PREMDA svjetske organizacije poduzimaju brojne napore kako bi riješile problem pothranjenosti, oni nisu urodili željenim rezultatima. Naprimjer, 1996. na Svjetskom summitu o prehrani koji je organizirala Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO) postavljen je cilj da se do 2015. broj neishranjenih ljudi u svijetu smanji za pola — što znači za otprilike 400 milijuna. *

 Točno je da su otada zabilježeni stanoviti pomaci nabolje. Pa ipak, u svom nedavnom izvještaju pod naslovom The State of Food Insecurity in the World 2001, FAO priznaje: “Očito je da se proces smanjenja broja neishranjenih u svijetu usporava.” Dakle, čini se da je cilj koji je postavljen na ovom summitu sve samo ne dostižan. Ustvari, u izvještaju se priznaje kako se “u većini zemalja u razvoju broj neishranjenih znatno povećao”.

Zbog čega je taj neprijatelj čovječanstva tako tvrdokoran? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, razjasnimo najprije što je pothranjenost, a zatim istražimo njene dalekosežne posljedice i duboko ukorijenjene uzroke.

Pothranjenost se javlja kada tjelesne stanice ne dobivaju dovoljno hranjivih tvari, što je obično posljedica kombinacije dvaju činilaca: (1) nedovoljnog unosa bjelančevina, kalorija, vitamina i minerala te (2) čestih infekcija.

Bolesti kao što su dijareja, ospice, malarija i bolesti dišnih organa jako iscrpe tijelo i uzrokuju gubitak hranjivih tvari. Osobe koje boluju od takvih bolesti gube apetit i manje jedu, a to stvara plodno tlo za pojavu pothranjenosti. S druge pak strane, dijete koje je neishranjeno podložnije je zarazama. Tako se stvara začarani krug u kojem proteinsko-energetska pothranjenost (PEP) ubire sve veći danak u broju smrtnih slučajeva.

Zbog čega su djeca ugroženija od drugih kada se radi o pothranjenosti? Zbog toga što je djetinjstvo razdoblje ubrzanog rasta, kada je tijelu potrebno više kalorija i bjelančevina. Iz sličnih razloga pothranjenosti su podložne i trudnice te žene koje doje djecu.

Nije rijedak slučaj da se kod djece taj problem javi još i prije rođenja. Ako je majka prije ili tijekom trudnoće bila neishranjena ili pothranjena, dijete će kada se rodi biti vrlo mršavo. Ukoliko se rano prestane s dojenjem takvog djeteta te se ne poklanja dovoljno pažnje njegovoj ishrani i higijeni, vrlo se lako može razviti pothranjenost.

Dijete kojem nedostaju potrebne hranjive tvari prestaje normalno rasti i razvijati se. Takvo dijete mnogo plače i sklono je različitim oboljenjima. Kako se njegovo stanje pogoršava, tako gubitak tjelesne težine postaje sve očitiji, oči i fontanel (mekano mjesto na vrhu glave) upadnu, koža i tkivo gube elastičnost, a organizam nije u stanju održavati normalnu tjelesnu temperaturu.

Neishranjenost se može očitovati i na neke druge načine, koji također mogu ometati normalan razvoj djeteta. Naprimjer, može se javiti kao posljedica nedovoljnog unosa minerala — uglavnom željeza, joda i cinka — ili vitamina, a posebice vitamina A. Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF) istaknuo je kako oko 100 milijuna malene djece u svijetu ne dobiva dovoljne količine vitamina A, što kod njih uzrokuje sljepoću. Nedostatak tog vitamina također utječe na slabljenje imunološkog sustava, a samim time i otpornosti djeteta na zarazne bolesti.

Pothranjenost uzrokuje velika oštećenja u organizmu, a posebice u organizmu djeteta. Njene posljedice mogu se odraziti na rad svakog organa i tjelesnog sustava, pa tako i na srce, bubrege, želudac, crijeva, pluća i mozak.

Brojna istraživanja također pokazuju da je usporeni fizički rast kod djece obično popraćen usporenim psihičkim razvojem te slabijom sposobnošću učenja i intelektualnim sposobnostima. U jednom izvještaju Ujedinjenih naroda za taj je problem rečeno da predstavlja najstrašniju dugoročnu posljedicu pothranjenosti.

Kod djece koja uspiju preživjeti unatoč pothranjenosti posljedice mogu biti očite i u odrasloj dobi. Upravo zbog toga predstavnici UNICEF-a sa žaljenjem su konstatirali: “Narušavanje čovjekovih intelektualnih sposobnosti u tako velikim razmjerima — i to iz razloga koje se može gotovo u potpunosti spriječiti — neopisivo je rasipanje za koje se čak može reći da je ravno zločinu.” Sve su to razlozi zbog kojih dugoročne posljedice pothranjenosti izazivaju veliku zabrinutost. Osim toga, najnovija istraživanja ukazuju na stanovitu povezanost između neishranjenosti u djetinjstvu i sklonosti prema nekim kroničnim oboljenjima u odrasloj dobi, kao što su bolesti srca, dijabetes i visoki krvni tlak.

