ZAMISLITE da krećete na dugačko putovanje oceanom na kojem ćete preploviti tisuće milja. No brod na kojem se nalazite nije veliki prekooceanski brod koji nudi sve udobnosti nekog suvremenog hotela, već naizgled krhko plovilo izrađeno od snopova trske povezanih užetom! Istina je da taj brod može težiti i 50 tona, no od kakve je to koristi kad se negdje nasred Tihog oceana nađete na udaru ogromnih valova?

Mada zvuči nevjerojatno, takvim je brodovima poduzeto već niz sličnih putovanja. Premda mnoga od njih nisu ispunila svoju svrhu, dokazala su barem jedno, a to je da su, s obzirom na materijal od kojeg su građeni, brodovi od trske začuđujuće izdržljivi. Biste li voljeli vidjeti kako se izrađuje ta plovila? U tom slučaju posjetite s nama brodogradilište koje je nadaleko poznato upravo po izradi tih plovila.

Naše putovanje vodi nas visoko u južnoameričke Ande, točnije na jezero Titicaca. To jezero, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 3 810 metara, najviše je plovno jezero na svijetu. Dok se tako vozimo uz samo jezero, pred nama se odjednom pojavljuju kućice sagrađene od sušene cigle i prekrivene slamom u kojima žive pripadnici naroda Ajmara, koji naseljavaju to područje i od kojih su neki pravi stručnjaci za izradu brodova od trske. Pred kućicama nas pozdravljaju dvije žene koje su zaposlene tkanjem prekrasne odjeće od debele vune, posve prikladne za život na hladnom Altiplanu. Prekidaju svoj posao i upoznavaju nas sa svojim muževima.

Nakon što su nam izrazili srdačnu dobrodošlicu muškarci nas pozivaju da nas motornim čamcem provozaju po jezeru. Tijekom vožnje zamjećujemo da je jezero mjestimice obraslo gustom totorom. Ta vrsta trske naraste do dva metra u visinu i nije deblja od obične olovke, lako se savija i, kako kažu naši vodiči, izuzetno je otporna na vodu. Sva ta svojstva čine je idealnim materijalom za izradu brodova od trske, zbog čega jezero Titicaca snažno privlači sve one koji bi htjeli graditi takve brodove.

“Već je nekoliko naših brodova preplovilo tisuće milja po oceanima”, govore nam naši domaćini dok nam, zadovoljno se smiješeći, pokazuju makete i fotografije brodova koje su sami izradili. No kako se te brodove dopremi do mora? Kada brod nije isuviše velik, natovari ga se na kamion i odveze do pacifičke obale. No u slučaju kada takvo što nije izvedivo, brod se gradi na samoj obali, gdje se prethodno dopremi sav potrebni materijal. Zbog svog izuzetnog umijeća ajmarski brodograditelji dobivaju pozive za gradnju brodova i iz tako udaljenih dijelova svijeta kao što su Maroko, Irak i Uskršnji otok, no od trske koja raste u tim krajevima.

Naši nam domaćini kažu da se za izradu samo jednog takvog broda može utrošiti više tona trske, naročito ako je brod namijenjen za duge plovidbe. Zbog čega je potrebno toliko trske? Zbog toga što se trska nakon izvjesnog vremena natopi vodom. Dakle, što je duža plovidba, to veći mora biti brod,  što ujedno znači da za njegovu izgradnju treba utrošiti više trske. Naprimjer, brod koji teži otprilike sedam tona može na moru provesti oko dvije godine. “No kako mogu brodovi koji su manje-više izrađeni samo od suhih stabljika trske izdržati sve nepogode kojima su izloženi na otvorenom moru?” pitamo svoje domaćine.

Tajna izdržljivosti brodova od trske ne krije se samo u čvrstoći materijala od kojih su izrađeni već i u posebnom načinu povezivanja tih materijala, što je vještina koju se prenosi s koljena na koljeno. Naš nam vodič, koji zbog hladnoće na sebi ima pončo te vunenu kapu sa štitnicima za uši, otkriva neke od tih drevnih vještina.

