OVE riječi, koje je izrekao Stephen Lewis, posebni izaslanik UN-a za HIV i AIDS u Africi, odražavaju zabrinutost mnogih zbog raširenosti AIDS-a na području supsaharske Afrike.

Mnogo je činilaca koji utječu na širenje HIV-a. AIDS pak dodatno pogoršava neke druge, već postojeće probleme. Širenje AIDS-a u nekim afričkim zemljama i drugim dijelovima svijeta često je uvjetovano sljedećim činiocima.

Moral. Budući da se HIV prvenstveno prenosi seksualnim kontaktom, očito je da širenju ove bolesti doprinosi nedostatak jasnih moralnih mjerila.  Usprkos tome, mnogi smatraju kako nije realno zagovarati uzdržavanje od spolnih odnosa prije stupanja u brak. “Nije dovoljno samo upozoriti tinejdžere da se uzdržavaju od seksa”, piše Francois Dufour u johanesburškom listu The Star. “Njih se svakodnevno bombardira prizorima seksa iz kojih oni uče kakvi trebaju biti i kako se trebaju ponašati.”

Čini se da ovakvu analizu stanja u društvu potvrđuje i ponašanje samih mladih. Naprimjer, anketa provedena u jednoj zemlji pokazala je kako je u njoj oko 30 posto mladih u dobi između 12. i 17. godine već spolno aktivno.

Problem silovanja u Južnoafričkoj Republici poprimio je alarmantne razmjere. U jednom izvještaju johanesburškog lista Citizen stajalo je kako je silovanje “toliko uzelo maha da je postalo najveća prijetnja za zdravlje žena, ali sve više i djece u ovoj zemlji”. U istom je članku stajalo: “U posljednje se vrijeme broj slučajeva silovanja djece udvostručio. (...) Takva nedjela najvjerojatnije imaju veze s potpuno neutemeljenim vjerovanjem da će osoba koja je zaražena HIV-om ozdraviti ukoliko siluje djevicu.”

Spolno prenosive bolesti. Na području Afrike velik je broj oboljelih od spolno prenosivih bolesti. Časopis South African Medical Journal navodi: “Prisutnost neke spolno prenosive bolesti  dvostruko do peterostruko povećava rizik od infekcije virusom HIV-1.”

Siromaštvo. Mnoge zemlje u Africi vode tešku borbu sa siromaštvom, što stvara povoljne uvjete za širenje AIDS-a. Ono što se u razvijenim zemljama možda smatra osnovnim za život, u većini siromašnih zemalja uopće ne postoji. Gradska područja u tim zemljama nemaju struju ni čistu vodu. U seoskim područjima cesta je malo ili ih uopće nema. Mnogi stanovnici pate od pothranjenosti, a zdravstvene ustanove su malobrojne.

AIDS loše utječe na privredu zemlje. Zbog sve većeg broja zaraženih radnika rudarske kompanije bilježe pad proizvodnje. Neke već razmatraju mogućnost automatizacije i mehanizacije određenih poslova kako bi uspjele nadoknaditi manjak radne snage. Procijenjeno je da se godine 2000. broj radnika oboljelih od AIDS-a u jednom rudniku platine gotovo udvostručio, dok se broj zaraženih radnika popeo na oko 26 posto.

Još jedna žalosna posljedica AIDS-a je i velik broj djece koja ostaju siročad nakon što im roditelji podlegnu toj bolesti. Takva djeca ne samo da izgube roditelje i financijsku sigurnost već se moraju nositi i sa sramotom koja obično prati AIDS. Članovi šire obitelji ili društvo često su previše siromašni da bi pomogli toj djeci ili im naprosto ne žele pomoći. Mnoga siročad moraju napustiti školu. Neka se počnu baviti prostitucijom i tako sama pridonose širenju te bolesti. U nekim zemljama već su pokrenuti vladini i privatni programi čija je svrha pružanje pomoći takvoj djeci.

Neznanje. Velik broj osoba koje su zaražene HIV-om i ne zna da su zaražene. Mnogi se ne žele testirati jer se boje sramote koja obično prati tu bolest. “Osobama koje su zaražene HIV-om ili za koje se sumnja da su zaražene moglo bi se dogoditi da im zdravstvene ustanove odbiju pružiti zdravstvene usluge, da im se uskrati pravo na stan ili posao, da ih izbjegavaju prijatelji ili kolege na poslu, da im se uskrati pravo na osiguranje ili zabrani ulazak u strane zemlje”, navodi se u izjavi za tisak koju su dali predstavnici Programa Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS-a (UNAIDS). Neki su čak bili ubijeni nakon što se saznalo da su HIV-pozitivni.

Kultura. U brojnim afričkim kulturama žene često nemaju pravo pitati svoje partnere o njihovim vanbračnim vezama, odbiti spolni odnos ili predložiti neke mjere zaštite pri spolnim odnosima. Stavovi koji su uvriježeni u nekim kulturama često su odraz neznanja i nijekanja istine o AIDS-u. Naprimjer, moglo bi se dogoditi da se za bolest okrivi vradžbine, a zatim pomoć zatraži od nekog vrača.

 Premalo zdravstvenih ustanova. I ono malo zdravstvenih ustanova dodatno je preopterećeno zbog AIDS-a. Dvije velike bolnice izvještavaju kako je više od polovine bolesnika koji se nalaze na bolničkom liječenju HIV-pozitivno. Ravnatelj jedne bolnice u pokrajini KwaZulu-Natal izjavio je kako su kapaciteti na odjelima njegove bolnice popunjeni 140 posto. Ponekad se zna dogoditi da u istom krevetu leže dva bolesnika, a treći na podu ispod kreveta! (South African Medical Journal).

Premda je situacija u Africi već sada tragična, sve pokazuje da bi s vremenom mogla biti još i teža. “Ovo je još uvijek rana faza epidemije”, rekao je Peter Piot, predstavnik UNAIDS-a.

Očito je da neke zemlje ulažu napore kako bi spriječile širenje ove bolesti. Osim toga, u lipnju 2001. Generalna skupština Ujedinjenih naroda prvi je put održala posebnu konferenciju koja je bila posvećena isključivo problemu HIV-a i AIDS-a. Hoće li ta ljudska nastojanja uroditi plodom? Kada će smrtonosni pohod AIDS-a konačno biti okončan?