MALO bi se tko osjećao ugodno kada bi znao da neka osoba prati svaki njegov pokret, pomno ispituje sve njegove skrivene misli, čak otkriva njegove najdublje želje. Pa ipak, to je upravo ono što Biblija kaže da Bog može činiti. U Hebrejima 4:13 Biblija kaže: “Nema stvorenja koje nije očito njegovom pogledu, nego je sve golo i otvoreno izloženo očima onoga kome moramo položiti račun.” No nije li to na neki način napad na našu privatnost? Ni u kom slučaju. Zašto nije?

 Prikažimo to jednim primjerom. Dok se kupate na plaži, na vas možda stalno motri budno oko spasioca. Pa ipak, to što vas on promatra ne smatrate napadom na svoju privatnost. Naprotiv, njegova prisutnost pruža vam osjećaj sigurnosti. U slučaju da se nađete u nevolji, znate da će vam on brzo priskočiti u pomoć. Jednako tako i majka budno prati na svaki korak svog djeteta. Da nije takva, drugi bi je smatrali neodgovornom.

Slično tome i Jehova Bog nadzire naše misli i postupke jer je zainteresiran za našu dobrobit. Jedan je biblijski prorok rekao: “Oči Jehovine gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu” (2. Dnevnika 16:9). No u kojoj mjeri Jehova zapravo vidi ono što mislimo ili ono što radimo u svom privatnom životu? Nekoliko događaja iz života Isusa, Božjeg Sina, pomoći će nam da to bolje razumijemo.

Jednom prilikom dok je Isus večerao kod nekog farizeja, jedna žena koja je bila poznata kao grešnica došla je i kleknula pored njegovih nogu. Počela je plakati i zatim brisati suze kojima mu je kvasila noge. U izvještaju se kaže: “Kad je to vidio farizej koji ga je pozvao, rekao je u sebi: ‘Da je ovaj čovjek prorok, znao bi tko je ova žena koja ga dotiče i kakva je.’” Iz onoga što je Isus nato rekao farizeju jasno se vidi da on ne samo da je znao o kakvoj se ženi radi već i što je taj farizej upravo ‘rekao u sebi’ (Luka 7:36-50).

Jednom drugom prilikom Isus se našao pred skupinom protivnika kojima je smetalo što čini čuda. U Mateju 9:4 stoji: “Budući da je znao što misle, Isus je rekao: ‘Zašto mislite zlo u svojim srcima?’” No Isusova sposobnost da vidi što se krije u mislima drugih nije imala veze samo s njegovom pronicljivošću.

Pažljivo razmišljanje o izvještaju o Lazarovom uskrsnuću otkriva nam da je ta njegova sposobnost uključivala nešto daleko više. Isusov bliski prijatelj Lazar već je četiri dana bio mrtav. Misli su mu propale, a tijelo počelo trunuti (Psalam 146:3, 4). Kada je Isus naredio da se otvori grob u koji je Lazar bio položen, Lazarova sestra Marta rekla je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara.” Usprkos tome, Isus je uz Božju pomoć uskrsnuo Lazara, vrativši mu tom prilikom sve osobne uspomene i  sjećanja bez čega Lazar sigurno ne bi bio ista osoba koja je bio prije smrti (Ivan 11:38-44; 12:1, 2).

Jehova Bog također može znati naše najdublje misli, što je potvrdio Isus kada je govorio o molitvi. Prije nego što je svoje učenike poučio uzor-molitvi, Isus je rekao: “Bog, vaš Otac, zna što vam treba i prije nego što ga zamolite.” Ujedno im je rekao: “Kad se moliš, uđi u svoju skrovitu sobu i, kad zatvoriš svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada će ti tvoj Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti” (Matej 6:6, 8).

Da li nas to što znamo da Bog ispituje sva srca i “svaku pomisao zna” sputava ili ograničava našu slobodu? (1. Dnevnika 28:9). Upravo suprotno; svjesnost da ništa ne možemo sakriti pred Bogom može biti snažna sila koja nas potiče na činjenje dobra.

Elizabeth, koju smo spomenuli u prvom članku, kaže kako njeno poštenje nema prvenstveno veze s kamerama i nadzorom na poslu. Ona kaže: “Znam da me Jehova promatra i to me potiče da budem poštena u svemu što radim, pa tako i kad nisam na poslu.”

Nešto slično rekao je i Jim. On radi u tvornici u kojoj je sasvim uobičajeno potkradati poslodavca. Međutim, on to ne radi. On kaže: “Istina je da me najvjerojatnije ne bi ulovili u krađi, no stalo mi je do mog odnosa s Bogom i znam da on vidi sve što činim.”

