RICHARD VARA, dugogodišnji urednik Houston Chroniclea nije čovjek kojeg se može lako impresionirati, no prošle je godine to nekome ipak pošlo za rukom. “Nikad nisam vidio takvo što!” rekao je. “To je nevjerojatno.” Slično misli i gradonačelnik Houstona (Texas, SAD) Lee P. Brown, koji je rekao: “Volio bih da svi u Houstonu mogu vidjeti što ste napravili. Ostavili ste izuzetno dubok dojam na mene.” Što ih se tako dojmilo? Urednik i gradonačelnik komentirali su humanitarnu akciju koju su organizirali Jehovini svjedoci u Houstonu. Kakva je to bila akcija? Što je uopće dovelo do nje? Zašto je ljudima ostala u sjećanju? Da bismo saznali odgovore na ta pitanja, krenimo od početka.

Početkom lipnja 2001. snažna tropska oluja koja je dobila ime Allison pogodila je nizinski dio jugoistočnog Texasa. Na koncu se u petak 8. lipnja oluja Allison sručila na Houston i za samo 24 sata na taj je četvrti po veličini grad u Sjedinjenim Državama palo metar kiše. * Voda, čija je razina rasla, začas je poplavila trgovine, urede i desetke tisuća kuća. Autoceste oko grada pretvorile su se u divlje rijeke, a voda je prekrila napuštene automobile i visoke kamione. Budući da je razina vode bila visoka, čak ni vatrogasni kamioni ni druga vozila koja su se koristila prilikom spašavanja nisu se mogli kretati nekim poplavljenim cestama. U pomoć su pozvani helikopteri i teška vojna vozila kako bi se spasilo ljude.

Kad se u ponedjeljak 11. lipnja napokon razvedrilo, vidjelo se da je oluja Allison odnijela živote i uništila imovinu. Poginulo je 22 ljudi, od toga dvoje Jehovinih svjedoka: Jeffrey Green, kršćanski starješina, i njegova šogorica Frieda Willis. * Osim toga, oštećeno je oko 70 000 kuća, zbog čega je ova poplava jedna od najgorih prirodnih katastrofa koje su pogodile neko veliko gradsko područje. Ustvari, tropska oluja Allison prouzročila je najveću materijalnu štetu u povijesti Sjedinjenih Država, budući da se procjenjuje na gotovo pet milijardi dolara.

Ljudi su bili šokirani. Jedan dobrovoljac je rekao: “Njihovi su kreveti bili mokri. Tepisi su bili mokri. Slike djece bile su uništene.” Mnogi Jehovini svjedoci, kojih na području Houstona ima više od 16 000, pretrpjeli su materijalnu štetu. Oštećeno je osam Dvorana Kraljevstva i stotine kuća Jehovinih svjedoka. U nekim kućama bilo je nekoliko centimetara vode; u drugima je voda došla sve do krova. Sve u svemu, poplavom je pogođeno više od 80 skupština Jehovinih svjedoka. Pa ipak, žrtve ove katastrofe nisu bile prepuštene same sebi. Samo nekoliko dana kasnije desila se još jedna “poplava” — ogromnog broja volontera, koji su im došli u pomoć. Kako se to desilo?

Još prije nego što je razina vode počela padati, kršćanski starješine skupština Jehovinih svjedoka u Houstonu krenuli su u akciju. “Telefonirali smo svojoj braći i sestrama i posjećivali ih”, rekao je jedan starješina. “Nakon toga procijenili smo štetu i u ponedjeljak 11. lipnja sastavili izvještaj u kojem je stajalo tko je sve pretrpio neku štetu, zatim koliko je kuća oštećeno i kakva su oštećenja. Ti su podaci poslani u centralu Jehovinih svjedoka u Brooklynu,  u New Yorku.” Nekoliko dana kasnije podružnica u Sjedinjenim Državama osnovala je odbor za pružanje humanitarne pomoći koji se sastojao od osam starješina iz Houstona i osigurala sredstva koja će se dati kao pomoć. Što je bio zadatak tog odbora? Pomoći preživjelima da se oporave u emocionalnom pogledu te obnoviti oštećene kuće Jehovinih svjedoka — više od 700 kuća!

