ZNANSTVENICI već dugo znaju da se u očima sisavaca nalaze neuroni koji reagiraju na svjetlost i određuju cirkadijani ritam, ili biološki sat organizma. Dugo se smatralo da se sposobnost reakcije na svjetlost treba pripisati vidnim stanicama koje se nazivaju štapići i čunjići. No prema izvještaju časopisa Science istraživači su 1999. godine otkrili da “mutantni miševi, koji uopće nemaju štapiće i čunjiće [stoga nema funkcije vida], još uvijek posjeduju biološki sat koji ovisi o sposobnosti reakcije na svjetlost”. Istraživači su na temelju toga zaključili da “u oku moraju postojati još neke fotoosjetljive stanice”.

I tako se otkrilo ove dotad nepoznate stanice koje reagiraju na svjetlost. Premda su isprepletene sa štapićima i čunjićima, koji omogućuju stvaranje vizualnih slika, ove osjetne stanice tvore “zaseban vidni put koji djeluje paralelno s vidnim sustavom u kojem nastaju vizualne slike”, objašnjava se u časopisu Science. Ovaj novootkriveni vidni put regulira veličinu zjenice, izlučivanje melatonina, usklađuje biološki sat organizma s izmjenom svjetla i tame te ima još neke funkcije. Možda je čak povezan i s promjenama raspoloženja.

Zanimljivo je da te fotoosjetljive stanice ne reagiraju na kratke bljeskove svjetla, pa u tom slučaju ne dolazi do promjena u biološkom satu, nego reagiraju samo na duže promjene jačine svjetlosti. Jedan je znanstvenik ovo otkriće nazvao “senzacionalnim”, dodajući da je to “dosad najveći korak naprijed u razjašnjavanju problematike fotoreceptora kod sisavaca”.

Očito je da što više saznajemo o životu, imamo više dokaza da su stvari oko nas doista genijalno konstruirane, premda se to često odmah ne zapaža. Ovakva otkrića potiču mnoge da hvale Stvoritelja u skladu s ovim riječima zapisanim u Bibliji: “Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14).