Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Dodajte malo boje

Dodajte malo boje

SVJEŽE obojene površine pružaju poseban osjećaj zadovoljstva. U sobi koja izgleda tmurno i bezlično malo boje može učiniti pravo čudo. Biste li i vi voljeli osvježiti jednu ili dvije sobe u svom domu? Ukoliko nikada prije niste sami pokušali učiniti takvo što, možda otkrijete da je to lakše nego što ste mislili!

Učinimo to zajedno s Fernandom, njegovom ženom Dilmom i osmogodišnjom kćerkicom Vanessom, koji će nanovo obojiti neke dijelove svog doma. Možda ćemo nakon toga uvidjeti da to možemo i sami. No prije nego što obučemo radnu odjeću, naučimo nešto o tome kako izabrati boje.

Biranje boja

Boje treba pažljivo izabrati. Naime, boja ne služi samo tome da uljepša dom. Ona čak može utjecati na naše raspoloženje. Žive i vedre boje nas vesele, dok nas pastelne boje zagasitih tonova smiruju. Boja koja djeluje tamno kada se njome oboji unutrašnjost neke prostorije može izgledati svjetlije kada je se nanese na fasadu. Fernando i Dilma za svoj su dom izabrali zlatnožutu i žućkastobijelu boju. Kasnije ćemo vidjeti kako su ih upotrijebili.

Pogledajte prikaz spektra boja na vrhu stranice. Boje koje se u spektru nalaze jedna nasuprot drugoj nazivaju se komplementarne boje. Kada se njih postavi jednu pored druge, čini se kao da postanu intenzivnije. Ukoliko ne želite neku smioniju kombinaciju boja, već nešto umjereniju, tada izaberite različite nijanse iste boje.

Prije nego što krenu na posao, naši prijatelji imaju nekoliko pitanja. Fernando bi želio znati koje će im vrste boje trebati, a Vanessa kako se boja izrađuje. Stoga možda ne bi bilo loše posjetiti tvornicu boja i lakova koja se nalazi nedaleko od njih te dobiti odgovore na ta pitanja.

Kako se boja izrađuje

Gerard, vlasnik tvornice, pristao je da nam bude vodič. Jedna od prvih stvari koje zamjećujemo dok ulazimo u tvornicu ogromna je miješalica koja miješa nekakvu ljepljivu smjesu u velikoj posudi zapremnine 800 litara. Gerard viče, pokušavajući nadglasati buku: “Boja se pravi isto kao i kolač — sve se sastojke prvo izmjeri, a potom pomiješa.”

“No kako se dobiva boja?” pitamo ga.

“Četiri su osnovna sastojka boje”, odgovara Gerard. “To su pigmenti, veziva, otapala i specijalni aditivi. Osnovu boje koja se miješa tu pred vama čini titan-dioksid. Taj bijeli pigment vadi se iz zemlje, a u novije ga se vrijeme u izradi boja koristi kao zamjenu za olovo.” Mješavina izgleda poput brašna.

Gerard nastavlja: “Ovoj se mješavini dodaje mala količina veziva — u ovom slučaju akrilne smole — i miješa je se sve dok se ne pretvori u glatku smjesu. Kada proizvođač dobije smjesu željene gustoće, dodat će preostalu smolu, otapala, primjerice vodu ili alkohol, te konačno, sve specijalne aditive.”

Pitamo ga koja će nam vrsta boje trebati za uređenje kuće. Naš nam vodič objašnjava: “Postoje dvije osnovne vrste boja koje služe u tu svrhu. Uljene su boje one kod kojih se kao vezivo koriste ulja, kao što su laneno ili modificirano sojino ulje, dok se kod vodenih boja kao vezivo upotrebljavaju vinilne ili akrilne smole. Uljene boje teško se suše i pogodne su za bojenje površina koje se često dodiruje, kao što su vrata i drvenarija. Međutim, uljene boje s vremenom blijede te pucaju i lome se. S druge strane, visokokvalitetne boje na bazi vinila odnosno akrilne boje postojane su i nemaju toliko intenzivan miris. Čiste akrilne boje za fasadno nanošenje ujedno bolje podnose visoke temperature australskih ljeta odnosno niske temperature kanadske zime.”

Nadamo se da ćemo zapamtiti ono što smo naučili od Gerarda. No to nije sve što nam on želi reći: “U obje vrste boja postoji podjela s obzirom na sjaj, pa se one dijele na sjajne, satenske, boje niskog sjaja i mat boje. Sjajne boje praktične su za površine koje zahtijevaju postojaniju boju. Satenske su dobre za kupaonice i hodnike. Boje niskog sjaja pogodne su za prostorije u kojima se često boravi, a mat boje su najprikladnije za stropove.” Zahvaljujemo Gerardu što nam je dozvolio da obiđemo tvornicu i usto nam pružio korisne informacije te se vraćamo kući kako bismo započeli s težim dijelom posla koji nam predstoji — pripremanjem površina za bojenje.

Ništa bez temeljite pripreme

Ljepota i postojanost obojene površine uvelike ovisi o temeljitoj pripremi. Zato zasučimo rukave jer nas čeka težak posao. Možda ćemo usput saznati još neke korisne informacije. Fernando je naumio dvije stvari — obojiti blagovaonicu i drvenu ogradu ispred kuće. Krenimo prvo od blagovaonice.

