Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Što kaže Biblija?

Hoće li Bog previdjeti naše slabosti?

Hoće li Bog previdjeti naše slabosti?

‘Ja nisam zao! Silno se trudim prestati činiti što je loše, no jednostavno sam preslab!’

ODRAŽAVAJU li ove riječi i vaše osjećaje ili osjećaje nekoga koga poznajete? Mnogo je onih koji zaključe kako je praktički nemoguće nadvladati moralne slabosti koje su duboko ukorijenjene u nama. Neki su ovisni o alkoholu, duhanu ili o drogi. Životom mnogih drugih dominira pohlepa. A tu su i oni koji se prepuštaju neispravnim spolnim postupcima, tvrdeći da su ovisni o seksu i da si naprosto ne mogu pomoći.

Kao što saznajemo iz Mateja 26:41, Isus je na blag način pokazao da razumije ljudske slabosti. * Ustvari, čitava Biblija jasno pokazuje da su i Jehova Bog i Isus uistinu milosrdni prema ljudima (Psalam 103:8, 9). No možemo li očekivati da će Bog jednostavno ignorirati sve naše slabosti?

Mojsije i David

Razmotrimo biblijski izvještaj o Mojsiju. On je bio poznat kao “čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji” i trudio se sačuvati tu dobru osobinu (4. Mojsijeva 12:3). Dok su Izraelci putovali pustinjom, često su postupali nerazumno i pokazivali nepoštovanje prema Bogu i njegovim predstavnicima. No to Mojsija nije spriječilo da i dalje ponizno traži Božje vodstvo (4. Mojsijeva 16:12-14, 28-30).

Međutim, upravo kada je to dugačko, naporno putovanje bilo pri kraju, Mojsija je pred čitavim narodom izdalo strpljenje te je prekršio Božja uputstva. Bog mu je oprostio, no je li i previdio to što je napravio? Nije. Mojsiju i Aronu je rekao: “Što mi ne vjerovaste (...), zato nećete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao.” Mojsije nije ušao u Obećanu zemlju. Nakon što se 40 godina borio da dobije tu veličanstvenu nagradu, jedna ozbiljna ljudska pogreška koštala ga je gubitka te prednosti (4. Mojsijeva 20:7-12).

Kralj David još je jedan bogobojazni čovjek koji je imao slabosti. Jednom se prilikom prepustio strasti i upustio u spolne odnose sa ženom drugog čovjeka. Zatim je to pokušao sakriti tako što je organizirao ubojstvo njenog muža (2. Samuelova 11:2-27). Poslije se David duboko pokajao zbog svojih zlih djela i Bog mu je oprostio. No David je uništio jednu obitelj i Jehova ga nije zaštitio od strašnih nevolja koje su nakon toga uslijedile. Njegov tek rođeni sin teško se razbolio i Jehova nije intervenirao unatoč tome što ga je David molio da pomogne djetetu. Dječak je umro, a nakon toga uslijedio je još čitav niz tragičnih događaja u Davidovom domu (2. Samuelova 12:13-18; 18:33). David je skupo platio to što je dozvolio da ga nadvlada moralna slabost.

Ovi nam primjeri pokazuju da Bog smatra ljude odgovornima za njihovo ponašanje. Oni koji mu žele služiti moraju nadvladati slabosti koje ugrožavaju njihovu duhovnost i postati bolji kršćani. U prvom su stoljeću mnogi uspjeli u tome.

Borba protiv grijeha

Apostola Pavla s pravom se smatra uzorom kada je riječ o kršćanskom načinu života. No jeste li znali da se on stalno borio protiv svojih slabosti? U Rimljanima 7:18-25 na slikovit se način opisuje taj sukob u njemu, odnosno ‘rat’, kako stoji u 23. retku. Pavao se borio bez prestanka jer je znao da je grijeh neumoljiv neprijatelj (1. Korinćanima 9:26, 27).

Prije nego što su postali kršćani, neki pripadnici kršćanske skupštine u drevnom gradu Korintu tvrdokorno su griješili. Biblija kaže da su bili ‘bludnici, preljubnici, muškarci koji liježu s muškarcima, lopovi, pohlepne osobe i pijanice’. No ona isto tako za njih kaže da su “oprani” (1. Korinćanima 6:9-11). Kako su se oprali? Tako što su putem točne spoznaje, druženja s kršćanima i Božjeg duha dobili potrebnu snagu da prekinu s tim iskvarenim postupcima. Na kraju ih je Bog proglasio pravednima u imenu Krista. Da, Bog im je oprostio, čime im je ujedno podario čistu savjest (Djela apostolska 2:38; 3:19).

Pavao i kršćani u Korintu nisu umanjivali svoje grešne sklonosti. Naprotiv, borili su se protiv njih i uz Božju ih pomoć nadvladali. Ti obožavatelji Boga iz prvog stoljeća postali su uzorni u moralnom pogledu, i to usprkos sredini u kojoj su živjeli i svojim nesavršenim sklonostima. A kako je s nama?

Bog od nas očekuje da se borimo protiv svojih slabosti

Borba protiv slabosti možda neće dovesti i do potpune pobjede nad njima. Iako se nećemo predati, to ne znači da možemo uništiti nesavršenost. Ona uzrokuje slabosti koje mogu biti vrlo tvrdokorne. Pa ipak, ne bismo se smjeli prepustiti svojim slabostima (Psalam 119:11). Zašto je to važno?

Zato što Bog ne prihvaća nesavršenost kao stalni izgovor za loše postupanje (Juda 4). Jehova želi da se ljudi očiste i da žive moralnim životom. Biblija kaže: “Gnušajte se nad zlom” (Rimljanima 12:9). Zašto Bog zauzima tako čvrst stav?

Jednim dijelom zbog toga što je prepuštanje slabostima štetno. “Što god čovjek sije, to će i požeti”, kaže Biblija u Galaćanima 6:7. Oni koji se prepuste raznim ovisnostima, pohlepi i promiskuitetnom životu često žanju užasne plodove kojima upropaste život. No postoji jedan još važniji razlog za gnušanje nad zlom.

Grijeh vrijeđa Boga. On nas ‘rastavlja’ od Jehove (Izaija 59:2). A kako oni koji uporno griješe ne mogu steći njegovu naklonost, on takve opominje: “Umijte se, očistite se, (...) prestanite zlo činiti” (Izaija 1:16).

Naš je Stvoritelj milosrdan i pun ljubavi. On “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Ukoliko se stalno prepuštamo slabostima, ne možemo steći Božju naklonost. Zato nemojmo ignorirati svoje slabosti jer to ne čini ni Bog.

^ odl. 5 Isus je rekao: “Duh je (...) gorljiv, ali tijelo je slabo.”