“IZVANREDNO! Bilo je zbilja divno!” “Hvala vam za gostoljubiv doček i lijepe izložbe. Zaista smo se ugodno osjećali.” Što je mnoge posjetioce potaklo na takve pozitivne komentare? Vikend otvorenih vrata u njemačkoj podružnici Jehovinih svjedoka. Vrata podružnice u Seltersu (Taunus) bila su otvorena tri dana — od petka 24. svibnja do nedjelje 26. svibnja 2002. Posjetioci su mogli doći i zajedno s više od 1 000 volontera koji rade u toj podružnici obilježiti 100. godišnjicu postojanja njemačke podružnice.

Obližnje skupštine Jehovinih svjedoka spremno su se uključile u posebnu akciju dijeljenja pozivnica. Dva tjedna prije tog značajnog događaja podijeljeno je preko 100 000 pozivnica — neke su izravno uručene ljudima, a neke su ostavljene u poštanskim sandučićima. Akcija je bila najavljivana u novinama i na radiju. U nekim su novinama objavljeni i opširni članci o tome. Posebne pozivnice uručene su dobavljačima i državnim službenicima. Poziv je prihvatilo preko 7 000 ljudi, koji većinom nisu Jehovini svjedoci.

Posjetioci su mogli razgledati tiskaru, knjigovežnicu, odjel za otpremu literature, razne radionice, praonicu rublja i dio zgrade u kojoj se nalaze uredi. Postavljene su i izložbe na kojima su gosti mogli saznati kako su Jehovini svjedoci u nacističkoj Njemačkoj i zemljama u kojima je vladao komunistički režim nepokolebljivo podupirali biblijska načela. Na jednoj izložbi s biblijskom tematikom izloženo je preko 700 eksponata koji govore o upotrebi Božjeg imena, Jehova. Nemoguće je ponoviti sve pohvale i zahvale. Ovdje su navedene samo neke od njih.

“Ovdje su svi veoma srdačni. Sve je tako čisto i uredno. Sve se uklapa u skladnu cjelinu — i ljudi koji tu žive i okoliš. Željeli bismo ponijeti sa sobom barem malo vaše srdačnosti” (jedan stariji bračni par).

“Hvala vam za ukusnu hranu i za to što ste se tako lijepo brinuli za nas. Bilo nam je jako lijepo i željeli bismo ponovno doći. Ovdje su ljudi zaista divni!” (komentar koji je u knjigu utisaka napisala grupa posjetilaca iz staklarske škole).

“Puno vam hvala za srdačan doček. Posjet je bio vrlo zanimljiv. Željeli bismo pohvaliti one koji nadgledaju rad u praonici rublja i kemijskoj čistionici, jer još nikad nismo vidjeli tako uredne i čiste prostorije” (pismo predstavnika jednog poduzeća za proizvodnju sredstava za čišćenje i opreme za praonice koje je stiglo putem elektronske pošte).

Eva, koja je vodila goste u razgledavanje, rekla je: “U svakoj grupi posjetilaca našao bi se netko tko bi komentirajući privatne sobe rekao: ‘Pakiramo svoje kofere i selimo se k vama!’”

Kad je neka žena u električnim invalidskim kolicima gledala plan podružnice, jedna ju je volonterka upitala treba li pomoć. “Ne, hvala!” odgovorila je žena. Objasnila je da je u posjetu već pet sati i da  više ne može uspravno sjediti. Inače je vezana za krevet. Sada je već trpjela jaku bol, no ipak je rekla: “Ležati kod kuće mogu svaki dan, a dani otvorenih vrata organiziraju se samo jednom!” Zatim je dodala: “Sve je tako zanimljivo da ne želim ništa propustiti!”

Malog Georga, koji ima oko pet godina, pitali su što mu se najviše svidjelo. Kako je bio oduševljen rotacionim tiskarskim strojevima, odgovorio je: “Role papira! Na jednom kraju ulazi papir, a na drugom izlaze novine. To je zbilja super!”

