JAKO je mnogo mladih koji gaje slične osjećaje. I oni poput Karen osjećaju da ih jedan od roditelja više ne voli — ili da ih nikada i nije volio. Ne radi se o tome da se ti mladi povremeno osjećaju loše zbog nekih razmirica s roditeljima, niti je stvar u tome da se ponekad ljute na roditelje jer su ih zbog nečega kaznili. Problem je u tome da su neki roditelji doista krivi što se ne brinu za svoju djecu, ne poklanjaju im dovoljno pažnje i ne odgajaju ih. Ima i roditelja koji su grubi prema djeci, maltretiraju ih, a možda čak i verbalno ili fizički zlostavljaju.

Malo što može toliko povrijediti dijete kao kad roditelj ne mari za njega. “Osjećam se kao da me tata ne želi, kao da mu nije stalo do mene”, kaže Karen. Ako se i ti ponekad tako osjećaš, razmotri neke prijedloge kako se možeš nositi s takvim osjećajima. Čak i ako nemaš tatinu ili maminu podršku, budi uvjeren da ipak možeš uspjeti u životu!

Recimo najprije da s pravom očekuješ da te roditelji vole. Roditelji bi prirodno trebali osjećati ljubav prema svojoj djeci i roditeljska bi ljubav trebala biti postojana, poput sunca koje uvijek iznova svane. Bog očekuje od roditelja da pokazuju takvu ljubav (Kološanima 3:21; Titu 2:4). Zašto se onda neki roditelji ne brinu za svoju djecu, napuste ih ili ih maltretiraju?

Jedan od razloga mogao bi biti taj kako su roditelji bili odgajani. Upitaj se: ‘Tko je poučio moje roditelje kako se odgajaju djeca?’ Prisjećajući se vlastitog djetinjstva, većina roditelja odgaja svoju djecu onako kako su njih odgajali njihovi roditelji. Budući da živimo u grubom svijetu u kojem je izuzetno mnogo ljudi “bez prirodne naklonosti”, djecu se često pogrešno odgaja (2. Timoteju 3:1-5). I tako, nažalost, dolazi do lančane reakcije, pa roditelji s kojima su njihovi roditelji bili grubi sada i sami tako postupaju sa svojom djecom.

Daljnji razlog može biti taj da su roditelji krajnje nesretni, a za to postoje brojni razlozi. Neki roditelji nastoje pobjeći od očaja i problema tako da se posve zaokupe poslom, drugi spas traže u alkoholu ili drogi. Tako su, naprimjer, William i Joan odrasli uz oca alkoholičara. “Otac nas nikada nije pohvalio”, kaže Joan. “No najgore je bilo to što je postao agresivan  kad bi počeo piti. Cijele bi večeri vikao na majku. Često sam se bojala.” Neki roditelji možda ne zlostavljaju svoju djecu verbalno ili fizički, ali su toliko zaokupljeni sobom da djeci ne pokazuju potrebnu ljubav i pažnju.

William razumije zašto se njegov otac ponašao tako nepredvidivo. On kaže: “Moj je otac odrastao u Berlinu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kao dječak proživljavao je neopisive strahote i gledao kako mnogi gube živote. Svaki se dan borio za goli život, da bi došao do nešto hrane. Mislim da je ono što je proživio snažno utjecalo na njega.” Da, i Biblija potvrđuje da ljudi kad su pod jakim pritiskom mogu nerazumno postupati (Propovjednik 7:7).

Smatraju li William i Joan da je očevo teško djetinjstvo opravdanje za njegovo loše postupanje s njima? “Ne”, kaže William. “Očevo opijanje i grubo ponašanje ne mogu se opravdati okolnostima u kojima je odrastao. No to što sam znao kakvo je otac imao djetinjstvo pomoglo mi je da lakše razumijem njegovo ponašanje.”

Ako prihvatiš činjenicu da tvoji roditelji nisu savršeni i ako saznaš nešto o njihovoj prošlosti, to će ti mnogo pomoći da ih razumiješ. Priče Salamunove 19:11 kažu: “Razum zadržava čovjeka od gnjeva.”

Situacija kod kuće može prouzročiti da razviješ još neke negativne osjećaje. Naprimjer, Patriciji roditelji nisu poklanjali dovoljno pažnje, pa se osjećala ‘bezvrijedno, kao da je nitko ne voli’. LaNeisha uglavnom nije vjerovala muškarcima jer ju je otac ostavio kad je imala samo osam godina. A Shayla je nastojala privući pažnju gotovo svake osobe koju bi upoznala ne bi li tako popunila prazninu koju je osjećala jer joj je majka bila “ovisnica o drogi”.

