Kronična je nesanica problem od kojeg pati svaki deseti čovjek na svijetu, izvještava časopis New Scientist. Znanstvenici procjenjuju da u Sjedinjenim Državama nesanica uzrokuje izostajanje s posla i razne nezgode koje godišnje oštećuju privredu za čak 35 milijardi dolara. Što ljudi koji pate od nesanice poduzimaju da bi lakše zaspali? Istraživači s Oksfordskog sveučilišta proveli su studiju u kojoj su jednoj grupi ispitanika koji pate od nesanice rekli da zamisle neki lijepi i ugodan prizor, kao naprimjer vodopad ili mjesto na kojem bi voljeli provesti godišnji odmor. Drugoj grupi ispitanika rekli su da broje ovce, dok su oni iz treće grupe mogli raditi nešto po svom izboru. Ispitanicima iz druge i treće grupe trebalo je malo više vremena nego inače da zaspu, dok su oni iz prve grupe zaspali u prosjeku dobrih 20 minuta brže nego inače. Allison Harvey, članica istraživačkog tima, rekla je da brojanje ovaca nije djelotvorno jer je “suviše monotono da bi moglo odagnati brige”.

Tropske kišne šume koje rastu na preko 1 000 metara nadmorske visine mogu “izravno iz oblaka dobiti čak 40 posto više vode nego što dobiju putem oborina”, kažu australski znanstvenici dr. Paul Reddell i David McJannet. Prema podacima australske Organizacije za istraživanja u znanosti i privredi, “šume su neprestano obavijene niskim oblacima i maglom, uslijed čega se vodena para kondenzira na drveću i potom curi ili kapa na zemlju”, tako da se u tropske rijeke slijevaju milijuni litara vode. Međutim, “kad se kišne šume posijeku, znatno se smanjuje količina vlage koja stiže do tla”.

Danas 20 posto svjetskog stanovništva troši 86 posto svih svjetskih dobara i usluga, kaže se u izvještaju The State of World Population 2001. U tom izvještaju Fonda Ujedinjenih naroda za populacijska pitanja upozorava se na “ogroman raskorak u potrošnji” između stanovništva razvijenih zemalja svijeta i stanovništva zemalja u razvoju. Naprimjer, “dijete koje se danas rodi u nekoj industrijski razvijenoj zemlji za svog će života potrošiti više materijalnih dobara i više zagaditi okoliš nego 30 do 50 djece rođene u zemljama u razvoju. Trenutno je petina svjetskog stanovništva koja živi u industrijski razvijenim zemljama odgovorna za stvaranje preko 50 posto ugljičnog dioksida koji se ispušta u atmosferu, dok je najsiromašnija petina stanovništva odgovorna za svega 3 posto”, kaže se u izvještaju. Osim toga, površina obradive zemlje ili mora koja je potrebna za održavanje načina života čovjeka iz neke bogate zemlje gotovo je četiri puta veća od one koja je potrebna za preživljavanje čovjeka iz neke zemlje u razvoju.

Istraživači su nedavno otkrili kako se kukci iz roda Stenocara koji žive u pustinji Namib, na jugozapadu Afrike, opskrbljuju vodom. Da bi preživjeli u pustinji, u kojoj godišnje padne tek nešto više od jednog centimetra kiše, kukci pribavljaju vodu iz guste magle koja nošena vjetrom stiže s Atlantskog oceana. Kako to čine? Prema časopisu Natural History, “leđa tih kukaca puna su malih izbočina” i gledana pod mikroskopom “nalikuju krajoliku s mnogo brdašaca i dolina”. Ta brdašca privlače čestice vode, dok ih doline koje su prekrivene voskom odbijaju. “Okrenuti prema vjetru, kukci podižu stražnji dio tijela, čekajući da se na brdašcima sakupi dovoljno vlage. Kad nastale kapljice vode postanu dovoljno teške, jednostavno se otkotrljaju do njihovog usnog otvora”, piše časopis.

“Roditelji mogu kod svoje djece otkriti prve znakove anoreksije ili bulimije na temelju njihovih navika hranjenja”, izvještava londonski The Times. Udruženje za borbu protiv poremećaja u ishrani (EDA) objavilo je priručnik koji može pomoći roditeljima i drugim odgovornim osobama da prepoznaju te probleme prije nego što postanu preozbiljni. Prvi znakovi upozorenja mogu biti opsesivno rezanje hrane na komadiće ili stanke između zalogaja koje traju i do pet minuta. Neka djeca koja pate od poremećaja u ishrani služe se trikovima, primjerice nose vrlo široku odjeću u koju potajice stavljaju nepojedenu hranu. Osim toga, ponekad traže da se uklone njihove fotografije na kojima izgledaju zdravo i imaju normalnu težinu. U EDA-inom priručniku roditeljima se savjetuje da ne ignoriraju te znakove i da ne zatvaraju oči pred onim što su primijetili.