Nakon što smo iznijeli namještaj, pod blagovaonice prekrivamo starim plahtama. Najprije moramo s drvenarije i stropa sastrugati staru boju koja se već ljušti. Pomoći ćemo Fernandu da obavi taj posao. Zapazite da Fernando postavlja ljestve na dio poda koji je sasvim ravan. Isto tako, pazit će da nikada ne stane na zadnju prečku jer bi tada mogao vrlo lako pasti. Zidovi su u prilično dobrom stanju, no prije nanošenja boje ipak ih treba oprati vodom i deterdžentom.

Nakon toga strugalicom temeljito čistimo sve pukotine, koje potom treba popuniti. Za pukotine oko prozora i kutnih letvi koristimo akrilni kit jer on ostaje elastičan i ne puca uslijed trenja koje nastaje između drva i zida. Nakon obavljenog posla, dok Vanessa ispire alat, mi ostali srednje hrapavim brusnim papirom žustro brusimo drvenariju i zidove. Tako ćemo izravnati površinu i ujedno je učiniti hrapavijom kako bi boja bolje prianjala uz nju.

Pitate se čemu nam služe ove smiješne maske na licu? To je mjera predostrožnosti, naime njima se štitimo od prašine koja nastaje od boje i žbuke i koja bi nam mogla iritirati grlo. Ni naše zaštitne naočale ne izgledaju baš najmodernije, ali zahvaljujući njima ništa nam neće upasti u oči dok radimo nešto iznad glave. Posebice treba biti pažljiv prilikom uklanjanja boje koja u sebi ima olova. (Vidi okvir “Opasno olovo” na ovoj stranici.)

Na kraju smo cijelu prostoriju pomeli. Prije samog bojenja na drvenariju i popunjene pukotine koje se sada razlikuju bojom od ostalog dijela zida treba nanijeti prvi sloj boje ili sloj temeljne boje. Tako će na kraju sva obojena površina biti podjednakog sjaja jer se boja neće izgubiti u porama koje su ostale nakon brušenja ili prethodnog bojenja. Sada, kada su pripremni radovi gotovi, blagovaonica je spremna za bojenje.

Ograda je, kako vidimo, napravljena od neobojenog drva. Nakon što je temeljito očistimo, morat ćemo sve glave čavala premazati temeljnom bojom za metal kako mrlje od korozije ne bi izbile na površinu. Budući da će ograda biti izložena svim vremenskim prilikama i neprilikama, premazat ćemo je s dva do tri sloja akrilne boje za drvo.

To bi bilo dosta posla za jedan dan. Sve je spremno, pa sutra možemo krenuti na bojenje.

Kistovi dolaze na red

Danas počinjemo ubirati plodove jučerašnjeg napornog rada. Prije nego što počnemo nanositi boju, moramo provjeriti je li dobro promiješana. Akrilnu boju za unutrašnje zidove već smo razrijedili dodavši joj oko 5 posto vode. Tako će se boja lakše odvajati od kista. No moramo paziti da ne dodamo previše vode. U tom bi slučaju boja bila prerijetka, pa bi se nakon bojenja kroz nju nazirala stara boja. Za bojenje uglova i stropa koristit ćemo valjak. Tako ćemo ubrzati posao. *

Moramo paziti da višak boje s kista cijedimo na samo jednoj strani kante kako bi nam druga strana ostala čista da na nju prislonimo kist jer tako ruke nećemo zaprljati bojom. I na kraju, moramo se držati pravila koje kaže da se boja nanosi od vrha prema dolje. To znači da ćemo prvo obojiti strop, a tek onda prijeći na zidove. Nakon toga jedino nam preostaje da s drvenarije vlažnom krpom uklonimo sve mrlje od boje te je premažemo sjajnom uljenom bojom koju smo izabrali. Odlično! Zlatnožuti zidovi i žućkastobijela drvenarija izgledaju prekrasno.

A sada je na redu ograda ispred kuće. Nju ćemo obojiti vodenom bojom, a za to ćemo se poslužiti velikim kistom. Tri sloja boje trebala bi biti dovoljna. Kako svakom sloju treba sat ili nešto više da se potpuno osuši, mislim da ćemo biti gotovi baš prije nego što padne mrak. Krenimo onda na posao.

Kistove moramo prvo dobro namočiti, a zatim s njih stresti sav suvišak vode. Tako će bolje upijati boju, a boja se neće sušiti na njima. Kist dobro umočimo u boju i nanosimo je sigurnim, širokim potezima. Pritom pazimo da bojom dobro natopimo sve pore drva, a ne da samo premažemo površinu.

Ma pogledaj ti to! Treći smo sloj nanijeli upravo kad je sunce zalazilo. Ograda izgleda kao nova! Razgledavamo svojih ruku djelo. Istina je da smo se u ova dva dana pošteno naradili, ali isplatilo se. Kakve li promjene! Uistinu je pravo zadovoljstvo uljepšati dom s malo boje.

^ odl. 24 Da bi prilikom bojenja rubova oko vrata i prozora te ostalih rubova i uglova u prostoriji izvukli ravne linije, mnogi koriste ljepivu vrpcu.

[Slika na stranici 25]

Prikaz spektra boja

[Slika na stranici 25]

“Kuhinja” proizvođača boja