Djeca i sport — nagli porast nasilja
▪ Grupa srednjoškolaca okupila se kako bi odigrala utakmicu američkog nogometa. Zgoditak postignut u produžetku odlučuje pobjednika, a utakmica završava bučnom tučnjavom u kojoj stotinjak ljudi — roditelji, treneri i igrači — viču jedni na druge te se udaraju šakama.
▪ Dječaci i djevojčice igraju nogomet. Jedan desetogodišnjak gubi loptu zbog čega ga trener gurne na tlo i dječak slomi obje ruke.
▪ Trener dječje bejzbolske ekipe koja igra u ligi povlači jednog dječaka iz igre. Dječakov otac prijeti treneru da će ga ubiti, trener podiže tužbu i dječakov otac dobiva kaznu od 45 dana zatvora.
▪ Dvojica očeva prate trening hokeja na ledu svoje djece i svađaju se oko toga kako se sudi utakmicu. Jedan od njih pred očima troje djece nasmrt pretuče drugoga.
OVAKVI uznemiravajući izvještaji sve su češći i sve više zabrinjavaju javnost. Izgleda da na sportskim terenima i igralištima ima sve više nasilja. Uzrokuju ga roditelji i treneri koji će se radije potući nego dozvoliti da im djeca izgube utakmicu. Jeffrey Leslie, predsjednik Atletskog saveza Jupiter-Tequesta (Florida), kaže: “Vidio sam roditelje kako viču na svoju djecu i govore im da moraju pobijediti; gledao sam kako se djeca na nagovor roditelja potuku za vrijeme utakmice; promatrao sam i kako se djeca rasplaču tijekom utakmice jer su ih roditelji osramotili.” On dodaje: “Roditelji se najgore ponašaju kad su na utakmicama svoje djece.” Kako bi se djecu zaštitilo od takve vrste nasilja, u nekim se mjestima poduzelo drastične korake pa se pojedinim roditeljima moralo zabraniti da dolaze na utakmice kada igraju njihova djeca.
Do čega je doveo taj nagli porast nasilja? Fred Engh, osnivač i predsjednik Državnog sportskog saveza mladih sa sjedištem na Floridi, kaže: “Takvo sramotno ponašanje sve većeg broja odraslih šteti sportu u kojem sudjeluju mladi, kvari im zabavu te milijunima mladih pruža loš primjer.”
Pobijediti po svaku cijenu
Izgleda da je korijen problema stav pojedinih roditelja koji smatraju da njihova djeca moraju biti najbolja i pobijediti po svaku cijenu. Predstavnica Kanadskog instituta za zaštitu djece kaže: “Ranjive osobe ne mogu, a da ne pate u sredini u kojoj prevladava stav da je najvažnije pobijediti i biti najbolji. A u sportovima prožetim natjecateljskim duhom najranjivija su djeca.” Jedan službenik iz Centra za tjelesni odgoj i zdravstveno obrazovanje u Ontariju (Kanada) smatra da djeca koja su izložena takvim pritiscima “već kao mlade osobe mogu imati psihičkih problema. A kad porastu, [možda] se neće znati nositi s neuspjesima.”
Nije ništa neobično da mladi sportaši često oponašaju svoje nasilne roditelje, pa i sami postanu takvi te da poput svojih trenera gaje prevelika očekivanja. Tijekom jedne odbojkaške utakmice igračice su sedam puta napale suce. U jednom drugom slučaju tenisačica je nakon što je bila diskvalificirana iz meča jednom sucu razbila automobil. Kad je u jednom hrvačkom susretu srednjoškolaca sudac hrvaču izrekao opomenu, on ga je glavom udario u čelo i sudac je pao u nesvijest. Darrell Burnett, klinički i sportski psiholog za djecu, kaže: “Pravo sportsko ponašanje postojalo je još samo u sportovima u kojima su sudjelovala djeca. No danas ga više nema. Sport više nije samo igra.”
Što roditelji mogu poduzeti
Roditelji bi trebali imati na umu da djeca vole sport jer im omogućuje zabavu i igru. No sport bi izgubio svoju pravu svrhu kad bi djeci postao preveliko psihičko opterećenje i kad bi zbog njega trpjela verbalno maltretiranje, a bilo bi i bezosjećajno nametnuti im takav teret. U Bibliji stoji: “Očevi, ne srdite svoje djece” (Efežanima 6:4, Duda-Fućak).
Što vam kao roditelju može pomoći da zadržite uravnoteženo gledište o sportu? Pa, najprije razmislite o tome kakvi ste vi bili kao dijete. Jeste li doista bili gotovo ravni profesionalcima? Je li razumno očekivati od svog djeteta da bude vrhunski sportaš? Djeca su ipak samo “nejaka” (1. Mojsijeva 33:13). Osim toga, zadržite ispravan stav prema pobjeđivanju i gubljenju u sportu. Biblija pokazuje da je grozničava želja za pobjedom “taština i trka za vjetrom” (Propovjednik 4:4, Ša).
Jedan bivši profesionalni igrač bejzbola savjetuje roditeljima da imaju ispravan stav prema pobjeđivanju i gubljenju, da ne budu ogorčeni na svoje dijete kad loše igra te da ne budu pretjerano oduševljeni kad im dijete pobijedi. Roditeljima bi trebalo biti najvažnije da njihova djeca uživaju u igri i da su dobrog tjelesnog zdravlja, a ne hoće li pobijediti.
Neki roditelji smatraju da organizirani sportovi kod djece potiču štetan natjecateljski duh. No to ne znači da njihova djeca ne uživaju u sportu zajedno s drugom djecom. Naprimjer, djeca mnogih kršćana rado se igraju sa sukršćanima pred kućom ili u parku. Roditelji tako imaju veći uvid u to s kim se druže njihova djeca. Obiteljski izleti također mogu biti prilike za zdravu rekreaciju. Istina je da rekreacija pred kućom možda nema jednaku draž kao igranje u momčadi koja osvaja nagrade. No ne zaboravite da je u krajnjem slučaju ‘tjelesno vježbanje tek malo korisno; a odanost Bogu korisna je za sve’ (1. Timoteju 4:8). Budete li imali ispravan stav prema sportu, spriječit ćete da vaše dijete postane žrtva sve većeg nasilja.
[Slike na stranici 15]
Svrha sporta je zabaviti se, a ne prepirati se