SVETA je zemlja svojim čarima privlačila ljude najmanje od vremena rimskog cara Konstantina. * Hodočasnici su nekih 1 500 godina odlazili tamo ne bi li uspostavili vjerski, osobni odnos sa Svetom zemljom. Pa ipak, zanimljivo je da su znanstvenici tek početkom 19. stoljeća slijedili hodočasnike u tu zemlju kako bi započeli eru biblijske arheologije — istražujući predmete, mjesta, jezike i život naroda drevne Svete zemlje.

Arheološka otkrića doprinijela su razumijevanju mnogih aspekata života u biblijska vremena. Osim toga, arheološki se pronalasci uglavnom podudaraju s biblijskim povijesnim izvještajima. No jesu li ta arheološka saznanja presudna za vjeru kršćana? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, obratimo pažnju na mjesto u kojem su se vršila mnoga ta arheološka iskapanja — grad Jeruzalem i njegov hram.

Dana 11. nisana prema židovskom kalendaru u proljeće 33. n. e. Isus Krist je u pratnji nekih svojih učenika zadnji put posjetio hram u Jeruzalemu.  Odlazeći dalje prema Maslinskoj gori, jedan od učenika rekao je: “Učitelju, pogledaj, kakvog li kamenja i kakvih li građevina!” (Marko 13:1).

Ti su vjerni Židovi stvarno voljeli Boga i njegov hram. Ponosili su se tim velebnim hramskim građevinama i njihovom 1 500 godina dugom tradicijom. Komentirajući primjedbu svog učenika, Isus je šokirao učenike kad mu je rekao: “Vidiš li ove velike građevine? Ovdje se nipošto neće ostaviti ni kamen na kamenu koji se neće razvaliti” (Marko 13:2).

Kako bi Bog mogao dozvoliti da njegov hram bude razoren sada kad je došao prorečeni Mesija? Isusovi su učenici postepeno i jedino uz pomoć svetog duha u potpunosti mogli razumjeti Isusove riječi. No kakve veze imaju njegove riječi s biblijskom arheologijom?

Na Pentekost 33. n. e. židovski je narod izgubio svoj povlašteni položaj pred Bogom (Matej 21:43). Židovski je narod sada bio zamijenjen nečim daleko većim — nebeskom vladavinom koja će donijeti blagoslove cijelom čovječanstvu (Matej 10:7). Isusovo se proročanstvo ispunilo kada su 70. n. e. Jeruzalem i njegov hram bili razoreni. Arheologija potvrđuje biblijski izvještaj o tom događaju. Ipak, vjera kršćana ne ovisi o tome je li se pronašlo ruševine tog drevnog hrama. Njihova je vjera povezana s jednim drugim Jeruzalemom, drugačijim gradom.

Apostol Ivan koji je čuo Isusovo proročanstvo o razorenju Jeruzalema i njegovog hrama, a i doživio je ispunjenje tog proročanstva dobio je 96. n. e. sljedeću viziju: “Vidio sam i sveti grad, Novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga.” S prijestolja se čuo glas koji je rekao: “[Bog] će prebivati s [ljudima], i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli” (Otkrivenje 21:2-4).

Ovaj se “grad” sastoji od vjernih kršćana koji će služiti kao kraljevi s Kristom na nebu. Oni zajedno sačinjavaju nebesku vladavinu — Božje Kraljevstvo — koja će vladati nad Zemljom tisuću godina i ponovno će dovesti ljudski rod do savršenstva (Matej 6:10; 2. Petrova 3:13). Židovski kršćani prvog stoljeća koji pripadaju toj grupi zaključili su da se ništa u židovskom sustavu stvari nije moglo usporediti s prednosti da vladaju s Kristom na nebu.

Dijeleći njihovo mišljenje, apostol Pavao je u vezi sa svojim istaknutim položajem koji je imao u judaizmu napisao: “Ono što mi je bilo dobitak, to sam smatrao gubitkom zbog Krista. A, doista, stoga zapravo i smatram sve gubitkom zbog nenadmašne vrijednosti spoznaje o Kristu Isusu, mom Gospodinu” (Filipljanima 3:7, 8).

Budući da je apostol Pavao itekako poštovao Božji Zakon i hramsko uređenje, njegove riječi sigurno nisu odražavale prezir prema sustavu obožavanja koji je Bog uspostavio * (Djela apostolska 21:20-24). Pavao je jednostavno pokazao da je kršćanski sustav obožavanja bio nadmoćniji od židovskog.

Sasvim je sigurno da su Pavao i drugi židovski kršćani iz prvog stoljeća jako dobro poznavali brojne zanimljive pojedinosti židovskog sustava obožavanja. A budući da arheologija otvara vrata prošlosti, i današnji kršćani mogu razumjeti neke od tih pojedinosti. No, zapazite što je Pavao rekao mladom Timoteju, čemu prvenstveno treba pokloniti pažnju: “Promišljaj o tim stvarima [povezanim s kršćanskom skupštinom]; budi zaokupljen njima, da tvoj napredak bude svima očit” (1. Timoteju 4:15).

Biblijska arheologija zaslužuje priznanje jer nam je omogućila bolje razumijevanje pozadine biblijskih izvještaja. Pa ipak, kršćani svoju vjeru ne temelje na arheološkim otkrićima ljudi, nego na Božjoj Riječi, Bibliji (1. Solunjanima 2:13; 2. Timoteju 3:16, 17).