MRAČNE 1937, kad je u mnogim evropskim zemljama zbog sukoba ideologija zavladala velika napetost, pravi kršćani našli su se u teškoj situaciji. Trebali su odlučiti hoće li biti poslušni Bogu ili ljudima (Djela apostolska 5:29). Mladići koji su već imali dovoljno godina da budu pozvani u vojsku znali su da bi ih poslušnost Bogu mogla stajati života.

Devetnaestogodišnji Španjolac Antonio Gargallo također je morao odlučiti kome će biti poslušan. Otprilike godinu dana nakon što je u Španjolskoj započeo građanski rat, Antonio je dobio poziv za služenje vojske u nacionalističkim jedinicama generala Franca. Godinu dana ranije krstio se kao Jehovin svjedok. Znao je da Biblija potiče Božje sluge da ostanu neutralni i da se čak ne uče ratovanju (Izaija 2:4; Ivan 17:16). Budući da nije želio postati vojnik i ubijati svoje sunarodnjake, pokušao je pobjeći u Francusku. Međutim, uhapšen je i odveden u kasarnu u gradiću Jaci, u provinciji Huesca, nedaleko od francuske granice.

Izveden je pred vojni sud koji mu je bez puno rasprave rekao da izabere hoće li uzeti oružje ili biti smaknut. Antonio je odlučio biti poslušan Bogu. Kratko prije smaknuća napisao je ovo pismo svojoj majci i sestri, koje nisu bile Jehovini svjedoci:

“Uhapšen sam i bez saslušanja osuđen na smrt. Noćas završava moj život ovdje na Zemlji. Nemojte tugovati ni plakati (...) jer ja sam odlučio biti poslušan Bogu. U svakom slučaju neću puno izgubiti jer ću, bude li to Božja volja, dobiti novi i bolji život. (...) Vrlo sam miran dok se približava moj smrtni čas. Primite posljednji srdačan pozdrav od sina i brata koji vas puno voli.” *

Tri vojnika rekla su da je Antonio išao na smaknuće pjevajući Jehovi pjesme hvale. Takve žrtve ne prolaze nezapaženo kod Boga i njegovog Sina. Budimo sigurni da će vjerni kršćani kao što je bio Antonio dobiti nagradu putem uskrsnuća (Ivan 5:28, 29).