‘NOĆ usred bijela dana? Nemoguće!’ netko bi rekao. To ne samo da je moguće nego se i događa po nekoliko puta u svakom desetljeću — uvijek kad nastupi potpuna pomrčina Sunca. Kako dolazi do pomrčine Sunca i zašto je to tako uzbudljiv prizor? Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, trebamo najprije obratiti pažnju Mjesecu.

Znate li zašto se Mjesečev izgled neprestano mijenja dok on kruži oko Zemlje? Kad se Mjesec i Sunce nalaze na suprotnim stranama neba, imamo priliku vidjeti pun Mjesec koji izlazi na istoku dok Sunce zalazi na zapadu. Kako dani prolaze Mjesec svake noći izlazi sve kasnije i postupno se kreće nebeskim svodom dok ne dođe do mjesta gdje će izaći Sunce. Površina osvijetljenog dijela Mjeseca sve se više smanjuje, da bi na kraju poprimila oblik tankog polumjeseca. Kad se Mjesec čitav dan nalazi na istom dijelu neba kao i Sunce, čak i taj polumjesec nestaje, tako da Mjesec, čija je tamna strana okrenuta prema Zemlji, postaje praktički nevidljiv. To je faza mladog Mjeseca ili mlađaka. Zatim se sve to ponavlja u obrnutom smjeru, pri čemu se Mjesec udaljava od Sunca sve dok opet ne nastupi faza punog Mjeseca. Čitav ciklus ponavlja se otprilike svakih 28 dana.

Pomrčina Sunca nastupa kad je Mjesec u fazi mlađaka. Mjesec preko dana obično prođe nebom pored Sunca a da mi to i ne primijetimo, jer se njihove putanje ne nalaze u istoj ravnini. No ponekad se Sunce, Mjesec i Zemlja nađu u istoj ravnini. Tada Mjesečeva sjena pada na površinu Zemlje i tako nastaje pomrčina.

Pomrčine Sunca rezultat su specifičnog položaja Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sunce je ogromna zvijezda čiji je promjer oko 400 puta veći od Mjesečevog. No zanimljivo je da je Sunce ujedno oko 400 puta udaljenije od nas nego Mjesec. Zbog toga s naše točke gledišta Sunce i Mjesec izgledaju gotovo jednako veliki. Stoga ponekad izgleda da je Mjesec potpuno pokrio Sunce.

Da bi došlo do potpune pomrčine Sunca, potrebno je da se Sunce, Mjesec i Zemlja nađu u istoj ravnini, i to u vrijeme kad se Mjesec kreće onim dijelom svoje putanje koji se nalazi blizu Zemlje. * Tada vrh Mjesečeve čunjaste sjene stvara tamu na jednom uskom pojasu Zemljine površine.

Kod potpune pomrčine koja se dogodila 21. lipnja 2001. pomračena zona dosegla je promjer od čak 200 kilometara. Sjena se pojavila prilikom izlaska Sunca nedaleko od istočne obale Južne Amerike i nastavila se pomicati po južnom Atlantiku, gdje je pomrčina na jednom mjestu trajala gotovo pet minuta, duže nego bilo gdje drugdje. Nakon prelaska preko Angole, Zambije, Zimbabvea i Mozambika, završila je putovanje nedaleko od istočne obale Madagaskara kad je Sunce bilo na zalasku. Pogledajmo kako je ta uzbudljiva astronomska pojava izgledala promatračima u Angoli i Zambiji.

Velik broj znanstvenika, astronoma amatera i drugih posjetilaca došao je u Afriku s gorljivom željom da vidi prvu potpunu pomrčinu Sunca u novom tisućljeću. Budući da je Lusaka (Zambija) bila jedini glavni grad koji se trebao naći u zoni pomrčine, mnogi su odlučili otputovati upravo u taj grad kako bi promatrali pomrčinu.

To je bila možda i najveća turistička atrakcija koju je Zambija ikada mogla ponuditi. Samo nekoliko dana prije pomrčine Lusaka je bila preplavljena tisućama posjetilaca. Pripreme za taj događaj počele su se vršiti nekoliko mjeseci unaprijed. Velik broj posjetilaca rezervirao je smještaj u hotelima, apartmanima, kampovima i privatnim kućama, tako da su svi smještajni kapaciteti bili u potpunosti iskorišteni.

