NE MOŽE se poreći da okolina vrši određeni pritisak. No budi siguran da se možeš oduprijeti utjecaju okoline. Ustvari, čak možeš kontrolirati utjecaj drugih i imati koristi od njega. Kako?

U prethodnom članku iz ove serije bilo je govora o prvom nadasve važnom koraku: Prihvati činjenicu da okolina može vršiti snažan utjecaj te ustanovi u kojoj mjeri utječe na tebe. * Koje daljnje konkretne korake možeš poduzeti? Korisne smjernice možeš pronaći u Božjoj Riječi. U Pričama Salamunovim 24:5 (NS) stoji: “Tko ima znanje, uvećava snagu.” Poznavanje kojih činjenica će nam dati snage da se odupremo pritisku okoline? Prije nego odgovorimo na to pitanje, najprije razmotrimo koju tvoju slabu točku drugi koriste kako bi utjecali na tebe?

Ponekad se naročito mladi koji su Jehovini svjedoci teško nose s pritiskom okoline jer zbog svog načina života ne mogu, a da ne upoznaju druge s onim u što vjeruju (Matej 28:19, 20). Je li ti ponekad teško razgovarati s drugim mladima o svojim vjerskim uvjerenjima? Ako jest, nisi jedini. Osamnaestogodišnja Melanie kaže: “Reći mladima iz škole da sam Jehovin svjedok bilo mi je teže nego što sam mislila.” Ona dodaje: “Čim bih skupila dovoljno hrabrosti da im to kažem, opet bih se počela bojati.” Melanie je bilo strah reći tko je jer se vjerojatno bojala što će drugi misliti o tome.

Biblija pokazuje da je čak i pojedinim muškarcima i ženama koji su pokazivali izuzetnu vjeru bilo teško govoriti drugima o Bogu. Naprimjer, mladi Jeremija znao je da će ga drugi ismijavati i progoniti ako bude poslušao  Božju zapovijed i odvažno govorio. Osim toga, Jeremija nije imao samopouzdanja. Zašto? Bogu je rekao: “Ne znam govoriti, jer sam dijete.” No je li i Bog smatrao da Jeremija nije sposoban govoriti pred drugima zato što je mlad? Nije. Ohrabrio je tog proroka riječima: “Ne govori: dijete sam.” Jehova nije odustao od svog nauma i ovom je neodlučnom mladiću povjerio važan zadatak (Jeremija 1:6, 7).

Ako nismo sigurni u sebe, teško se možemo oduprijeti utjecaju okoline. To dokazuju i neka istraživanja. Znanstvenik Muzafer Sherif napravio je 1937. jedan takav čuveni pokus. Ispitanike je pozvao u mračnu prostoriju i rekao im neka promatraju točku koja se pojavila kad je pustio tanki snop svjetlosti te ih je ispitivao koliko se točka udaljava odnosno približava.

Točka se ustvari uopće nije pomicala; to je bila samo optička varka. Ispitivao je osobu po osobu i svaka mu je rekla svoju procjenu prividnog pomicanja točke. Zatim je ispitanike testirao u grupi, zamolivši ih da naglas kažu svoje mišljenje. Što se dogodilo? Ispitanici su pokazali nesigurnost u vlastitu procjenu, pa su se u odgovorima ravnali jedan prema drugome. Nakon nekoliko pokušaja davali su sve sličnije odgovore sve dok nisu stvorili “utvrđeno mjerilo grupe”. Kad su kasnije ponovno bili svaki posebno ispitani, još su uvijek bili pod utjecajem zajedničke procjene grupe.

Ovaj pokus jasno pokazuje jednu važnu stvar. Okolina lakše utječe na ljude koji su nesigurni u sebe. Vrijedno je razmisliti o tome, zar ne? Uostalom, okolina može utjecati na ljude i u izuzetno važnim stvarima kao što je stav prema predbračnim spolnim odnosima, uživanju droge, a čak može utjecati i na nečije ciljeve u životu. Dopustimo li da u takvim stvarima “utvrđeno mjerilo grupe” postane i naše mjerilo, to bi u budućnosti moglo imati svoje posljedice (2. Mojsijeva 23:2). Što stoga možemo poduzeti?

Kako bi ti postupio da si sudjelovao u spomenutom pokusu i da si bio siguran da točka stoji na mjestu? Vjerojatno se ne bi poveo za grupom. Da, potrebna nam je sigurnost. No kakva nam je sigurnost potrebna i kako je možemo steći?

Vjerojatno si već mnogo toga čuo o tome kako steći samopouzdanje. No postoje različita mišljenja o tome kako postati siguran u sebe i u kojoj je to mjeri potrebno. Biblija daje sljedeći uravnotežen savjet: “Kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što treba misliti; nego neka misli tako da bude zdravih  misli” (Rimljanima 12:3). Jedan drugi prijevod ovog retka glasi: “Rekao bih svakome od vas da ne procjenjuje sebe iznad svoje stvarne vrijednosti, već da trezveno ocijeni samog sebe” (Charles B. Williams).