Ljutnja i ljubomora također se mogu pojaviti. Karen je nakon što joj se otac ponovno oženio “neko vrijeme bila jako ljubomorna” jer je otac svojoj novoj obitelji pokazivao ljubav koju je Karen željela za sebe. Leilani se ponekad činilo da čak mrzi svoje roditelje. “Stalno sam se svađala s njima”, kaže ona.

Kad se spomenute okolnosti uzmu u obzir, razumljivo je zašto se javljaju takvi osjećaji. No kako možeš uspješno svladati takve negativne osjećaje? Razmotri sljedeće prijedloge.

• • Približi se Jehovi Bogu (Jakov 4:8). To možeš postići tako da čitaš Bibliju i redovito se družiš s Božjim narodom. Kad saznaš kako se Jehova ophodi s drugima, uvidjet ćeš da je vjeran. Njemu možeš vjerovati. “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje?” upitao je Jehova Izraelce. “A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe”, obećao je on (Izaija 49:15). Stoga se redovito moli Bogu. Nemoj se brinuti za to hoćeš li znati odabrati prave riječi. On te razumije (Rimljanima 8:26). Čak i kad ti se čini da nikome nije stalo do tebe, budi uvjeren da te Jehova voli (Psalam 27:10).

• • Povjeri se odraslima kojima vjeruješ. Sprijatelji se s duhovno zrelim osobama. Otvoreno im kaži kako se osjećaš i što te brine. U kršćanskoj skupštini Jehovinih svjedoka možeš pronaći duhovne očeve i majke (Marko 10:29, 30). No možda ti moraš učiniti prvi korak i otvoriti im se. Drugi ne mogu znati kako se osjećaš ako im to ne kažeš. Kad im povjeriš što ti leži na srcu, osjetit ćeš veliko olakšanje (1. Samuelova 1:12-18).

• • Zaokupi se pomaganjem drugima. Samosažalijevanje može biti opasno i da bi ga  izbjegao, nastoj ne razmišljati o teškoj situaciji u kojoj se nalaziš. Umjesto toga, nauči biti zahvalan za dobre stvari u životu koje imaš. Iskoristi brojne prilike kako bi ‘gledao s osobnim zanimanjem ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih’ (Filipljanima 2:4). Postavi si duhovne ciljeve i daj sve od sebe kako bi ih ostvario, zadržavajući pritom pozitivan stav. Služenje drugima u kršćanskoj službi izvrstan je način da više razmišljaš o drugima, a manje o sebi.

• • I dalje poštuj svoje roditelje. Uvijek se drži biblijskih načela i mjerila ponašanja. To podrazumijeva i da poštuješ svoje roditelje (Efežanima 6:1, 2). Ako ih poštuješ, onda im se nećeš osvećivati niti ćeš im pakostiti. Imaj na umu da koliko god ti se činilo da ono što otac ili majka čini nije ispravno, to nije opravdanje da sam radiš ono što je neispravno. Stoga prepusti stvar Jehovi u ruke (Rimljanima 12:17-21). On “ljubi pravedni sud” i živo je zainteresiran za djecu te ih želi zaštititi (Psalam 37:28; 2. Mojsijeva 22:22-24). Nastavi pokazivati roditeljima dužno poštovanje i pritom se trudi razvijati plodove Božjeg duha — prije svega ljubav (Galaćanima 5:22, 23).

Kad roditelj ne pokazuje da voli svoje dijete, to sigurno boli. No ne moraš dopustiti da propusti tvojih roditelja utječu na to kakva ćeš sam biti osoba. Budeš li živio u skladu s ranije spomenutim biblijskim načelima, vodit ćeš sretan i ispunjen život.

William, kojeg smo ranije citirali, radi puno radno vrijeme kao volonter u podružnici Jehovinih svjedoka. On kaže: “Jehova nam je dao mnogo toga što nam pomaže nositi se s takvim teškim situacijama. Kako je samo divno što imamo tako brižnog nebeskog Oca punog ljubavi!” Williamova sestra Joan služi kao punovremeni pionir na području gdje je veća potreba za evangelizatorima. Ona kaže: “Kako smo odrastali, sve smo više uočavali ogromnu razliku ‘između onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi’ (Malahija 3:18). Sve ono što smo prošli potaknulo nas je da se odlučno borimo za istinu i smatramo je najvažnijom stvari u životu.”

I ti možeš uspjeti u životu. Biblija kaže: “Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem” (Psalam 126:5). Kako primijeniti ovaj redak? Ako se u teškim okolnostima doista trudiš postupati ispravno, osjetit ćeš Božji blagoslov i tvoje će se suze na kraju pretvoriti u radost.

Stoga se i dalje napreži kako bi se približio Jehovi Bogu (Hebrejima 6:10; 11:6). Čak i ako tvoja tjeskoba, ogorčenost i osjećaj krivnje traju već godinama, “Božji mir koji nadilazi svaku misao” može ti donijeti olakšanje i potisnuti negativne emocije (Filipljanima 4:6, 7).