Na području Lusake bilo je predviđeno nekoliko lokacija na kojima su se ljudi mogli okupiti kako bi gledali pomrčinu. Jedna od tih lokacija bila je zračna luka, u koju su posjetioci mogli doći već ujutro, a zatim promatrati pomrčinu i ostati sve do večernjih sati. Na radiju i televiziji tjednima se najavljivalo predstojeći spektakl te se neprestano upozoravalo ljude na to da je opasno gledati u Sunce bez zaštite za oči. Prodaja posebnih naočala za gledanje u Sunce nadmašila je sva očekivanja, tako da su mnoge trgovine prodale sve što su imale na zalihi.

Međutim, na afričkom kontinentu pomrčina je trebala najprije nastupiti u Angoli, u obalnom gradu Sumbeu. Računalo se da će u Sumbeu promatrači moći gledati potpunu pomrčinu čak četiri i po minute, duže nego bilo gdje drugdje u kopnenom dijelu pomračene zone.

U glavnom gradu Angole, Luandi, i drugim većim gradovima već su nekoliko mjeseci prije pomrčine bili postavljeni plakati kojima se najavljivalo pomrčinu i upozoravalo ljude na opasnosti koje su s njom povezane. Mjesečeva sjena trebala je prijeći preko središnjeg dijela Angole, tako da se i u svim drugim dijelovima te zemlje trebala vidjeti skoro potpuna pomrčina. Očekivalo se da će se u Luandi vidjeti 96-postotna pomrčina Sunca. Država je u suradnji s nekim privatnim poduzećima organizirala uvoz i distribuciju nekoliko milijuna posebnih naočala za gledanje u Sunce. Velik broj tih naočala darovan je siromašnima.

U Angoli je centar aktivnosti povezanih s pomrčinom Sunca bio grad Sumbe, koji se nalazi u lijepoj i uskoj priobalnoj ravnici između južnog Atlantika i središnje angolske visoravni. Sumbe i njegova okolica bili su pošteđeni najžešćih sukoba koji su bjesnili Angolom, tako da posjetioci nisu naišli na tragove rata u tom gradu u kojem živi oko 25000 srdačnih, prijateljski naklonjenih i vrlo komunikativnih stanovnika. Da bi mogao primiti sve posjetioce, grad se pobrinuo za povećanje smještajnih kapaciteta i poboljšao opskrbu električnom energijom. Organiziran je i posebni seminar o pomrčini na koji su bili pozvani znanstvenici, državni ministri i humanitarni radnici iz Angole i drugih zemalja. Na gradskoj plaži podignuta je velika pozornica na kojoj se održavao bogati zabavni program kakav Sumbe još nikad nije vidio.

Jedna od prednosti promatranja pomrčine u Angoli bilo je to što u lipnju tamo ima vrlo malo oborina. No zamislite koliko su se ljudi zabrinuli kad su dan uoči pomrčine oblaci prekrili nebo nad Sumbeom i njegovom okolicom! Čitave noći i idućeg jutra nad gradom su se nadvijali gusti oblaci. Zar će se nade svih ljudi koji su došli vidjeti pomrčinu na kraju izjaloviti? Negdje oko deset sati počela se kidati naoblaka, tako da je blizu podneva nebo već bilo plavo, bez ijednog oblačka. Kakvog li olakšanja! Slična zabrinutost zavladala je i u Zambiji kad se u osvit zore vidjelo nebo puno tamnih oblaka. No tamo je također na vrijeme došlo do razvedravanja. Pročitajmo kako očevici opisuju razvoj događaja.

Angola: “Odlučili smo promatrati pomrčinu s jednog povišenog mjesta s pogledom na more. Malo prije nego što je nastupila pomrčina, mnoštvo ljudi došlo je na gradsku plažu i neka druga mjesta koja su bila predviđena za okupljanje većeg broja promatrača. U podne, malo prije početka pomrčine, mnogi su stavili zaštitne naočale i počeli gledati kako Mjesec malo-pomalo prekriva Sunčev disk. Tako je započela pomrčina. Kroz dvogled ili putem teleskopa moglo se vidjeti nekoliko Sunčevih pjega — tamnih mrlja na površini Sunca. Promatrači su vidjeli kako sjena polako pokriva pjege  jednu za drugom. Kako se pomrčina nastavljala, temperatura zraka sve je više padala i sve se više gubilo danje svjetlo, što je djelovalo pomalo sablasno. Na kraju je sjena progutala i posljednji dio Sunčevog srpa i nastala je tama.”