Ako ‘trezveno ocijeniš’ svoje “stvarne vrijednosti”, nećeš biti umišljen, uobražen ili pun sebe. S druge strane, zbog takvog ćeš uravnoteženog gledišta o sebi u određenoj mjeri biti siguran da znaš pametno razmišljati, zaključivati i donositi razumne odluke. Stvoritelj ti je dao ‘snagu razuma’ i to je dragocjeni dar (Rimljanima 12:1). Budeš li to imao na umu, to će ti pomoći da ne dozvoliš drugima da u svemu donose odluke umjesto tebe. No postoji jedna druga vrsta sigurnosti koja će te još više zaštititi od pritiska okoline.

Kralj David je pod nadahnućem napisao: “Jer si ti nadanje moje, Gospodin je Jehova pouzdanje moje od mladosti moje” (Psalam 71:5). Da, David se još od mladosti u potpunosti oslanjao na svog nebeskog Oca. Bio je tek “dijete” — možda tinejdžer — kad je filistejski div Golijat izazvao izraelske vojnike da s njim odmjere snagu. Vojnici su se bojali (1. Samuelova 17:11, 33). Možda su negativno utjecali jedni na druge. Sigurno su sa strahom govorili o Golijatovoj veličini i snazi te da bi bilo ludo pristati na borbu s njim. No David nije dozvolio da drugi svojim stavom utječu na njega. Zašto?

Zapazi što je David rekao Golijatu: “Ti ideš na me s mačem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Jehove nad vojskama, Boga vojske Izraelove, kojega si ružio” (1. Samuelova 17:45). David je dobro vidio koliko je Golijat velik i jak te kako je naoružan. No još je nečega bio itekako svjestan. Znao je da se Golijat ni u kom pogledu ne može usporediti s Jehovom Bogom. A ako je Jehova na Davidovoj strani, zašto bi se trebao bojati Golijata? David se pouzdao u Boga i osjećao se sigurnim. Nije dozvolio da itko utječe na njega svojim negativnim stavom.

Imaš li i ti toliko pouzdanja u Jehovu? On se nije promijenio od Davidovog vremena (Malahija 3:6; Jakov 1:17). Što ga bolje budeš upoznavao, imat ćeš više povjerenja u sve što ti govori putem svoje Riječi (Ivan 17:17). U njoj ćeš naći pouzdane smjernice koje će te voditi kroz život i pomoći ti oduprijeti se pritisku okoline. No osim da se pouzdaš u Jehovu možeš učiniti još nešto.

Božja Riječ pokazuje da je važno da tražimo ispravno vodstvo. “Razuman prihvaća mudro vodstvo”, stoji u Pričama Salamunovim 1:5 (NS). Vodstvo ti mogu pružiti tvoji roditelji, koji su naročito zainteresirani za tebe. Indira to zna iz osobnog iskustva. Ona kaže: “Danas sam u istini zahvaljujući tome što su mi roditelji često ukazivali na biblijske smjernice i pomogli mi da mi Jehova postane stvarna osoba u životu.” Mnogi bi mladi rekli to isto.

Pripadaš li kršćanskoj skupštini, u njoj možeš primiti pomoć mnogih divnih osoba — imenovanih nadglednika, odnosno starješina, te drugih zrelih kršćana. Djevojka imenom Nadia kaže: “Doista poštujem starješine u svojoj skupštini. Sjećam se jednog govora namijenjenog naročito mladima koji je iznio predsjedavajući nadglednik. Nakon sastanka jedna moja prijateljica i ja oduševljeno smo razgovarale o nekim mislima iz tog govora jer su se ticale upravo naše situacije.”

Još jedno djelotvorno oružje u borbi protiv negativnog utjecaja okoline je pozitivan utjecaj drugih. Budeš li mudro birao prijatelje, oni će te poticati da ostvariš vrijedne ciljeve te da živiš po ispravnim moralnim mjerilima. Kako izabrati prave prijatelje? Imaj na umu sljedeći savjet: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20). Nadia je pažljivo birala zrele prijatelje u školi — suvjernike, osobe istih moralnih nazora. Ona se prisjeća: “Kad su nam prišli dečki iz škole kako bi ‘razgovarali’ s nama, mi smo se držali zajedno i to nam je bila zaštita.” Dobri prijatelji mogu potaknuti ono najbolje u nama. Sigurno se isplati potruditi se steći takve prijatelje.

Budeš li se oslanjao na Jehovu, pitao zrele kršćane za savjet i mudro birao prijatelje, sigurno ćeš se moći oduprijeti pritisku okoline. A i ti sam možeš pozitivno utjecati na svoje prijatelje i pomagati im da zajedno s tobom ostanu na putu života.