NEISPAVANOST utječe na slabljenje mentalnih sposobnosti i sposobnosti pamćenja, a među najugroženijima su učenici adolescentnog uzrasta, piše u kanadskom listu Globe and Mail. “Neispavanost djece i adolescenata također se povezuje s problematičnim vladanjem, razdražljivošću i hiperaktivnošću.” Znanstvenici su istraživali navike spavanja otprilike 2 200 srednjoškolaca i ustanovili da oko 47 posto njih noću spava manje od preporučenih osam sati.

Premda je neispavanost kod mladih često posljedica njihovog načina života, “moguće je da neki imaju i zdravstvenih problema kojih još nisu svjesni”, stoji u listu Globe. “Od apneje u snu pati otprilike 4 posto djece i mladih u dobi između 4 i 18 godina.” Tijekom sna dio dišnog puta u predjelu gornjeg dijela ždrijela djelomično se ili potpuno zatvori, čime se ograničava protok kisika. Zbog toga se mozak ne uspijeva potpuno opustiti, pa se djeca bude umorna i razdražljiva.

Znakovi mogućeg poremećaja mogu biti hrkanje ili teško disanje u snu, česte jutarnje glavobolje, problemi s pamćenjem i koncentracijom te stalna, izrazita pospanost u toku dana. Roditelje se potiče da s vremena na vrijeme obrate pažnju tome kako njihova djeca dišu dok su u dubokom snu. Dr. Robert Brouillette, stručnjak za poremećaje sna kod djece koji radi u Montrealskoj dječjoj bolnici, kaže da dijete koje pati od apneje može prestati disati u snu, a da mu se prsni koš i dalje diže i spušta. “Kraj tog prekida [u disanju] može se prepoznati po tome što se dijete sasvim ili djelomično budi, nekoliko puta udahne i potom odmah utone u san.” Takvo što može se ponoviti stotine puta svake noći, zbog čega se dijete nakon spavanja osjeća iscrpljeno.

Američko udruženje za borbu protiv poremećaja spavanja preporučuje da spavaće sobe budu prohladne i zamračene te da se iz njih ukloni sve što bi moglo odvraćati pažnju, primjerice televizor ili kompjuter. Odlaženje u krevet i ustajanje svaki dan u isto vrijeme također će pomoći djeci i tinejdžerima da se naspavaju. Neki koji pate od apneje u snu koriste kao pomoć aparat s kontinuiranim pozitivnim tlakom, koji tijekom sna blago upuhuje zrak kroz nosnice i usta te tako omogućava da otvor za zrak u gornjem dijelu ždrijela bude stalno otvoren. Jedna liječnica čija je uža specijalnost pedijatrija rekla je: “San je važniji od hrane. On je važniji od fizičke aktivnosti. San utječe na rad naših hormona, na naše emocije i na imunološki sustav.”