5 posto svjetskog stanovništva, no on procjenjuje da će do 2015. u gradovima živjeti 53 posto stanovništva.

“Svi pušači moraju pokušati prestati pušiti. Ukoliko vam to pođe za rukom, nipošto nemojte ponovo početi”, savjetuje profesor Bo Lundback s Državnog zavoda za istraživanje kvalitete rada u Stockholmu (Švedska). Zašto? Zato što kod bivših pušača koji ponovo počnu pušiti može brže doći do slabljenja plućne funkcije nego što je to slučaj kod onih koji nisu ni prestali pušiti. Jedno desetogodišnje istraživanje u kojem je sudjelovalo 1 116 muškaraca i žena u dobi od 35 do 68 godina pokazalo je da se ispitanicima koji su tijekom istraživanja konstantno pušili kapacitet pluća smanjio za 3 posto, dok se onima koji su apstinirali duže od godinu dana i zatim ponovo počeli pušiti smanjio za 5 posto. “Kapacitet pluća puno se drastičnije smanjuje u prvih nekoliko godina nakon što bivši pušač ponovo počne pušiti”, upozorio je Lundback. “A kad tim pušačima jednom oslabi funkcija pluća, ona se nikad više neće popraviti.” Kod osoba koje su se tijekom 10-godišnjeg istraživanja uspjele odviknuti od pušenja kapacitet pluća smanjio se za samo 1 posto, izvještava londonski The Times.