ČUJU se tisuće glasova. Neumorno, uzbuđeno gakanje razliježe se jezerom koje se nalazi na osami. Tisuće ružičastih ptica gacaju po smaragdnozelenoj vodi koja se ljeska na suncu. Druge privlače pažnju ljepotom svog leta. Kružeći nad jezerom, mašu dugim, tankim krilima i otkrivaju svoje jarkocrveno perje. To mnoštvo ptica prekrasnih boja prizor je od kojeg vam zastaje dah! Riječ je o možda najčudesnijim pticama na svijetu — ružičastim plamencima iz afričke Velike rasjedne doline.

Plamenac je od davnine cijenjen zbog svoje ljupkosti i profinjenosti. Njegov dugovrati lik klesalo se u kamenu, a može se vidjeti i na egipatskim hijeroglifima. Zbog njegovog neobičnog i zadivljujućeg izgleda Egipćani su ga štovali kao utjelovljenje boga Ra. Njegov dugi, savinuti vrat i tanke noge profinjenog izgleda mogu se vidjeti i na primitivnim pećinskim crtežima.

U današnje vrijeme postoje četiri vrste plamenaca, koje žive u Africi, Aziji, Evropi i Južnoj  Americi te na Karibima. Najmanja vrsta naziva se mali plamenac. On ima prekrasno zagasitoružičasto perje te žarkocrvene noge i stopala. Veliki plamenac dvaput je veći od njega i zna biti visok čak 140 centimetara. Svi plamenci imaju jednu zajedničku karakteristiku — kljun koji se na pola dužine blago savija prema dolje, zbog čega izgleda veoma profinjeno.

Pri polijetanju plamenac graciozno zamahuje krilima te na lakim nogama trči po vodi kako bi postigao ubrzanje koje mu je potrebno da bi se vinuo u zrak. Dok s lakoćom leti nebom, njegov dugi vrat i glava ispruženi su prema naprijed, a noge su mu ukočene i ispružene unazad. Procjenjuje se da u Velikoj rasjednoj dolini živi oko četiri milijuna plamenaca.

Velik broj plamenaca iz Rasjedne doline živi na nekoliko alkalnih jezera, odnosno jezera s lužnatom vodom, koja su po mnogočemu jedinstvena. Njihova je voda toliko zasićena natrijevim karbonatom da djeluje kao da je masna od ulja i blago iritira kožu. Na obalama alkalnih jezera temperatura se zna popeti i do 65 Celzijevih stupnjeva. Za vrijeme takvih vrućina u zraku se osjeća jak miris sumpora i soli koji nastaje isparavanjem jezerske vode. U jezeru je koncentracija lužina i soli tako velika da se one kristaliziraju i na obalama stvaraju skoreni bijeli talog.

Malo koje živo biće može opstati u toj izrazito lužnatoj vodi. Pa ipak, u njoj žive neki majušni organizmi, kao što su mikroskopski sitne modrozelene alge. Jako tropsko sunce zagrijava lužnatu vodu, stvarajući idealne uvjete za razmnožavanje algi. Zbog velike koncentracije tih algi jezero poprima zelenu boju. Poput smaragda na prekrasnoj ogrlici, ovaj niz  alkalnih jezera ukrašava doline i planine duž Velike rasjedne doline.

Gotovo je nevjerojatno da nježno stvorenje kao što je plamenac može živjeti u tako surovim uvjetima. Pa ipak, plamenci su odlično prilagođeni takvim životnim uvjetima. Njihovim tanašnim nogama nimalo ne smeta lužnata voda. Osim toga, na stopalima imaju plivaće kožice kako ne bi utonuli u žitko blato. Mali je plamenac na poseban način prilagođen životu u tom negostoljubivom okolišu. U kljunu ima sitne rese za procjeđivanje mikroorganizama koji su koncentrirani u površinskom sloju vode, do dubine od pet do sedam centimetara. Kad se hrani, kljun mu je uronjen u vodu te okrenut naglavce i unazad. Plamenac jezikom uvlači vodu i potiskuje ju prema resama za procjeđivanje, na kojima se zadržavaju sićušni organizmi.

