U MEKSIKU se u spomen na Isusovu smrt svake godine održava oko 300 svetkovina. Jedna od najvećih je Vía Crucis, a uključuje procesije i prikazivanje posljednjih dana Isusovog života. Vía Crucis je latinski naziv, a znači “križni put”. Direktor doma kulture Iztapalape, četvrti Ciudad de Mexica, o porijeklu ove svetkovine kaže: ‘Iztapalapom je 1833. vladala epidemija kolere. U nadi da će smanjiti pomor stanovnici su izveli predstavu u kojoj su prikazali Isusove muke.’

Vía Crucis u osnovi izgleda ovako: Mnoštvo se okuplja kako bi gledalo glumce u ulogama židovskih vođa, stotnika, Isusovih apostola i žena koje ga slijede, među kojima je i Marija. Isusa glumi mladić. Ovaj glumac napamet nauči određene biblijske odlomke i citira ih redoslijedom kako se događaji odvijaju. Glumci nose perike, brade i brkove te teške haljine. “Isusa” slijede i “Nazarećani”, koji su bosi ili nose kožne sandale, a na glavi imaju trnove krune kako bi prikazali Isusovu patnju. “Nazarećana” zna biti i do 2 500. Oni cijeli dan nose križeve do Cerro de la Estrella (brežuljak Zvijezda), mjesta na kojem će Isus biti “razapet”.

Ulični trgovci prodaju šešire, napitke, balone, slatkiše za djecu, sličice s vjerskim motivima koje se preslikavaju na lice ili ruku i još mnoge druge stvari. Ova je svečanost prilika i da se ljudi zabave u lunaparku.

U gradu Querétaro neki ljudi u znak pokore hodaju s lancima na nogama. U Taxcu muškarci gotovo pet sati na leđima nose snopove trnja teške 40 do 50 kilograma. Drugi pak hodaju u procesiji i bičuju se. Često mnogo takvih hodočasnika završi u bolnici.

Ovaj nas način obožavanja možda podsjeća na riječi apostola Pavla kad je govorio protiv ‘samonametnutog oblika obožavanja, prividne poniznosti i okrutnog postupanja s tijelom’ (Kološanima 2:23). Pravi kršćani obilježavaju spomen na Kristovu smrt, no ne drže običaje koji se ne temelje na istini, a niti su u skladu s biblijskim načelima.