SVAKI dan kad Elizabeth dolazi na posao jedna kamera prati svaki njen pokret. Na samom ulazu u zgradu druga kamera zumira joj lice. Tijekom dana još bezbroj kamera drži je pod stalnim nadzorom. No to je i razumljivo jer Elizabeth radi u poduzeću kroz koje svakodnevno prođu milijuni dolara gotovine.

Elizabeth zna da se na poslu budno motri na nju jer joj je to bilo jasno rečeno prije nego što je počela raditi. Međutim, milijune drugih ljudi također se svakodnevno nadzire, a da im to možda i nije bilo tako jasno rečeno kao Elizabeth.

Jeste li i vi jedan od onih koje se nadzire na poslu? Milijunima radnika diljem svijeta dok su na radnom mjestu poslodavac neprestano nadzire pristup Internetu i elektronsku poštu. U istraživanju za 2001. godinu koje je provela organizacija American Management Association utvrđeno je da “gotovo tri četvrtine svih velikih poduzeća u Sjedinjenim Državama (...) snima i potom provjerava o čemu su njihovi zaposlenici razgovarali i što su radili za vrijeme radnog vremena, uključujući i njihove telefonske razgovore, e-mail poruke te korištenje Interneta i kompjuterske baze podataka”.

Države ulažu milijune eura u nabavku opreme za nadzor. U jednom izvještaju koji je 11. srpnja 2001. podnesen Evropskom parlamentu zaključeno je kako “već postoji globalni sustav za prisluškivanje, čije se djelovanje zasniva na suradnji (...) između SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda”. Putem globalne mreže stanica za prijem radiosignala koje odašilju sateliti, takozvanog sustava ECHELON, ove države navodno mogu uhvatiti sve poruke koje se prenose putem satelita, uključujući i telefonske razgovore te poruke koje se šalje telefaksom, Internetom i e-mailom. U listu Australian tvrdi se kako ovaj sustav omogućava državnim organima da “iz gomile faksiranih poruka i e-mail poruka izdvoje upravo one koje im trebaju, a ukoliko je sustav programiran tako da prepoznaje glasove, onda to isto mogu učiniti i s telefonskim pozivima”.

Policija i druge službe sigurnosti također koriste suvremene metode nadzora. Časopis BusinessWeek navodi kako u Sjedinjenim Državama FBI koristi poseban sustav po imenu Carnivore, koji mu omogućava “praćenje e-mail poruka, kompjuterskih instant poruka i razgovora koje se vodi putem digitalnih telefona”. Isto tako, izvještava BBC News, službama sigurnosti u Velikoj Britaniji novim će zakonom biti dozvoljeno da tajno “nadziru tisuće ljudi, prateći njihove telefonske razgovore te korištenje telefaksa i Interneta”.

No čak i ako ne komunicirate telefonom, telefaksom ili e-mailom ne znači da nitko ne motri na vas. U australskoj državi Novi Južni Wales u vlakovima putnike snima preko 5 500 kamera. U toj istoj državi kamerama je opremljeno i oko 1 900 autobusa koji su u vlasništvu države.

Zemlja s najviše nadzornih kamera po glavi stanovnika navodno je Velika Britanija — jedno istraživanje pokazuje da u njoj jedna kamera dolazi na svakih 55 stanovnika. Godine 1996. u toj su zemlji samo 74 grada imala kamere na javnim mjestima. Međutim, 1999. tu je opremu instaliralo već 500 gradova. Zahvaljujući novim kompjuterskim programima koji su povezani s tim nadzornim kamerama, one sada mogu i u mnoštvu, primjerice na aerodromu ili na trgu, prepoznati lice neke osobe.

Nikada prije naš se privatni život nije moglo neopaženo nadzirati u tolikoj mjeri kao danas. Simon Davies, direktor udruge za ljudska prava Privacy International, izjavio je: “Vjerojatno ni u jednom razdoblju ljudske povijesti o ljudima nije bilo prikupljeno toliko podataka kao danas. U zemljama razvijenog svijeta podaci o nekoj ekonomski aktivnoj odrasloj osobi pohranjeni su u oko 400 glavnih baza podataka — što je dovoljno obrađenih podataka da se o svakoj napiše povelika knjiga.”

Kako možete zaštititi svoju privatnost?