JESI li ikada došao u iskušenje da za vrijeme ispita kriomice baciš pogled na tuđi papir? Ako jesi, nisi jedini. Jenna, koja ide u četvrti razred srednje škole, smatra da mnoge iz njenog razreda nije sram prepisivati i u vezi s time kaže: “Čak se hvale kako to uspijevaju učiniti. Čudan si ako ne prepisuješ!”

Jedna anketa provedena u Sjedinjenim Državama pokazuje da među tinejdžerima na ispitima vara 80 posto najboljih učenika, a 95 posto “odlikaša” nikad nije bilo uhvaćeno. Institut za etiku Josephson anketirao je više od 20 000 osnovnoškolaca i srednjoškolaca te se ustanovilo sljedeće: “Poštenje i moral pali su na niske grane, a situacija postaje sve gora.” Prosvjetni radnici zaprepašteni su kad vide koliko je varanje na ispitima uobičajeno. Gary J. Niels, direktor jedne škole, čak je rekao: “Manje je onih učenika koji ne varaju.”

Većina roditelja vjeruje da njihova djeca pošteno izvršavaju svoje školske zadatke. Nažalost, za mnoge se mlade ne može reći da su pošteni, jer varaju. Na koje sve načine varaju na ispitima? Zašto to neki mladi čine? Zašto to ne bi trebao raditi?

Danas se može varati na bezbroj načina. Ustvari, prepisivanje domaće zadaće i korištenje šalabahtera prastare su metode u usporedbi sa sofisticiranim uređajima koje se danas koristi za varanje na ispitima. Odgovore na pitanja može se dojaviti putem bipera; u neke se kalkulatore prije ispita može uprogramirati “dodatne” informacije; učenik za vrijeme testa u odjeći može imati skrivenu minikameru i putem nje pomagaču izvan učionice pokazati pitanja; pomoću nekih kalkulatora drugima u razredu mogu se poslati poruke koje se prenose infracrvenim zrakama; a preko Interneta čak se može doći do riješenih glavnih ispita i to iz gotovo svih predmeta!

Učitelji i profesori nastoje zaustaviti taj alarmantan trend varanja na ispitima, no to nije tako lako. Problem je i u tome što ni svi učenici, a niti svi profesori, nisu suglasni u tome što treba smatrati varanjem. Naprimjer, učenici ponekad imaju grupne radove i tada je teško procijeniti da li svi podjednako surađuju ili je netko nepošten, pa se potajice dogovori s drugima da naprave njegov dio. Ima i onih koji  iskorištavaju ostale u grupi, pa puste da oni sve naprave za njih. Yuji, koji ide u višu školu kaže: “Neki su učenici jako lijeni — ništa ne rade! A onda dobiju istu ocjenu kao i ostali. Mislim da je i to prijevara!”

Prema jednoj anketi glavni razlog zašto mnogi učenici varaju je taj što ne uče za ispite. Drugi smatraju da nemaju drugog izbora ako žele biti poput ostalih učenika kojima je školski uspjeh najvažnija stvar ili pak ako žele udovoljiti roditeljima, koji mnogo očekuju od njih. Trinaestogodišnji Sam kaže: “Mojim su roditeljima najvažnije moje ocjene. Pitaju me: ‘Koliko si dobio iz matematike? Koliko si dobio iz engleskog?’ To me izluđuje!”

Neki varaju jer su pod stalnim pritiskom da moraju imati dobre ocjene. Knjiga The Private Life of the American Teenager navodi: “Atmosfera u školama nije kakva bi trebala biti, jer su učenici pod tako jakim pritiskom da postignu dobre ocjene da im učenje često više ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo te se zbog toga ponekad bore za ocjene na nepošten način.” Mnogi se učenici slažu s ovom tvrdnjom. Konačno, nitko ne želi dobiti negativnu ocjenu, a pogotovo ne da mu je to zaključna ocjena iz nekog predmeta. “Neki se jednostavno previše boje da će loše napisati test”, kaže Jimmy koji ide u srednju školu. “Iako znaju odgovore na pitanja, svejedno prepisuju kako bi bili sigurni da su dobro napisali test.”

Budući da je mnogo onih koji brzo pribjegavaju nepoštenju, varanje može izgledati bezazleno. A ponekad se čini da je ono čak korisno. Sedamnaestogodišnji Greg kaže: “Jučer sam vidio jednog učenika kako vara na ispitu. Danas smo dobili testove i taj je učenik dobio bolju ocjenu od mene.” Mnogi varaju jer i većina ostalih to čini. “Neki učenici misle da ‘ako to drugi rade, moraju i oni’”, kaže Yuji. No moraju li stvarno varati?