“Živa iz samo jednog toplomjera može zatrovati jezero veličine 44 000 četvornih metara, a zbog razbijenih toplomjera u Sjedinjenim Državama svake godine u otpadne vode dospije otprilike 17 tona žive”, piše časopis National Geographic. Živa dospije u tijelo ribe, a potom ljudi koji jedu ribu unose u organizam taj metal, koji može uzrokovati neurološke poremećaje. Prodaja živinih toplomjera već je zabranjena u mnogim gradovima, uključujući i Boston, u kojem se u nekim trgovinama živine toplomjere može zamijeniti za digitalne toplomjere i druge manje opasne vrste toplomjera.

“Dobro je održavati kondiciju baveći se nekim sportom (primjerice trčanjem, vožnjom bicikla ili plivanjem) tri puta tjedno po pola sata ili sat vremena”, piše francuski časopis L’Express. No ako želite izbjeći ozbiljne zdravstvene probleme, ne biste smjeli pretjerivati s takvim aktivnostima. Prekomjerno bavljenje sportom može dovesti do istegnuća zglobova, nagnječenja hrskavica, iskakanja diskova, prijeloma kostiju, povećanog krvnog tlaka, problema s probavom, prijevremenog smanjenja koštane mase, pa čak i srčanog udara. “U Francuskoj svake godine 1 500 sportaša koji su u vrhunskoj formi doživi iznenadnu smrt zbog velikih fizičkih napora”, izvještava L’Express. Dr. Stéphane Cascua, stručnjak za sportsku medicinu koji radi u pariškoj bolnici Pitié-Salpêtrière, savjetuje mnogima koji se sportom bave samo vikendom i potom završe u bolnici da vježbaju redovito, ali da pritom koriste samo oko 75 posto ukupnog srčano-krvožilnog kapaciteta.

Sada se smatra da su dugonosi potui — rijetka vrsta tobolčara sličnih štakorima — indirektno zaslužni za postojanje nekih od najimpresivnijih australskih šuma eukaliptusa, izvještava sidnejski časopis The Bulletin. Potui žive u visokim šumama Gippslanda u državi Victoriji. Najmanje 90 posto ishrane tih tobolčara čine gljive tartufi, koje rastu pod zemljom. Tartufi žive u simbiozi s okolnim drvećem. Oni stvaraju zaštitni omotač oko njegovog korijenja te šire gustu mrežu niti pomoću kojih pribavljaju vodu i hranjive tvari. Drveće zauzvrat opskrbljuje gljive šećerima koji nastaju fotosintezom. A kakva je uloga potua? Nakon što pojedu tartufe intenzivnog mirisa, te životinje putem izmeta šire po šumskom tlu neprobavljene spore gljiva. Tako tartufi, drveće i potui žive u vrlo skladnoj simbiozi.

“Sve se više strahuje da kitove, delfine i druge morske sisavce jako smetaju i zbunjuju šumovi sonara, brujanje motora i druge vrste buke”, izvještava londonski list The Independent. Znanstvenici koji su istraživali smrt šest kitova i jednog delfina koji su se nasukali na obali Bahama ustanovili su da su te životinje uginule zbog obilnog izljeva krvi u mozak, koji je, prema njihovom mišljenju, mogao biti izazvan sonarnim signalima s obližnjih vojnih brodova. Pomorski promet, buka iz brodogradilišta te brujanje motornih čamaca i skutera također uznemiravaju morske sisavce, koji su izloženi širem spektru zvukova nego ljudi. “Kad kitovi i delfini rone, zrak iz njihovih pluća ulazi u šupljine njihovog tijela”, objašnjava časopis. “Tako zarobljeni mjehurići zraka mogu povećati jačinu zvučnih valova i do 25 puta, zbog čega (...) teško oštećenje tkiva mogu izazvati zvukovi koji su puno tiši i dolaze s puno veće udaljenosti nego što se prije smatralo mogućim.” Buka u oceanu također “smanjuje udaljenost na kojoj životinje mogu komunicirati te tjera kitove i delfine da se glasnije glasaju”, kaže istraživač Doug Nowacek. “[Buka] bi ih mogla spriječiti da se sastaju i pare, a ako potpuno izgube sluh, više se neće moći ni orijentirati.”