BOG je prve ljude, Adama i Evu, obdario sposobnošću izbora. Adama je zadužio da se brine za edenski vrt. To je između ostalog uključivalo i zadatak da svakoj životinji izabere ime (1. Mojsijeva 2:15, 19). No što je još važnije, Adam i Eva mogli su izabrati hoće li biti poslušni Bogu ili neće (1. Mojsijeva 2:17, 18).

Od vremena Adama i Eve ljudi su donijeli milijarde i milijarde odluka — mnoge od njih bile su dobre, neke nerazborite, a neke potpuno krive. Posljedice nekih loših odluka bile su više nego katastrofalne. Usprkos tome, Bog se nikada nije miješao u naše pravo na slobodu izbora. No kao Otac pun ljubavi, on nam putem Biblije pomaže da donosimo mudre odluke i ujedno nas upozorava na posljedice loših odluka. Tako primjerice u Bibliji stoji da ćemo žeti ono što sijemo (Galaćanima 6:7).

U određenim situacijama Bog nam jasno daje do znanja kakva je njegova volja i u vezi s time pruža nam konkretna uputstva. Međutim, kada je riječ o stvarima osobne prirode, Biblija u većini slučajeva ne postavlja neka određena pravila. Umjesto toga, ona pruža neke općenite smjernice unutar kojih nam ostavlja mjesta za naše osobne sklonosti i želje. Pogledajmo, naprimjer, što Biblija kaže o zabavi i rekreaciji.

 Biblija za Jehovu kaže da je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11). U njegovoj Riječi spominje se ‘vrijeme smijeha’ i ‘vrijeme igranja’ (Propovjednik 3:1, 4). U Bibliji je zapisano da je kralj David znao svirati i da su ga drugi uživali slušati (1. Samuelova 16:16-18, 23). Isus je bio na jednoj svadbi te je čak doprinio toj radosnoj prigodi tako što je vodu pretvorio u vino (Ivan 2:1-10).

Međutim, Biblija pruža i neka prikladna upozorenja: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20). “Prostačke šale” i nemoralni postupci vrijeđaju Boga i mogu upropastiti naš dobar odnos s njim (Efežanima 5:3-5). Kada se na društvenim okupljanjima neumjereno toči alkohol, to može dovesti do ozbiljnih problema (Priče Salamunove 23:29-35; Izaija 5:11, 12). Povrh toga, Jehova Bog mrzi nasilje (Psalam 11:5; Priče Salamunove 3:31).

Ovi biblijski reci pomažu nam da na zabavu gledamo onako kako to Bog čini. Zato se kršćani trude da prilikom donošenja odluka uzmu u obzir ono što kaže Biblija. Dakako, jasno je da ćemo se na kraju svi morati suočiti s dobrim ili lošim posljedicama svog izbora (Galaćanima 6:7-10).

Kršćane se isto tako potiče da donose mudre odluke koje su u skladu s biblijskim načelima i kada je riječ o odijevanju, izboru bračnog druga, odgoju djece i poslovnim odnosima. Premda to uključuje i neka područja koja nisu konkretno spomenuta u Bibliji, načela koja su iznesena u njoj pomažu im da donesu odluke koje se temelje na njihovoj savjesti (Rimljanima 2:14, 15). Prilikom donošenja bilo koje odluke osobne prirode kršćanin bi se trebao voditi načelom: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na Božju slavu” (1. Korinćanima 10:31).

Nadalje, trebali bismo razmisliti i o načelu koje kaže da svatko treba “gledati svoj posao” (1. Solunjanima 4:11). Naime, često se događa da kršćanin može birati između više mogućnosti od kojih se nijedna ne protivi Božjoj volji. Zbog toga bi se njegov izbor mogao razlikovati od izbora nekog drugog kršćanina. Bogu se uistinu ne bi sviđalo kada bi zbog toga njegovi sluge osuđivali jedni druge (Jakov 4:11, 12). Biblija mudro savjetuje: “Neka nitko od vas ne trpi (...) kao onaj tko se miješa u tuđe stvari” (1. Petrova 4:15).

Biblija ističe kakve sve koristi proizlaze iz poslušnosti Bogu. Pa ipak, Bog ne prisiljava nikoga da ga obožava. Naprotiv, on svoja ljudska stvorenja poziva da postanu njegovi obožavatelji. Naprimjer, u Bibliji stoji: “Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Jehovom tvorcem svojim” (Psalam 95:6).

Sličan poziv bio je upućen i drevnom Izraelu. Pred više od 3 500 godina milijunski izraelski narod stajao je u podnožju gore Sinaja, gdje ga je Bog upoznao sa sustavom pravog obožavanja koji je bio obuhvaćen Mojsijevim zakonom. Pred Izraelcima je sada stajao izbor: Hoće li služiti Bogu ili neće? Kako je narod reagirao? Svi su u jedan glas rekli: ‘Što je god rekao Jehova činit ćemo i slušat ćemo’ (2. Mojsijeva 24:7). Izraelci su sami odlučili da će obožavati Jehovu.

U prvom stoljeću Isus je pokrenuo djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Matej 4:17; 24:14). On nikada nije prisiljavao druge da mu se pridruže u tom djelu. Dapače, ljubazno ih je pozivao, govoreći im: “Dođi, i budi moj sljedbenik” (Marko 2:14; 10:21). Mnogi su prihvatili taj poziv i pridružili mu se u propovijedanju (Luka 10:1-9). No nakon nekog vremena neki od njih odlučili su napustiti ga, a Juda ga je čak odlučio izdati (Ivan 6:66; Djela apostolska 1:25). Kasnije, u vrijeme kada su apostoli predvodili to djelo, još su mnogi postali učenici, no ne pod prijetnjom mača, već svojom slobodnom voljom. Oni su “postali vjernici” jer su “imali ispravan stav” (Djela apostolska 13:48; 17:34). I današnji pravi kršćani spremno se podlažu onome što je zapisano u Božjoj Riječi i slijede Isusova učenja.

Nema sumnje da Bog želi da se koristimo svojom sposobnošću izbora. Ujedno nam putem Biblije pruža vodstvo i tako nam pomaže da donosimo mudre odluke (Psalam 25:12). Kada treba donijeti neku odluku u vezi sa stvarima osobne prirode, svaki kršćanin trebao bi pažljivo razmotriti Božja načela. Jedino ako tako postupamo, možemo Bogu prinositi ‘svetu službu uz snagu svog razuma’ (Rimljanima 12:1).