Brodograditelji najprije, objašnjava nam vodič, uzmu manje snopove trske i povežu ih u nešto veće, koji po svojoj duljini odgovaraju duljini broda. (Vidi fotografije 1 i 2.) Potom više tako dobivenih snopova povežu u dva ogromna snopa, čiji promjer može iznositi preko jednog metra. Ta dva snopa postave tako da tvore neku vrstu dvostrukog trupa — što plovilu daje izuzetne navigacijske mogućnosti.

Istovremeno između ta dva veća snopa postave treći, nešto tanji snop. Njega dugačkim užetom povežu najprije s jednim, a potom s drugim snopom, omatajući to uže oko njih cijelom dužinom broda. (Vidi fotografiju broj 3.) Nakon što se uže čvrsto zategne, a to je posao koji obavlja čak 12 muškaraca, dobije se dva nepropusna, čvrsta i međusobno povezana trupa. (Vidi fotografiju broj 4.) Uže je toliko zategnuto da se ni prst ne može gurnuti između njega i trske, što dakako povećava otpornost plovila na vodu.

Kada je trup gotov (vidi fotografiju broj 5), plovilu se dodaje kobilicu, vesla, dva dvonožna jarbola (svaki u obliku obrnutog slova V, koja se naslanjaju na oba trupa broda), jedra i obično razmu, odnosno rubni element ograde broda, koja je također izrađena od trske. Na kraju se još na palubi sagradi kućicu od bambusa i palminog lišća, u koju se posada može zakloniti od vremenskih neprilika. (Vidi fotografiju broj 6.) Zapanjujuće je da dovršeni brod nema ni jednog jedinog metalnog dijela!

Nakon porinuća broda trska, koja je već čvrsto omotana užetom, nabubri, uslijed čega trup postaje još čvršći. Krajnji rezultat definitivno nije neko krhko, već čvrsto i izdržljivo plovilo. No to nas dovodi do ključnog pitanja: Što ljudi koji u današnje vrijeme kreću takvim jednostavnim plovilima na dugačka putovanja oceanima pokušavaju dokazati?

Brodovi od trske koji su karakteristični za jezero Titicaca izrazito su nalik brodovima od trske u obliku polumjeseca, kakve se prikazuje u drevnoj egipatskoj umjetnosti. Neki od tih staroegipatskih brodova bili su izgleda toliko pouzdani da ih se koristilo za plovidbu otvorenim morem. Je li ta sličnost tek puka slučajnost ili je nekada davno između ta dva naroda postojala nekakva veza? Premda se ne može točno odrediti otkada brodovi od trske postoje u Južnoj Americi, dokazi upućuju na to da su vjerojatno postojali i prije dolaska španjolskih osvajača.

Razumljivo je da su teorije o seobi naroda pokrenule brojne rasprave o povezanosti kultura Južne Amerike, Mediterana i Polinezije — naročito kada se uzme u obzir razdaljina koja dijeli te prostore. “U to je vrijeme postojala redovita trgovačka veza između Perua i Paname”, rekao je jedan suvremeni istraživač. “Zbog čega bi onda takvo što bilo nemoguće između Južne Amerike i Polinezije?”

Teorije norveškog istraživača Thora Heyerdahla nisu naišle na neku veću podršku. Naime, čak i ako današnji pomorci dokažu da su drevni narodi mogli brodovima od trske otploviti do udaljenih obala, što je pošlo za rukom Heyerdahlu s brodom Ra II, koji su također izradili Ajmare, i dalje ostaje otvoreno pitanje: Jesu li to doista i radili? Možda ćemo s vremenom saznati nešto više o toj zagonetki koja golica maštu mnogih. No bilo kako bilo, ovi jednostavni brodovi pokazuju da se izdržljivo plovilo može sagraditi i od vrlo jednostavnog građevnog materijala.