ZAMISLITE sljedeći razvoj događaja. U tri trgovačka centra u Sjedinjenim Državama teroristi tajno ispuštaju virus velikih boginja. Zaraza se širi među kupcima koji ništa ne slute. Uskoro — nešto više od tjedan dana nakon toga — liječnici otkrivaju bolest kod 20 osoba. Bolest se i dalje širi. Posvuda vlada panika. Izbijaju nemiri. Zdravstvene ustanove u zemlji ne mogu se nositi s nastalom situacijom. Zatvaraju se granice. Ekonomska situacija u zemlji je nestabilna. Dvadeset i jedan dan nakon ispuštanja virusa bolest se proširila na 25 saveznih država i 10 drugih zemalja. Zaraženo je 16 000 ljudi, a 1 000 je već umrlo. Liječnici procjenjuju da će se u naredna tri tjedna broj oboljelih popeti na 300 000. Trećina njih će umrijeti.

Ovo nije radnja nekog znanstveno-fantastičnog filma. To je bila kompjuterski simulirana vježba u kojoj je prikazano što bi se najvjerojatnije dogodilo u slučaju jednog takvog napada. Ova vježba, koju je provela jedna grupa uglednih znanstvenika u lipnju 2001., dobila je naziv “Crna zima” (“Dark Winter”).

Za mnoge su takva turobna predviđanja poprimila novo, zlokobno značenje nakon zločina koji je počinjen 11. rujna 2001. Napadi na Svjetski trgovinski centar u New Yorku i na Pentagon u Washingtonu na šokantan su način pokazali da postoje nemilosrdni i mržnjom motivirani ljudi koji ne prežu ni od čega da bi uništili velik broj ljudskih života. Osim toga, ti su napadi pokazali da su Sjedinjene Države, a šire gledano i sve druge zemlje, jednako izložene takvim napadima. Živimo u svijetu u kojem nepokolebljivi teroristi mogu u samo jednom trenu ubiti tisuće ljudi.

 Odmah nakon tih napada američki političari i djelatnici sredstava javnog informiranja počeli su dobivati pismene pošiljke zaražene bakterijama smrtonosnog antraksa. Ljudi su bili u strahu. Sredstva javnog informiranja i stručnjaci dodatno su otežavali situaciju nagađanjima da bi teroristi mogli izvršiti napad uzročnicima bolesti koje su još smrtonosnije od antraksa — kuge ili velikih boginja. Možda neke zemlje koje nisu spremne na suradnju već naveliko proizvode takve mikroorganizme u svojim tajnim laboratorijima. Pogledajmo što je nedavno pisalo u vezi s time:

“Svjetsko liječničko udruženje svjesno je da je upotreba biološkog oružja i širenje smrtonosnih epidemija po čitavom svijetu sve prisutnija prijetnja. Sve su zemlje jednako ugrožene. Oslobađanje mikroorganizama koji uzrokuju bolesti poput velikih boginja, kuge i antraksa moglo bi imati katastrofalne posljedice kada se ima u vidu koliko bi ljudi oboljelo i umrlo te paniku koja bi zavladala” (Američko liječničko udruženje).

“Za razliku od bombi i nervnih bojnih otrova, biološko oružje djeluje podmuklo: vrijeme inkubacije omogućava da se katastrofa polako i nezamijećeno širi. U početku tek nekolicina ljudi dospije u bolnicu. Simptomi koji se kod njih jave mogu zbuniti liječnike ili ih navesti na zaključak da se radi o nekoj uobičajenoj bolesti. Dok zdravstveno osoblje shvati što se dešava, zaraza se možda već proširila na čitave gradove” (časopis Scientific American).

“Kada bi danas netko oslobodio virus velikih boginja, većina svjetskog stanovništva bila bi bespomoćna i budući da stopa smrtnosti među oboljelima iznosi 30 posto, mogle bi umrijeti gotovo dvije milijarde ljudi” (časopis Foreign Affairs).

‘Sve su zemlje ugrožene. Čitavi su gradovi zaraženi. Mogle bi umrijeti dvije milijarde ljudi.’ To su alarmantne izjave. No kolika je uopće mogućnost da netko pokrene napad biološkim oružjem koji bi bio katastrofalnih razmjera? Čak ni stručnjaci ne znaju odgovor na to pitanje. Sljedeći članak pomoći će nam da razumijemo što je sve potrebno za jedan takav napad.