Blijedi li nada u uspostavu mira?
“Obuzima nas osjećaj da živimo (...) usred tornada, usred neke besprimjerne katastrofe” (list “La Repubblica”, Rim)
NAKON prošlogodišnjih terorističkih napada u New Yorku i Washingtonu ljudi se više nego ikada prije pitaju kakva je budućnost čovječanstva. Televizijske snimke Blizanaca u plamenu i njihovog rušenja — kao i one na kojima se jasno vidi očaj preživjelih — prikazane su nebrojeno puta. Te su slike unijele tjeskobu u živote ljudi diljem svijeta. No usporedo s tjeskobom javio se i osjećaj da je u stanovitom smislu u čitavom svijetu došlo do nekakve povijesne prekretnice. Je li to točno?
Nedugo nakon 11. rujna 2001. započeo je rat. Zemlje koje su dotad bile u neprijateljskim odnosima uskoro su postale saveznice u borbi protiv terorizma. Taj je rat odnio velik broj ljudskih žrtava i uzrokovao strahovita razaranja. No jedna druga, vjerojatno još značajnija promjena koju su osjetili mnogi ljudi u svijetu očitovala se u gubitku osjećaja sigurnosti, to jest u sve snažnijem osjećaju da više nitko i nigdje nije istinski siguran.
Svjetski vođe suočeni su s ogromnim problemima. Novinari i komentatori pitaju se je li uopće moguće spriječiti naglo širenje terorizma kada je očito da ga pothranjuju siromaštvo i fanatizam — bolesti društva za koje izgleda nitko ne zna pravi lijek. Nepravda je toliko prisutna u svijetu da je dovoljan samo jedan krivi potez da izazove katastrofalne posljedice. Svi se ljudi pitaju hoće li problemi koji muče ljudsko društvo ikada biti potpuno odstranjeni. Hoće li ratovi — pa i sav jad, smrt te razaranja koje uzrokuju — ikada zauvijek nestati?
U potrazi za odgovorima na ova pitanja milijuni ljudi okreću se organiziranoj religiji. Drugi se pak ne nadaju nikakvom rješenju. A kako je s vama? Vjerujete li da vjerski vođe mogu pružiti odgovore na ova pitanja? Mogu li oni svojim molitvama doprinijeti uspostavi mira?