Što god da želimo saznati, nije jednostavno doći do točnih informacija. Političari i poduzeća govore poluistine. Sredstva javnog informiranja često obećavaju da će nepristrano izvještavati, ali to ne čine. Liječnici vam prepišu lijek, no ne kažu uvijek koje biste sve nuspojave mogli imati. Može li se doći do pouzdanih informacija?

Mnogi su se obradovali dolasku Interneta, jer smatraju da preko njega mogu saznati pouzdane informacije iz cijelog svijeta. Naravno, to je slučaj samo ako znate gdje trebate kliknuti mišem. “Najveća prednost Interneta je ta što u usporedbi s bilo kojim drugim medijem informira veći broj ljudi i to u kraćem vremenu. Najveći mu je nedostatak što isto tako može brže od bilo kojeg drugog medija doprinijeti tome da ljudi zatupe”, stajalo je u jednom uvodnom članku The New York Timesa.

U članku je dalje pisalo: “Budući da Internet mnoge oduševljava svojom tehnologijom, loše informirani ljudi brzo mu povjeruju. Oni ne shvaćaju da je Internet, ako gledamo njegovu najgoru stranu, poput cijevi javne kanalizacije: elektronsko sredstvo kojim kolaju neprovjerene, ‘nefiltrirane’ informacije.” Nažalost, ne postoji program koji bi uklanjao smeće s Interneta, kako je to istaknuo autor spomenutog članka.

Svatko može staviti na Internet bilo što te napisati što god želi u časopisu ili knjizi. Stoga moramo znati dobro prosuđivati te se informirati kako ne bismo lakovjerno povjerovali svemu što pročitamo. Želimo li saznati točne informacije, moramo utvrditi je li određeni izvor informacija vjerodostojan. Za to nam treba vremena. No kad to učinimo i steknemo kompletniju sliku o nekoj stvari, možemo razborito prosuditi i donijeti ispravne zaključke, a i bit ćemo sigurni da su važne odluke koje smo donijeli ispravne.