Kad se sunce ujutro podigne iznad smaragdnozelenog jezera, čitav krajolik izgleda poput pozornice na kojoj se digao ogromni zastor.  Zlatnožuta svjetlost obasjava golema jata plamenaca, čije perje izgleda poput plamenih jezika koji gore na površini jezera. Ptice su natiskane jedna do druge. Uspravno podignutih vratova šepure se i šeću u jatima, mašući kljunovima lijevo-desno.

Dok jata ptica prolaze jedna pored drugih, sunce obasjava njihovo prekrasno perje, stvarajući mozaik od kontrastnih nijansi grimizne i ružičaste boje. Ptice poskakuju i plešu, šireći krila i pokazujući svoje zagasitocrveno repno perje. Šepureći se svojim perjem živih boja, trče po vodi i uzlijeću, da bi se ubrzo zatim spustile i ponovile čitav ritual. Ptice su tako gusto natiskane da nijedna ne može poletjeti kad ona to želi već mora čekati da najprije polete ptice koje se nalaze na rubovima jata. Svojim uzbuđenim gakanjem i trubljenjem stvaraju zaglušujuću graju.

A onda odjednom mnoštvo ptica pod okriljem noći kreće na put. Leteći u dugim redovima ili u formacijama u obliku slova V, prevaljuju na stotine kilometara dok ne dođu do cilja — alkalnog jezera na kojem će imati idealne uvjete za gniježđenje i podizanje mladih. Zanimljivo je da svi plamenci koji žive na alkalnim jezerima Rasjedne doline započinju seobu u isto vrijeme.

Plamenci grade gnijezda na udaljenim i nepristupačnim jezerima. Za njih je ta izoliranost veoma važna jer su u vrijeme gniježđenja izuzetno osjetljivi. Ako se roditelji zbog nečeg uznemire, mogli bi zauvijek napustiti gnijezdo s jajima.

U vrijeme gniježđenja u koloniji je vrlo živo. Roditelji su vrlo uzbuđeni i počinju graditi gnijezda. Savijajući svoje duge vratove, skupljaju blato, ptičji izmet i perje od kojeg će napraviti čunjasti humak visok četrdesetak centimetara. Humak se nalazi u plitkoj lužnatoj vodi, a na vrhu ima blago udubljenje u kojem leži jedno jaje. Uskoro se izlegnu stotine tisuća ptića. Mnoštvo roditelja neprestano ide u potragu za hranom i vraća se u gnijezda, iscrpljujući se vođenjem brige o svojim gladnim ptićima.

Kad ptići prohodaju, roditelji ih odjednom napuste i odlete na drugi kraj jezera, gdje su modrozelene alge hranjivije i brojnije. Sad kad više ne moraju voditi brigu o ptićima, mogu se i sami nahraniti i odmoriti. Nekoliko odraslih ptica koje su ostale s mladima okuplja ih u ogromno jato i brine se o njima. Pod budnim okom odraslih ptica ti se bučni mališani kreću po isušenim slanim poljima sve dok se ponovno ne sastanu s roditeljima. Zapanjujuće je da u tom općem metežu roditelji prepoznaju svoje ptiće i nastavljaju se brinuti o njima.

Ptići u početku izgledaju nezgrapno i uopće ne sliče svojim izrazito lijepim roditeljima. Nožice i vratići su im kratki, kljunići ravni, a perje potpuno bijelo. S vremenom njihove noge postaju sve duže, vratovi se izdužuju i savijaju, a kljun se blago zakrivi prema dolje, poprimajući svoj prepoznatljivi oblik. Proći će dvije do tri godine dok se ti neugledni ptići ne pretvore u prekrasne ptice plamenog perja. Tada će pronaći partnera za parenje i pridružiti se velikim jatima ružičastih plamenaca koji na divan način ukrašavaju alkalna jezera Rasjedne doline.

Profinjeni izgled i ljepota plamenaca izvanredni su dokazi o postojanju inteligentnog tvorca. Promatranje tih ljupkih ptica u njihovom prirodnom okolišu pravi je užitak za oči i uši. No što je još važnije, ono produbljuje naše cijenjenje i ljubav prema njihovom divnom Stvoritelju, Jehovi Bogu.