MISLIŠ li i ti ponekad tako? Vjerojatno ti je poznato da u Bibliji stoji: “Loše društvo kvari korisne navike” (1. Korinćanima 15:33). No možda se pitaš: ‘Ne pretjeruje li se malo s tim pritiskom okoline — možda okolina nema baš tako snažan utjecaj kako to misle moji roditelji i drugi odrasli?’

Možda i ti poput mnogih mladih s vremena na vrijeme razmišljaš o tome. Pozivamo te da razmisliš o sljedećoj pretpostavci. Mogu li drugi utjecati na tebe više nego što misliš? Mnogi su se mladi iznenadili kad su shvatili koliko vršnjaci utječu na njih. Naprimjer, Angie priznaje da se nastoji uklopiti u društvo više nego to možda misli. Ona kaže: “Ponekad društvo toliko snažno utječe na tebe da to čak i ne primjećuješ. Počinješ vjerovati da neke stvari radiš jer to sam želiš.”

I Robbie kojeg smo ranije citirali smatra da uglavnom sam određuje kako će postupati. No priznaje da je teško živjeti blizu velikog grada. Zašto? Zbog pritiska okoline u kojoj se sve okreće oko materijalnih stvari. Robbie kaže: “Ljudi koji tu žive jako drže do materijalnih stvari.” Očito je da okolina ipak vrši snažan utjecaj. Zašto onda toliko mnogo mladih smatra da drugi ne utječu na njih?

Pritisak okoline može biti podmukao — takav da ga možda uopće ne primjećujemo. Da to prikažemo: Ako smo na razini mora, golema količina zraka iznad nas stvara konstantan tlak jačine od oko jednog kilograma po kvadratnom centimetru. * Premda smo svakodnevno  izloženi tom tlaku, jedva da ga i primjećujemo. Zašto? Jer smo se naviknuli na njega.

Pritisak koji zrak vrši na nas obično nije štetan. No utjecaj koji ljudi neprimjetno vrše na nas mogao bi dovesti do toga da se s vremenom počnemo mijenjati. Apostol Pavao bio je svjestan koliki pritisak okolina može vršiti. Stoga je kršćane u Rimu upozorio: “Nemojte dozvoliti da vas svijet koji vas okružuje utisne u svoj kalup” (Rimljanima 12:2, The New Testament in Modern English). Kako bi se to ipak moglo dogoditi?

Želiš li da drugi imaju dobro mišljenje o tebi i da si prihvaćen u društvu? Većina nas to želi. No ta prirodna želja da nas drugi prihvate može biti dvosjekli mač. Što smo sve spremni učiniti da bi nas drugi prihvatili? Čak i ako smo odlučni da ne dopustimo drugima da negativno utječu na nas, što je s ljudima oko nas? Da li se imalo opiru utjecaju okoline ili joj jednostavno dozvoljavaju da ih ukalupi?

Naprimjer, mnogi dijele mišljenje da su biblijska moralna mjerila zastarjela i da nisu primjenjiva u današnje suvremeno doba. Mnogi smatraju da nije važno hoćemo li obožavati Boga na način koji on zahtijeva od nas u svojoj Riječi (Ivan 4:24). Zašto imaju takav stav? Djelomično zbog utjecaja okoline. Pavao u Efežanima 2:2 govori o “duhu” sustava stvari ovog svijeta, odnosno o stavu koji prevladava u svijetu. Taj duh vrši pritisak na pojedince da usvoje stavove ovog svijeta koji je otuđen od Jehove. Kako bismo i mi mogli potpasti pod utjecaj tog duha?

U školi, na radnom mjestu te dok udovoljavamo obiteljskim obavezama gotovo se svakodnevno moramo kretati među ljudima koji uglavnom ne dijele naše kršćanske nazore. Naprimjer, u školi je možda većina učenika spremna učiniti sve da bude omiljena, upušta se u nemoralne spolne odnose ili čak uživa drogu i opija se. Kako bi se na nas moglo odraziti blisko druženje s osobama koje rade takve stvari ili ih smatraju normalnima, čak i poželjnima? Možda ne odmah, ali s vremenom bismo najvjerojatnije i sami počeli razmišljati kao oni. ‘Duh’ svijeta, odnosno njegov ‘zrak’, utjecao bi na nas, utiskujući nas takoreći u svoj kalup.