‘Kako možemo riješiti taj ogroman zadatak?’ pitali su se članovi tog novoosnovanog odbora. Do kasno u noć razrađivali su plan i u pomoć pozvali više od 160 skupština Jehovinih svjedoka koje djeluju na području Houstona. “Odaziv je bio ogroman”, rekao je predsjedavajući odbora. “Više od 11 000 Jehovinih svjedoka dobrovoljno se javilo da besplatno pruži pomoć, stavljajući na raspolaganje svoje vrijeme i znanje.”

Nekoliko dana nakon poplave volonteri su počeli popravljati oštećene kuće te su micali vodom natopljene tepihe, dizali oštećene podove, rušili zidove, izbacivali vodom natopljeni namještaj, vadili iskrivljena vrata i sve ostalo što je preplavila prljava voda iz kanalizacije. “Nismo željeli samo popraviti kuće naše braće”, rekao je jedan volonter, “nego i sačuvati njihovo zdravlje.” Budući da bi se po zidovima i namještaju brzo počela pojavljivati otrovna plijesan, kuće je najprije trebalo temeljito dezinficirati.

 Da bi naučili dobro obaviti posao, nekoliko Jehovinih svjedoka zatražilo je da im obuku pruži vladina agencija specijalizirana za elementarne nepogode, Federal Emergency Management Agency (FEMA). Nakon te obuke svaki je volonter u oštećene kuće poveo još desetero volontera i pokazao im kako ispravno dezinficirati kuću. Sljedećeg je dana svaki od tih volontera koji su tek naučili kako treba raditi poveo još deset drugih. “Za samo nekoliko dana”, prisjeća se jedan od njih, “bilo je već nekoliko stotina onih koji su naučili što treba raditi.” Plijesan je jednostavno izgubila bitku protiv toliko dobrovoljaca! Umirovljenici i tinejdžeri koji su bili na školskim praznicima radili su tijekom dana. Drugi su volonteri posao nastavljali noću. Za šest tjedana sve kontaminirane kuće Jehovinih svjedoka bile su čiste i nisu predstavljale opasnost po zdravlje.

U međuvremenu je odbor za pružanje pomoći kupio velike količine gipsanih ploča i tone drugog građevinskog materijala. Gdje da to smjeste? Glasnogovornik odbora za pružanje pomoći priča što se dogodilo: “Kad je direktor jednog poduzeća saznao što nam treba,  na korištenje nam je ponudio skladište — površine 5 000 četvornih metara — i to besplatno!” U to su skladište spremili građevinski materijal, ali i otvorili urede u njemu. Ono je brzo postalo glavni centar za pružanje humanitarne pomoći u kojem je danju, noću i vikendima radilo između 200 i 300 volontera.

Budući da su se oštećene kuće nalazile širom područja pogođenog poplavom, u sedam Dvorana Kraljevstva organizirani su manji centri za pružanje pomoći. Ti su centri vikendom bili prepuni volontera. (Vidi okvir “Središte aktivnosti”.) Mnogi od njih ranije su surađivali na izgradnji Dvorana Kraljevstva u tom području. Ustvari, pomagali su volonteri građevinskih struka koji rade u 11 Regionalnih odbora za gradnju iz Arkansasa, Louisiane, Oklahome i Texasa. * U svakom su centru stolari, soboslikari, vodoinstalateri i ostali iskusni majstori poučavali druge i vodili posao. (Vidi okvir “Obuka”.)

Volonteri su se pridržavali plana kojim je posao bio podijeljen u sedam faza. Građevinski materijal dostavljen je u četiri pošiljke, a bilo je planirano da se svaka kuća popravi za tri vikenda. Na ovaj je način sav posao trebao biti gotov za otprilike šest mjeseci.

Da bi ovaj plan funkcionirao, odbor je osnovao 22 odjela, između ostalih odjel za organizaciju, nabavu, smještaj i prijevoz. Svi odjeli koristili su se velikom bazom podataka koju su napravili sami volonteri. Prije nego su se dali na posao, volonteri su potrošili deset dana kako bi u tu bazu podataka ubacili potrebne informacije. “To je bio pravi maraton”, stajalo je u jednom novinskom izvještaju. No kad je taj “maraton” završio, na raspolaganju je bila zbirka korisnih podataka. Jedan klik mišem i baza podataka otkrila bi kada je netko od 11 000 volontera na raspolaganju, što znaju raditi i kako doći do njih. Još jedan klik mišem i moglo se vidjeti koliko se posla napravilo, kakve dozvole za gradnju treba nabaviti te druge pojedinosti u vezi s oštećenim kućama. Baza podataka bila je “srce akcije”.

