U MNOGIM afričkim zemljama ljudi su dugo vremena odbijali suočiti se s činjenicom da vlada epidemija AIDS-a. To je tema o kojoj neki najradije ne bi govorili. No posljednjih se godina ulaže velike napore kako bi se naročito mlade bolje upoznalo s tom bolešću i potaknulo ih da otvoreno razgovaraju o toj temi. No dosad nisu postignuti neki značajniji rezultati. Životne navike i običaji duboko su ukorijenjeni u ljudima i teško ih je promijeniti.

Medicinski stručnjaci saznali su mnogo toga o HIV-u i proizveli lijekove kojima su mnogima produljili život. U posljednje se vrijeme uspješno primjenjuje kombinaciju najmanje tri antiretrovirotika, takozvano visokoučinkovito antiretroviralno liječenje.

Premda se zapravo ne radi o lijeku protiv AIDS-a, tim se lijekovima uspješno smanjuje stopa smrtnosti oboljelih, posebice u razvijenim zemljama. Mnogi naglašavaju važnost toga da se te lijekove učini dostupnima i stanovništvu nerazvijenih zemalja. Međutim, ti su lijekovi skupi i daleko iznad financijskih mogućnosti većine onih koji žive u tim zemljama.

 Ta je situacija nametnula jedno važno pitanje: Je li profit važniji od ljudskog života? Direktor Brazilskog programa za borbu protiv HIV/AIDS-a dr. Paulo Teixeira istaknuo je taj problem sljedećim riječima: “Ne možemo tek tako, u ime profita koji daleko premašuje uobičajene profite, ostaviti tisuće ljudi bez lijekova koji su im neophodni da bi ostali na životu.” Zatim je dodao: “Duboko sam uvjeren da komercijalni interesi ne bi smjeli biti važniji od etičkih pitanja i brige za ljude.”

Nekoliko zemalja odlučilo je zanemariti patentna prava nekih velikih farmaceutskih kompanija te proizvoditi ili uvoziti generičke verzije lijekova koje su puno jeftinije. * Jedno je istraživanje pokazalo kako su “najniže cijene [generičkih lijekova] 82 posto niže od standardnih američkih cijena”, stajalo je u časopisu South African Medical Journal.

Nakon nekog vremena velike farmaceutske kompanije počele su nerazvijenim zemljama nuditi potrebne lijekove protiv AIDS-a po puno nižim cijenama. Očekivalo se da će se time omogućiti puno većem broju ljudi da koriste te lijekove. Međutim, još uvijek treba riješiti neke velike probleme koji onemogućavaju da ti lijekovi postanu dostupni ljudima u nerazvijenim zemljama. Jedan od njih je cijena. Naime, čak i uz drastično sniženje cijena, ti su lijekovi i dalje preskupi za većinu onih kojima su potrebni.

Drugi problem povezan je sa samim uzimanjem lijekova, koje nije nimalo jednostavno. Naime, mnoge se tablete mora uzimati svakodnevno, u točno određeno vrijeme. Ukoliko ih se ne uzima kako je propisano ili se prekine s terapijom, moglo bi se desiti da se razviju neke vrste HIV-a koje bi bile otporne na lijekove. Međutim, u uvjetima kakvi vladaju u Africi, a koji možda uključuju premalo hrane, pitke vode i zdravstvenih ustanova, teško je postići da bolesnici redovito uzimaju propisane doze lijekova.

Povrh toga, osobe koje uzimaju lijekove moraju biti pod liječničkim nadzorom. Ukoliko razviju otpornost prema lijeku, kombinaciju lijekova treba promijeniti. No za takvo što potrebno je iskusno medicinsko osoblje i testovi koji su vrlo skupi. Isto tako, uzimanje lijekova protiv AIDS-a povezano je s određenim nuspojavama, koje uključuju i razvoj nekih novih, otpornijih vrsta virusa.

U lipnju 2001, na posebnom sastanku Generalne skupštine UN-a posvećenom AIDS-u, predloženo je osnivanje Globalnog zdravstvenog fonda za pomoć zemljama u razvoju. Procijenjeno je da bi u tu svrhu trebalo izdvojiti negdje između 8 i 12 milijardi eura. Obećani iznos novca koji bi trebao biti uplaćen u taj fond dosad još nije dostigao željenu sumu.

Znanstvenici se silno nadaju da će pronaći cjepivo protiv AIDS-a, čak se u nekim zemljama već vrše testiranja različitih vrsta tog cjepiva. No čak i ako ti napori urode plodom, proći će nekoliko godina dok se cjepivo u potpunosti razvije, testira i pokaže sigurnim za opću primjenu.

Neke zemlje, primjerice Brazil, Tajland i Uganda, već su postigle zapažene rezultate u liječenju oboljelih. Primjenom lijekova domaće proizvodnje Brazil je uspio smrtnost oboljelih od AIDS-a smanjiti za 50 posto. Malena zemlja Bocvana, koja posjeduje potrebna financijska sredstva, ulaže napore kako bi antiretrovirotike učinila dostupnim svim oboljelima u zemlji i osigurala prijeko potrebne zdravstvene ustanove.

Epidemija AIDS-a razlikuje se od ostalih epidemija u jednom važnom pogledu — može se spriječiti. Kada bi ljudi bili spremni držati se temeljnih biblijskih načela, mnogi bi, ako ne i svi, mogli izbjeći da se zaraze tom bolešću.

Biblijska moralna mjerila su jasna. Oni koji nisu u braku moraju se uzdržavati od spolnih odnosa (1. Korinćanima 6:18). Osobe koje su u braku moraju biti vjerne svom bračnom drugu i ne smiju počiniti preljub (Hebrejima 13:4). Poslušnost biblijskoj opomeni da se uzdržavamo od krvi također služi kao zaštita (Djela apostolska 15:28, 29).

Oni koji su već zaraženi veliku radost i utjehu mogu pronaći dok uče o Božjem obećanju o skorašnjem svijetu u kojem neće biti bolesti, a potom i u tome da su podložni Božjim zahtjevima.

Biblija nam jamči da će u dogledno vrijeme sve ljudske patnje, uključujući i bolesti, biti okončane. U knjizi Otkrivenje nalazi se sljedeće obećanje: “Čuo [sam] jak glas od prijestolja kako govori: ‘Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle’” (Otkrivenje 21:3, 4).

Ovo jamstvo ne vrijedi samo za one koji si mogu priuštiti skupe lijekove. Ovo proročansko obećanje iz 21. poglavlja Otkrivenja potvrđeno je u Izaiji 33:24, gdje stoji: “Nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam.” Tada će se svi koji budu živjeli na Zemlji držati Božjih zakona i uživati u savršenom zdravlju. Tako će smrtonosni pohod AIDS-a — ali i svih drugih bolesti — biti zauvijek zaustavljen.