Jedna Jehovina svjedokinja doživjela je ugodno iznenađenje. Njen muž, koji nije Jehovin svjedok i samo je jednom prisustvovao kršćanskom sastanku, pristao je u subotu poći s njom na dane otvorenih vrata. Kad je u nedjelju došla kući sa skupštinskog sastanka, dočekao ju je lijepo odjeven i spreman za izlazak. “Što se to događa?“ pitala je ona. “Jučer nisam imao vremena sve vidjeti”, odgovorio je. “Čim budeš spremna, krećemo u Selters. Želio bih sve to malo bolje razgledati.”

 Na mjestu gdje je bila izložena zbirka Biblija jedna je starija, lijepo odjevena gospođa bojažljivo upitala može li se negdje poslužiti telefonom, jer je morala hitno nekoga nazvati. Kasnije smo saznali da je njen muž knjigoveža i stručnjak za restauraciju starih knjiga. Njih se dvoje redovito sastaju s drugim ljubiteljima knjiga, među kojima je i jedan protestantski svećenik, strastveni kolekcionar koji posjeduje zbirku Biblija. Upravo je tog čovjeka gospođa htjela što prije nazvati. Budući da nije bio kod kuće, ostavila mu je poruku na telefonskoj sekretarici: “Ako ikako možeš, dođi danas ovamo. Sigurna sam da takvo što još nikad nisi vidio. To ne bi smio propustiti!”

Jedan je bračni par s djetetom došao u posjet iz obližnjeg grada Limburga. Ti ljudi nisu čuli za Jehovine svjedoke sve dok u svom domu nisu dobili pozivnicu za dane otvorenih vrata. Odlučili su doći i razgledati veliku podružnicu u Seltersu. Marlon i Leila, volonteri koji rade u njemačkoj podružnici, dočekali su ih i rekli im nešto više o Jehovinim svjedocima i načinu života u podružnici. To ih se toliko dojmilo da su zatražili da ih netko posjeti i počne s njima redovito proučavati Bibliju.

“Bilo mi je vrlo lijepo i zanimljivo. Vidjela sam samo tiskaru, no oduševilo me to što sam vidjela. Vi ste zbilja simpatični, srdačni ljudi, a to mi se sviđa” (12-godišnja Stefanie, knjiga utisaka).

Jedna žena iz obližnjeg mjesta rekla je: “Moram vam nešto reći. Ja sam muslimanka, no uvijek sam željela vidjeti kako je kod vas. Vi ste tako divni, jednostavni ljudi. Zahvaljujući vama mi [stranci] osjećamo se ugodno u Njemačkoj. Vi pokazujete zanimanje za ljude. To je jako lijepo! Sutra ću ponovno doći sa svojim suprugom.” U knjizi utisaka napisala je: “Bilo je divno! Osjećam se kao u raju.”

Vozač jednog od autobusa kojima se goste prevozilo od parkirališta do ulaza čuo je kako je jedan putnik rekao drugome: “Kako su samo srdačni! Zamislite, ja uopće nisam znao što se ovdje radi. Tek sam sad saznao što ti ljudi rade. Gledajte kako se samo lijepo ponašaju. To mora imati veze s njihovim vjerskim odgojem i poukom.”

Dva sata nakon zatvaranja jedan se čovjek ushodao po dvorištu ispred zgrade s uredima. Vidjelo se da o nečem razmišlja. Stalno je kimao glavom i gledao prema zgradi. Zatim je pristupio jednom volonteru koji radi u podružnici i rekao mu: “Vidi se da ste sve to učinili iz ljubavi. Ja nisam Jehovin svjedok, ali želim vam Jehovin blagoslov.”

Jedna Jehovina svjedokinja napisala je: “Ovim pisamcem želim vam se od sveg srca zahvaliti. Dali ste sve od sebe da dani otvorenih vrata prođu u što ljepšoj atmosferi. (...) Ovim je događajem predočeno kako će izgledati svijet u kojem će svi ljudi živjeti zajedno u jedinstvu! (...) Dani otvorenih vrata nesumnjivo su donijeli slavu našem Bogu, Jehovi” (Sandra).