Upravo ta spoznaja da Bog zna sve što radimo i želja da budemo u dobrom odnosu s njim može potaknuti osobu da učini velike promjene u svom životu. Naprimjer, Doug je odrastao u kršćanskoj obitelji, no nije nikada ozbiljno shvaćao činjenicu da Bog može vidjeti sve što netko radi. Zbog toga je živio dvostrukim životom. Sa svojom je obitelji išao na kršćanske sastanke i istodobno se drogirao s prijateljima. Ljubav prema motociklima dovela ga je do toga da se pridružio jednoj motociklističkoj bandi poznatoj po nasilju. Da bi stekao priznanje njenih članova, počinio je nekoliko teških krivičnih djela.

Nekoliko godina kasnije Doug je ponovno počeo proučavati Bibliju. Počeo je na Jehovu gledati kao na stvarnu osobu koja vidi što ljudi rade i kojoj nije svejedno kakvi smo. Douga je to potaknulo da počne živjeti u skladu s Božjim visokim moralnim načelima. Premda  je banda imala običaj pretući svakoga tko odluči istupiti, Doug je na jednom sastanku bande javno pred svima rekao da je želi napustiti. On se prisjeća: “Kad sam ustao, srce mi je tuklo kao ludo. Osjećao sam se poput Danijela u lavljoj jami. No u sebi sam se pomolio Jehovi i zatim smireno objasnio zbog čega želim napustiti bandu. Kad sam odlazio, svi osim jednog člana bande stisnuli su mi ruku i poželjeli sve najbolje. Iskusio sam koliko su istinite riječi iz Izaije 41:13: ‘Ja Jehova Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja ću ti pomagati.’” Doug je uvjeren da mu je Jehova dao potrebnu snagu da promijeni svoj način života.

Nerazumno je razmišljati da pred Bogom možemo nešto sakriti. Biblija otvoreno kaže: “Reče bezumnik u srcu svojem: nema Jehove” (Psalam 14:1). Kako smo već spomenuli u prethodna dva članka, ljudi su proizveli kamere koje mogu u gomili ljudi prepoznati nečije lice. Razvili su prislušne uređaje koji mogu između tisuća ljudskih glasova unutar telefonske mreže izdvojiti točno određeni glas. Stoga nema razloga sumnjati u to da i onaj tko je stvorio ljudski mozak može znati o čemu neka osoba razmišlja kad god smatra da je to potrebno.

No premda naš Stvoritelj ima pravo znati sve čime se bavimo u svom privatnom životu, ljudi to nemaju. Apostol Petar savjetovao je sve one koji žele steći Božje odobravanje: “Neka nitko od vas ne trpi kao (...) zločinac ili kao onaj tko se miješa u tuđe stvari” (1. Petrova 4:15). Apostol Pavao također je upozorio da se ne smiju “miješati (...) u tuđe stvari” (1. Timoteju 5:13).

Jedan ekstremni primjer toga što znači “miješati se u tuđe stvari” je špijuniranje sugrađana minijaturnom audioopremom ili videokamerama, što je sve popularniji trend među stanovnicima nekih zemalja. Tako je primjerice u Japanu maratonka Naoko Takahashi, koja je na Olimpijskim igrama u Sydneyu osvojila zlatnu medalju, nedavno u svojoj kupaonici otkrila skrivenu minijaturnu kameru, koja ju je snimala bez njenog znanja. Te su videosnimke na ilegalnom tržištu prodane u tisuće primjeraka.

Još jedna isto tako raširena pojava je krađa identiteta, to jest krađa nečijih osobnih podataka uz pomoć napredne tehnologije. Naravno da je u takvim okolnostima razumno poduzeti određene mjere kako bismo se zaštitili od osoba koje nemaju pravo zadirati u našu privatnost. * Biblija kaže: “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaćaju” (Priče Salamunove 22:3).

Kako se kriminal, nasilje i terorizam budu širili, tako će države vjerojatno još pažljivije motriti na svoje građane. Međutim, kamere i prislušni uređaji uskoro više neće biti potrebni. Biblija obećava da će u skoroj budućnosti Jehova Bog pozvati sve ljude na odgovornost za ono što rade u javnosti ili u privatnom životu (Job 34:21, 22).

Nakon toga na Zemlji više neće biti nasilja, mržnje i kriminala, pošasti koje već toliko dugo vremena pogađaju čovječanstvo. Kako će to biti moguće? Tako što će u to vrijeme Jehova blisko poznavati sve one koji budu živjeli na Zemlji, a i oni će blisko poznavati Jehovu. Tada će se ispuniti riječi proroka Izaije, koji je rekao: “Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora” (Izaija 11:9, St).