Današnji stručnjaci na polju društvenih znanosti napravili su jedan pokus koji podupire spomenuta biblijska načela. Navest ćemo zanimljiv Aschov pokus. Grupa ljudi sjedi i poziva neku osobu sa strane da joj se pridruži. Dr. Asch im najprije pokazuje veliki karton na kojem je nacrtana okomita crta, a zatim im pokazuje drugi karton s tri okomite crte uočljivo različitih dužina. Dr. Asch svakoga iz grupe pita za mišljenje koja od tri crte po veličini odgovara onoj na prvom kartonu. Nije teško odgovoriti. U prva dva pokušaja svi isto odgovaraju. No kod trećeg pokušaja nešto se mijenja.

Ni ovaj put nije teško odgovoriti koje su dvije crte iste veličine. No osoba koja se pridružila grupi ne zna za pokus i da su ostali iz grupe u dogovoru. Sada svi ostali daju isti pogrešan odgovor. Što se događa? Samo je 25 posto testiranih osoba čvrsto ostalo pri onome što je smatralo da je točno. Svi su se ostali najmanje jednom složili s grupom — čak i kad je to značilo tvrditi suprotno onome što su gledali vlastitim očima!

Dakle, ljudi žele biti prihvaćeni u društvu — mnogima je to toliko važno da će čak raditi suprotno onome za što znaju da je ispravno. Mnogi su mladi i sami osjetili taj pritisak. Šesnaestogodišnji Daniel priznaje: “Okolina te može prisiliti da promijeniš mišljenje. A što je više ljudi, veći je i pritisak. Može ti se čak početi činiti da je ono što drugi rade ispravno.”

Angie, koju smo ranije citirali, navodi tipičan primjer pritiska vršnjaka u školi: “U srednjoj je  školi bilo jako važno kakvu odjeću nosiš. Morao si imati odjeću poznatih marki. A u biti nisi želio potrošiti 50 eura za majicu — zašto bi to netko uopće želio?” Kao što i Angie smatra, možda ćeš teško uočiti da okolina vrši pritisak na tebe. No mogu li drugi utjecati na nas i u daleko ozbiljnijim stvarima?

Zamisli da plivaš u moru. Dok snažno zamahuješ rukama i nogama, a i valovi te nose, možda nisi svjestan da još neke sile određuju smjer tvog kretanja. Valovi te nose prema obali, no tu je i podvodna struja. Ona te polako nosi u stranu. Kad napokon pogledaš prema obali, više ne vidiš svoju obitelj ili prijatelje. Nisi ni primijetio koliko te struja daleko odnijela! Slično tome, dok smo zaokupljeni svakodnevnim obavezama, naše misli i osjećaji stalno su izloženi raznim utjecajima. Prije nego toga postanemo svjesni, ti bi nas utjecaji mogli odvući daleko od načela za koja smo uvijek mislili da ćemo ih se čvrsto držati.

Uzmimo za primjer apostola Petra, koji je bio odvažan čovjek. U noći kad je Isus bio uhapšen hrabro je posegnuo za mačem kad se suočio s neprijateljski raspoloženim mnoštvom (Marko 14:43-47; Ivan 18:10). No godinama kasnije zbog pritiska okoline na očit je način pokazao pristranost. Izbjegavao je kršćane ne-Židove — premda mu je ranije Krist dao viziju kojom mu je pokazao da ne-Židove ne smije smatrati nečistima (Djela apostolska 10:10-15, 28, 29). Petra je možda više bilo strah da se ne dopadne ljudima nego prijetnje mačem! (Galaćanima 2:11, 12). Da, pritisak okoline može biti opasan.

Iz Petrovog primjera izvlačimo važnu pouku. Premda smo u nekim stvarima nepokolebljivi, to ne znači da ne postoje stvari u kojima smo slabi. Petar je imao slabih točaka, a imamo ih i mi. Svi bismo bez razlike trebali biti svjesni svojih slabih strana. Mogli bismo se iskreno upitati: ‘Koje slabosti imam? Težim li životu u blagostanju? Jesam li tašt? Što sam sve spreman učiniti za slavu, položaj ili priznanje ljudi?’

Vjerojatno nikada nećemo namjerno izabrati štetno društvo osoba koje nemaju nikakve moralne nazore, poput onih koje uživaju drogu ili su promiskuitetne. No što je s našim slabostima koje nisu tako lako uočljive? Ako se blisko družimo s osobama koje rade upravo ono čemu smo sami skloni zbog svojih slabosti, dovodimo se u situaciju da okolina manipulira nama — možda na našu trajnu štetu.

No utješno je znati da drugi mogu i pozitivno utjecati na nas. Možemo li kontrolirati kome ćemo dozvoliti da utječe na nas — tako da nam utjecaj drugih čak koristi? I kako se možemo boriti protiv negativnog utjecaja okoline? Ova će se pitanja razmatrati u idućem članku rubrike “Mladi pitaju...”.