“VEZANOST za mobitele prerasta u ovisnost”, glasio je naslov u japanskim novinama The Daily Yomiuri. U kakvu ovisnost? “Mobitel kao da je mladima postao dio njihovog tijela, te mogu čak početi paničariti ukoliko ga nemaju stalno sa sobom”, stajalo je u novinama. Strahujući da ne budu izolirani, mnogi svoj mobitel drže non-stop uključen gdje god da se nalazili. Ukoliko “ne dobiju nikakvu poruku, postanu uznemireni i razdražljivi te počnu razmišljati kako nikome nisu potrebni”. Taj ih nemir nagoni da smjesta odgovore na svaku poruku koju dobiju, što često nije potrebno.

Dakako, mobiteli mogu biti vrlo korisni. Zapravo, u mnogim opasnim situacijama mobiteli su od neprocjenjive koristi. Ne može se reći ni da je korištenje mobitela za neke manje važne razgovore štetno, naročito ako se u tome ne pretjeruje. No neki stručnjaci ističu kako bi se “ovisnost” o mobitelima mogla negativno odraziti na umijeće komuniciranja među ljudima. Jedna srednjoškolska profesorica iz Osake strahuje da zbog mobitela “djeca više nisu u stanju protumačiti izraze lica, postupke te boju glasa drugih osoba. Djeca su zbog toga agresivnija i neosjetljiva prema tuđim osjećajima”, navedeno je u novinama.

Članak je zaključen sljedećim riječima: “Čini se, i to neminovno, da će u budućnosti djeca biti još više vezana za mobitele. Negativne učinke tog trenda moguće je suzbiti jedino tako da odrasli posluže kao dobar primjer djeci u korištenju mobitela.”