Usporedimo varanje s krađom. Je li ispravno krasti samo zato što to mnogi rade? ‘Naravno da nije’, reći ćeš — pogotovo ako netko tebi ukrade novac! Kad varamo, sebi pripisujemo zaslugu za nešto na što nemamo pravo — možda je čak oduzimamo onima koji su je pošteno zaslužili (Efežanima 4:28). “To jednostavno nije u redu”, kaže Tommy koji je nedavno završio srednju školu. “To je kao da kažeš: ‘Ja to znam’, a ustvari ne znaš. Ti lažeš.” Biblija u vezi s time u Kološanima 3:9 jasno kaže: “Ne lažite jedan drugome.”

Varanje na ispitu može prerasti u naviku od koje se teško odviknuti. Jenna kaže: “Oni koji varaju znaju da mogu imati dobre ocjene i bez učenja, pa se jednostavno oslanjaju na varanje. A kad im jednom u životu više neće imati tko pomagati, bit će nesposobni za život.”

Dobro je razmisliti o načelu iz Galaćanima 6:7: “Što god čovjek sije, to će i požeti.” One koji varaju u školi mogla bi uznemiravati savjest, mogli bi izgubiti povjerenje prijatelja te mentalno zakržljati, jer nisu navikli učiti. Kao što se rak može širiti i razarati organizam, tako i varanje može prerasti u naviku i zahvatiti druga područja tvog života te može razoriti dragocjene odnose koje imaš s drugima. A ta će navika sasvim sigurno utjecati i na tvoj odnos s Bogom, koji ne odobrava varanje (Priče Salamunove 11:1).

Oni koji misle da sve mogu postići prijevarom, samo se zavaravaju (Priče Salamunove 12:19). Svojim postupanjem čine isto što su radili i iskvareni vladari drevnog Jeruzalema: “Od laži načinismo sebi utočište, i za prijevaru zaklonismo se” (Izaija 28:15). No varalica nikako  ne može sakriti svoje postupanje pred Bogom (Hebrejima 4:13).

Mladi često ulože mnogo truda smišljajući načine na koje mogu varati — a bilo bi im mnogo bolje da to vrijeme utroše na stjecanje znanja i to na pošten način. Osamnaestogodišnja Abby kaže: “Kad bi se učenju posvetili koliko i varanju, vjerojatno bi imali jako dobre ocjene.”

Istina je da je možda teško oduprijeti se iskušenju da se vara u školi. No moraš se odupirati tom moralnom iskušenju! (Priče Salamunove 2:10-15). Kako to možeš činiti? Kao prvo, razmisli o tome zašto ideš u školu — zato da bi nešto naučio. Istina, možda se čini da nema smisla pamtiti mnoštvo podataka koje možda nikada nećeš trebati. No osoba koja vara kako bi izbjegla učenje neće razviti sposobnost učenja novih stvari niti će znati primijeniti ono što zna. Sposobnost shvaćanja ne dolazi sama po sebi; potreban je trud da bi je se razvilo. Biblija kaže: “Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum” (Priče Salamunove 23:23). Doista, učenje bi trebao smatrati ozbiljnom stvari. Jimmy kaže: “Moraš se baciti na posao. A onda ćeš se osjećati sigurno, jer ćeš znati odgovore.”

Istina je da ponekad nećeš znati odgovore na sva pitanja i da ćeš možda dobiti nižu ocjenu. No ako se držiš načela koja smatraš ispravnima, znat ćeš i što trebaš poduzeti kako bi imao bolji uspjeh u školi (Priče Salamunove 21:5).

Ranije spomenuti Yuji je Jehovin svjedok. Evo što on učini kad ga drugi iz razreda prisiljavaju da im pomogne varati na ispitu. On kaže: “Kao prvo, kažem im da sam Jehovin svjedok. To mi je jako pomoglo jer oni znaju da smo mi pošteni ljudi. Ako netko za vrijeme ispita traži da mu kažem neki odgovor, jednostavno kažem da mu ne mogu reći. Kasnije objasnim zašto to ne želim učiniti.”

Yuji se slaže s riječima apostola Pavla upućenim Hebrejima: “U svemu [se] želimo pošteno vladati” (Hebrejima 13:18). Kad dobivaš dobre ocjene, a držiš se visokih mjerila poštenja i ne kompromitiraš ih, onda tvoje ocjene doista imaju pravu vrijednost. Takvim postupanjem svojim roditeljima daješ jedan od najboljih darova — dokaz kršćanske besprijekornosti (3. Ivanova 4). Osim toga, tada imaš čistu savjest i možeš biti sretan što raduješ srce Jehove Boga (Priče Salamunove 27:11).

Dakle, koliko god varanje u školi bilo uobičajeno, nemoj to činiti! Tako ćeš sačuvati dobar odnos s drugima, a što je još važnije, ostat ćeš u dobrom odnosu s Jehovom, Bogom istine (Psalam 11:7; 31:5).