Volonteri građevinskih struka došli su u kuće koje su bile suhe i očišćene od plijesni te utvrdili što će biti potrebno kako bi se sanirala nanesena šteta. “Ovi su volonteri do zadnjeg čavla izračunali koliko će materijala biti potrebno za posao”, rekao je glasnogovornik odbora. “Nismo željeli rasipati sredstva i poklonjeni materijal.” Za to su vrijeme drugi volonteri od gradskih vlasti nabavili potrebne građevinske dozvole.

Zatim su obitelji čija je imovina stradala u poplavi došle u skladište i izabrale ono čega je bilo od tepiha, namještaja, podova od polivinila i ostalih stvari kako bi donekle nadoknadile ono što su izgubile. One koji su preživjeli poplavu jako se dojmilo sve što se učinilo za  njih i mnogi od njih su plakali. Osim toga, neki volonteri savjetovali su ih što da naprave kad su u pitanju police osiguranja i povlastice koje nudi vlada. Nakon toga napravljen je plan kad će se popravljati koja kuća, a volonteri koji su radili na prijevozu dovezli bi građevinski materijal istog dana kada su ga radnici trebali. Jedan čovjek čija je žena Jehovin svjedok i kojem su Jehovini svjedoci popravljali oštećenu kuću rekao je svojoj ženi: “Tvoja su braća pravo čudo. Čim jedna grupa radnika ode, druga dođe. Rade kao mravi!”

Da bi se na svakoj kući napravili osnovni popravci, trebalo je otprilike tri vikenda. “No ponekad je posao trajao pet ili čak osam tjedana”, rekao je predsjedavajući odbora. Kad su u starijim kućama volonteri srušili zidove, često su otkrili i stara oštećenja, a nisu željeli graditi nove zidove dok ne riješe te stare probleme. Jedan građevinski obrtnik koji je radio kao volonter rekao je: “Ponekad smo vidjeli da su termiti napali grede i taj smo problem rješavali sve dok nismo bili sigurni da su termiti potpuno uništeni. Na puno smo mjesta morali prepravljati samu konstrukciju kuće da popravimo što je trebalo. Nakon našeg posla kuće su bile u dobrom stanju.” Jedan čovjek čija je kuća bila oštećena u poplavi sa zahvalnošću je jednom posjetitelju rekao nešto što su mislili i mnogi drugi kućevlasnici: “Moja je kuća sada u boljem stanju nego što je bila kad sam je kupio!”

Da bi se pripremila hrana za veliki broj volontera, jedna je grupa Jehovinih svjedoka preuredila skladište koje se nalazilo iza jedne Dvorane Kraljevstva u kuhinju. Jehovini svjedoci iz cijele zemlje darovali su hladnjake, zamrzivače, strojeve za pranje suđa, štednjake i drugu kuhinjsku opremu. Svake subote i nedjelje 11 kuhara i oko 200 volontera na tom je mjestu pripremalo tisuće obroka. Jedan volonter koji je radio kao nadglednik kuhinje rekao je: “Već 19 godina pripremamo hranu tijekom izgradnje Dvorana Kraljevstva, ali ovaj je projekt bio veći od svega što smo ikad mogli zamisliti.”

Obroci su se pakirali u 120 velikih sanduka. Sanduci su se utovarivali na 60 spremnih vozila, koja su hranu zatim otpremala u sve centre za pružanje pomoći. U međuvremenu je svaka grupa koja je radila na nekoj kući poslala jednog volontera da u određenom centru uzme hranu za cijelu grupu. Volonteri su jeli u kući koju su popravljali i brzo se vraćali poslu.

U travnju 2002. godine 11 700 volontera konačno je privelo kraju jednu od najdugotrajnijih akcija pružanja pomoći koje su Jehovini svjedoci ikad organizirali. Utrošili su 1 000 000 sati i popravili ili ponovno izgradili ukupno 8 Dvorana Kraljevstva i 723 kuće. Jedan čovjek čija je imovina stradala u poplavi sa suzama u očima izrazio je mišljenje mnogih kad je zahvalno rekao: “Zahvalan sam Jehovi i volonterima za svu pomoć koju su pružili. Zaista je utješno biti dio bratstva koje prožima ljubav!”