Zambija: “Podružnica Jehovinih svjedoka u Lusaki, u gradskoj četvrti Makeni, nalazi se na mjestu koje je bilo gotovo idealno za promatranje potpune pomrčine Sunca. U 15.07 Mjesec je počeo prekrivati Sunce. Duge uske sjene pomicale su se po zidovima zgrade, a ta je igra svjetla i sjene izgledala kao širenje valova. Vjetar se stišao, a ptice su prestale cvrkutati. Životinje su se počele spremati za spavanje kao da je pala noć. U 15.09, nekoliko sekundi prije potpune pomrčine, od Sunčevog diska ostalo je tek nekoliko svjetlucavih točaka, a zatim samo još jedna. Prva pojava naziva se Bailyeva biserna ogrlica, a druga dijamantni prsten. * Nakon toga vidio se ružičastocrveni sloj kromosfere, a zatim je nastupila potpuna pomrčina i pao je mrak!”

Angola: “Veličanstveni efekt ‘dijamantnog prstena’ izmamio je mnoge uzvike oduševljenja. Potom je u 13.48 po lokalnom vremenu nastupila potpuna pomrčina. Ljudi su različito reagirali. Jedni su bili zaokupljeni fotografiranjem. Drugi su stajali i složno uzvikivali: ‘Potpuna! Potpuna! Potpuna!’ Neki su pak zviždali i klicali od oduševljenja kad je usred bijela dana nastupila noć. Zrake svjetlosti koje su izlazile iz užarenog vanjskog sloja Sunčeve atmosfere, takozvane korone, širile su se na sve strane. Oko tamnog Mjesečevog ruba vidjeli smo izbijanje plina u obliku plamenih jezika. Zatim je sasvim iznenada, kao da je netko pomaknuo sat unaprijed, došao kraj potpune pomrčine i jedna je Sunčeva zraka zasjala na drugoj strani sjene.

Kad se počeo pojavljivati Sunčev disk, vidjeli smo one iste Sunčeve pjege kako jedna za drugom izranjaju iz tame, a Sunce je polako poprimalo svoj poznati kružni oblik.”

Zambija: “Kod nas je potpuna pomrčina trajala 3 minute i 14 sekundi, tako da smo imali vremena i za razmišljanje o veličanstvenosti te pojave. Nebo je potamnjelo, no na horizontu se  vidjela blijeda svjetlost. Premda je nebo još uvijek bilo plavo, na njemu se moglo jasno vidjeti planete koji se zbog Sunca inače ne vide — kao naprimjer Jupiter i Saturn. Jedan od najspektakularnijih prizora bila je Sunčeva korona, sjajni ružičastobijeli rub oko crnog diska. Oduševljeni promatrači opisali su taj prizor kao ‘uistinu zadivljujuć, veličanstven’. A onda se Mjesečev disk počeo pomicati u stranu i otkrivati Sunce, tako da je sve više Sunčevih zraka ponovno obasjavalo Zemlju. Pomrčina je završila u 16.28.”

Nakon pomrčine mnogi su rekli da ih se duboko dojmilo to što su vidjeli. Jedna žena iz Angole rekla je da ju je sve to toliko dirnulo da je umalo zaplakala. Jedna druga žena rekla je da ljepotu tog prizora smatra divnim Božjim darom. Jedna je pak primijetila da samo Stvoritelj pun ljubavi može prirediti takav spektakl koji potiče ljude da još više cijene izuzetnu ljepotu Sunca, Zemljinog izvora energije.

Bilo je jasno da mnogi Afrikanci gaje veliko poštovanje prema Stvoritelju i Bibliji. Kad su Jehovini svjedoci u gradu Sumbeu razgovarali s ljudima o pomrčini, komentirajući da je to tek jedno od mnogih divnih djela našeg Stvoritelja Jehove, stanovnici su pokazali iskreno zanimanje za razgovor o toj temi. Mnogi su vrlo rado uzeli jedno od novijih izdanja časopisa Kula stražara u kojem se govori o tim divnim djelima.

Ta astronomska pojava pomogla je milijunima ljudi da barem na nekoliko minuta prestanu misliti o svojim problemima i usredotoče se na nešto što izaziva oduševljenje i ulijeva strahopoštovanje. Vidjevši veličanstvena obilježja Sunca koja se inače ne mogu vidjeti, neki su razmišljali o nevidljivoj, ali još veličanstvenijoj slavi njegovog Stvoritelja, Jehove Boga.