KAKO bi svijet izgledao da nema policije? Što se desilo 1997, kada je u brazilskom gradu Recifeu 18 000 policajaca stupilo u štrajk, uslijed čega je više od milijun stanovnika tog grada ostalo bez zaštite policije?

“U petodnevnom kaosu koji je zavladao u tom obalnom velegradu dnevna se stopa ubojstava utrostručila”, izvijestio je The Washington Post. “Opljačkano je osam banaka. Bande divljaju trgovačkim centrom i haraju bogatijim dijelovima grada, pucajući iz vatrenog oružja. Nitko ne poštuje prometne propise. (...) Uslijed naglog porasta zločina broj mrtvih gotovo je premašio kapacitete mrtvačnica, a najveća državna bolnica u gradu preplavljena je ljudima ranjenima u pucnjavi ili izbodenima nožem koji u nedostatku mjesta leže po bolničkim hodnicima.” Ministar pravosuđa navodno je izjavio: “U ovoj se zemlji ovakvo bezakonje ne pamti.”

Gdje god da živimo, zlo postoji u svakom društvu, ma koliko ono djelovalo civilizirano. Zbog toga nam je potrebna zaštita policije. Dakako, većina nas imala je već prilike slušati o brutalnosti, korumpiranosti, ravnodušnosti i zloupotrebi moći među pripadnicima policije. Takvih slučajeva negdje ima više, a negdje manje, ovisno o tome o kojoj se zemlji radi. No, što bismo da nema policije? Nije li istina da nam ona često pruža korisne usluge? Probudite se! je zamolio nekoliko policajaca iz različitih dijelova svijeta da kažu zbog čega su se odlučili za taj poziv.

“Volim pomagati ljudima”, rekao je Ivan, policajac iz Velike Britanije. “Tom me poslu privukla njegova raznolikost.  Ljudima obično nije poznato da je tek 20 do 30 posto poslova koje obavlja policija vezano za rješavanje problema kriminala. Naš se posao velikim dijelom sastoji od pomaganja ljudima i društvu općenito. U toku samo jednog, posve uobičajenog dana kada sam na dužnosti možda ću morati izvršiti uviđaj u slučaju nečije iznenadne smrti, prometne nesreće i zločina te biti u prilici pomoći nekoj starijoj osobi koja se izgubila. Naročito veliko zadovoljstvo čovjek osjeća kada vrati kući dijete koje se izgubilo ili pomogne žrtvi nekog zločina da se lakše oporavi od emocionalne traume.”

Stephen je bivši policajac iz Sjedinjenih Država. On kaže: “Kada vam se ljudi usrdno obrate za pomoć, kao policajac imate i mogućnosti i vremena da im pomognete na najbolji mogući način. Upravo me to privuklo ovom poslu. Htio sam biti na usluzi ljudima i pomagati im da se lakše nose s problemima. Mislim da sam barem donekle pridonio zaštiti ljudi od kriminala. U pet sam godina uhapsio preko 1 000 ljudi. No radost vam pričinjava i kada pronađete izgubljeno dijete, pomognete zalutaloj osobi koja boluje od Alzheimerove bolesti ili vratite ukradeno vozilo. Tu je i uzbuđenje koje vas obuzme tijekom potjere i privođenja osobe za koju se sumnja da je počinila neko kazneno djelo.”

“Želio sam pomagati ljudima u nevolji”, kaže Roberto, policajac iz Bolivije. “Još kao dječak divio sam se policajcima zbog toga što oni štite ljude od opasnosti. Nedugo nakon što sam postao policajac imenovan sam za zapovjednika policijskih patrola čije je područje obuhvaćalo sam centar grada, gdje se nalaze vladini uredi. Gotovo svaki dan imali smo prilike sresti se s političkim demonstrantima. Moj je zadatak bio spriječiti da demonstracije prerastu u nasilje. Ustanovio sam da prijateljskim i razumnim pristupom vođama demonstranata mogu spriječiti izgrede u kojima bi mnogi ljudi mogli stradati. To mi je pričinjavalo veliko zadovoljstvo.”

Posao koji obavlja policija uistinu je vrlo raznolik. On se kreće od spašavanja mačke sa stabla pa do spašavanja talaca koje su zatočili teroristi i hvatanja pljačkaša banke. Pa ipak, još od samog osnutka suvremena policija predmet je i nade i strahovanja. Naredni članak objašnjava zašto.