NAJUZVIŠENIJI cilj kako znanosti tako i religije vezan je uz potragu za istinom. Znanost otkriva svijet u kojem vlada veličanstveni red, svemir koji na izrazit način ukazuje na postojanje inteligentnog tvorca. Prava religija daje smisao tim otkrićima, ukazujući na to da iza organiziranosti koja je vidljiva u fizičkom svijetu stoji um Stvoritelja.

“Religija je puno doprinijela tome da poraste moje cijenjenje prema znanosti”, rekao je molekularni biolog Francis Collins. Nastavio je: “Kada otkrijem nešto novo u vezi s ljudskim genomom, osjetim neku vrstu strahopoštovanja prema tajni života i samom sebi kažem: ‘Nevjerojatno, ovo je dosad znao samo Bog.’ To je neopisivo lijep i dirljiv osjećaj koji mi pomaže da više cijenim Boga i da mi bavljenje znanošću pričinjava još veći užitak.”

No što nam može pomoći da pomirimo znanost i religiju?

Prihvatite ograničenja: Čovjekovoj potrazi za odgovorima na pitanja u vezi s beskonačnošću svemira, prostora i vremena ne nazire se kraj. Biolog Lewis Thomas rekao je: “Ta se [potraga] nikada neće okončati jer smo mi nepopravljivo znatiželjna vrsta koja neprestano istražuje, traži i pokušava razumjeti svijet oko  sebe. Na ta pitanja nikada nećemo dobiti odgovor. Ne mogu zamisliti da će ikada doći čas kada će svi odahnuti i reći: ‘Napokon nam je sve jasno.’ Neke stvari nikada nećemo razumjeti.”

Slično je i s religijskom istinom, koju isto tako nikada nećemo potpuno dokučiti. Biblijski pisac po imenu Pavao rekao je: “Sada vidimo samo nejasan odraz u ogledalu. (...) Moja je spoznaja sada djelomična” (1. Korinćanima 13:12, The New English Bible).

Međutim, to što je naša spoznaja znanstvene i religijske istine tek djelomična ne sprečava nas da na temelju činjenica s kojima raspolažemo donesemo ispravne zaključke, baš kao što ne moramo znati ni sve detalje o tome kako je nastalo Sunce da bismo bili apsolutno sigurni da će ono sutra ujutro ponovno izaći.

 Pustite činjenice da govore: U potrazi za odgovorima moramo se voditi ispravnim načelima. Ne budemo li se pri prosuđivanju dokaza držali najviših kriterija, lako bi nam se moglo dogoditi da u potrazi za znanstvenom i religijskom istinom budemo zavedeni na krivi trag. Ruku na srce, nitko od nas neće nikada moći odvagnuti sve znanstvene spoznaje i ideje zapisane u knjigama koje danas pune ogromne knjižnice. S druge strane, Biblija je praktična zbirka koja nudi sažet pregled vjerskih učenja i prikladna je za razmatranje. Osim toga, točnost Biblije potvrđuju i dosad poznate činjenice. *

Međutim, kada je općenito riječ o znanju, potrebno je uložiti iskren napor da bi se razlučilo činjenice od nagađanja i istinu od obmane — kako u znanosti tako i u religiji. U skladu s upozorenjem biblijskog pisca Pavla, trebamo odbaciti sva “proturječjâ lažno nazvane ‘spoznaje’” (1. Timoteju 6:20). Da bismo uvidjeli da između znanosti i Biblije postoji sklad, moramo se usredotočiti na činjenice, čime ćemo izbjeći pretpostavke i nagađanja, te ispitati kako svaka činjenica potvrđuje i dopunjuje ostale činjenice.

Naprimjer, kad shvatimo da se u Bibliji izraz “dan” koristi za različita vremenska razdoblja, postane nam jasno da izvještaj o šest dana stvaranja koji je zapisan u 1. Mojsijevoj zapravo nije u suprotnosti sa zaključkom do kojeg su došli znanstvenici, a to je da je Zemlja stara oko četiri i po milijarde godina. Prema onome što stoji u Bibliji, Zemlja je postojala i prije nego što su započeli dani stvaranja, premda se ne precizira koliko dugo. (Vidi okvir “Dani stvaranja — jesu li trajali po 24  sata?”) Čak i kada bi se znanstvene spoznaje u vezi sa starošću Zemlje promijenile, tvrdnje iznesene u Bibliji ostaju i dalje točne. Ovaj i mnogi drugi primjeri pokazuju da znanost zapravo nije u suprotnosti s Biblijom, već pruža obilje dodatnih informacija o fizičkom svijetu, njegovoj sadašnjosti i prošlosti.

Vjera, a ne lakovjernost: Biblija nam pruža spoznaju o Bogu i o njegovom naumu, a to je nešto što ne možemo pronaći ni u jednom drugom izvoru. Zašto bismo joj trebali vjerovati? Zato što nas ona sama poziva da provjerimo njenu točnost. Razmotrite njenu povijesnu autentičnost, njenu praktičnost, iskrenost njenih pisaca i njenu vjerodostojnost. Ispitujući točnost Biblije, pa tako i znanstvenih izjava zapisanih u njoj, te, što je još uvjerljivije, kako su se kroz stoljeća i u naše vrijeme nepogrešivo ispunile stotine proročanstava zapisanih u njoj, možemo steći čvrstu vjeru u nju kao u Božju Riječ. Vjera u Bibliju nije lakovjernost jer se povjerenje u točnost onoga što je zapisano u njoj temelji na činjenicama.

Poštujte znanost; priznajte vrijednost vjere: Jehovini svjedoci pozivaju ljude otvorena uma, kako one koji zastupaju znanost tako i religiozne osobe, da se uključe u iskrenu potragu za znanstvenom i religijskom istinom. U svojim skupštinama oni se uče gajiti odgovarajuće poštovanje prema znanosti i njenim potvrđenim otkrićima, kao i duboko uvjerenje da se religijsku istinu može pronaći samo u Bibliji, koja otvoreno za sebe kaže da je Božja Riječ i to potvrđuje mnoštvom dokaza. Apostol Pavao je rekao: “Kad ste primili Božju riječ, koju ste čuli od nas, prihvatili ste je, ne kao riječ ljudsku, nego, kao što ona uistinu jest, kao riječ Božju” (1. Solunjanima 2:13).

Dakako, ni religija, kao ni znanost, nije ostala pošteđena laži i štetnih postupaka koji su je iskvarili. Tako postoji prava i kriva religija. Upravo zbog toga mnogi ljudi napuštaju vodeće organizirane religije i postaju članovi kršćanske skupštine Jehovinih svjedoka. Njih je razočaralo to što religije kojima su nekada pripadali nisu bile spremne odreći se ljudskih tradicija i mitova te prihvatiti otkrivenu istinu.

Osim toga, pravi kršćani pronašli su istinski smisao života na temelju toga što su dobro upoznali Stvoritelja koji nam se otkriva putem Biblije i njegov objavljeni naum s čovječanstvom i planetom na kojem živimo. Jehovini svjedoci zadovoljni su logičnim biblijskim odgovorima na pitanja: “Zašto smo ovdje?” i “Kamo idemo?” Oni će rado i vama dati odgovore na ta pitanja.