Pa ipak, teška pothranjenost nije najrašireniji pojavni oblik pothranjenosti, na što ukazuju i predstavnici UNICEF-a kad kažu: “Preko 75 posto svih smrtnih slučajeva koji su povezani s pothranjenošću nemaju toliko veze s teškim oblikom tog poremećaja koliko s blagim i  umjerenim oblicima pothranjenosti” (naglašeno od nas). Djeca koja pate od nekog blagog ili umjerenog oblika pothranjenosti mogla bi imati dugotrajnih zdravstvenih problema. Zbog toga je izuzetno važno kod djece prepoznati znakove neishranjenosti i zatim poduzeti odgovarajuće zdravstvene mjere. (Vidi okvir na stranici 7.)

Kako smo već spomenuli, nedostatak hrane neposredni je krivac za pothranjenost. No postoje i neki dublji uzročnici tog problema koji imaju više veze s društvenim i ekonomskim prilikama u kojima netko živi te kulturom i nekim drugim vanjskim činiocima. Glavni među njima  svakako je siromaštvo koje pogađa milijune ljudi, a posebice stanovništvo zemalja u razvoju. No osim što je uzrok, siromaštvo je i posljedica, jer dovodi do pada produktivnosti i daljnjeg produbljivanja problema siromaštva.

No to nije sve. Tu je još i neznanje, koje je odgovorno za razvijanje loših prehrambenih navika. Zarazne bolesti, kako smo vidjeli, također imaju udjela u tome. Tu su zatim i neki društveni činioci, kao što su neravnopravna raspodjela hrane te diskriminacija žena. Naime, žene često jedu nakon muškaraca i manje od njih. Osim toga, ženama se ne dozvoljava da se obrazuju i tako bolje osposobe za vođenje brige o djeci.

Ne smije se zaboraviti ni vanjske činioce, koji utječu na smanjenje proizvodnje hrane. Među te činioce spadaju prirodne katastrofe i ratovi. Prema podacima iz izvještaja The State of Food Insecurity in the World 2001, samo u razdoblju od listopada 1999. do lipnja 2001. sušom su bile pogođene 22 zemlje, uraganima i poplavama 17 zemalja, građanskim ratovima i sukobima 14 zemalja, ekstremnim hladnoćama 3 zemlje, a potresima 2.

Kako se može pomoći djetetu koje je pothranjeno? Ako se radi o nekom teškom obliku neishranjenosti, možda bi bilo najbolje za početak smjestiti ga u bolnicu. Prema onome što stoji u jednom medicinskom priručniku Svjetske zdravstvene organizacije, liječnici će procijeniti zdravstveno stanje djeteta i zatim započeti s liječenjem bilo koje zarazne bolesti ili dehidriranosti ukoliko je prisutna kod djeteta. S hranjenjem se može započeti postepeno, obično preko cijevi za hranjenje. Ova početna faza liječenja može potrajati do tjedan dana.

Nakon toga slijedi faza oporavka. Dijete se ponovno počinje hraniti majčinim mlijekom te ga se potiče da jede što više. Tijekom ove faze vrlo važnu ulogu kod djeteta igraju emocionalna i fizička podrška. Briga i ljubav mogu učiniti pravo čudo kada je riječ o razvoju djeteta. To je razdoblje kada bi se majku moglo poučiti o pravilnoj ishrani i higijeni djeteta, kako bi se spriječilo da se problem ponovi. Nakon toga dijete se otpušta iz bolnice, uz obavezne redovite kontrole.

Dakako, moramo se složiti da je prevencija ipak najbolji lijek. Iz tog razloga vladine i privatne organizacije u mnogim zemljama već rade na uvođenju dodataka u prehranu ili na obogaćivanju namirnica namijenjenih širokoj potrošnji. I samo društvo može na mnogo načina doprinijeti prevenciji pothranjenosti, primjerice pokretanjem obrazovnih programa o zdravoj prehrani, čuvanjem pitke vode od onečišćenja, gradnjom nužnika, čišćenjem okoliša, sponzoriranjem kampanja za cijepljenje te vođenjem brige o rastu i razvoju djece.

No što pojedinac može učiniti kako mu dijete ne bi bilo pothranjeno? Okvir na 8. stranici sadrži neke korisne savjete u vezi s tim. Osim toga, pedijatrijska nutricionistica Georgina Toussaint preporuča majkama da sedam dana nakon poroda, zatim mjesec dana nakon poroda i potom mjesečno jedanput odvedu dijete pedijatru ili u bolnicu na pregled. Majka bi ujedno trebala zatražiti stručnu medicinsku pomoć čim kod djeteta uoči simptome dehidriranosti, teške dijareje ili groznice.

Mada svi ovi savjeti mogu pomoći roditeljima da više paze na ishranu svoje djece, ipak se mora priznati da je pothranjenost itekako velik problem — toliko velik da ga ljudi ne mogu riješiti. U Encyclopædii Britannici priznaje se: “Neravnopravna raspodjela hrane i neadekvatna edukacija o ishrani i dalje su ključni problemi.” Ima li onda nade da će ta “tiha opasnost” ikada nestati?