“Zatopljenje koje je posljedica klimatskih promjena ozbiljno ugrožava opstanak bijelih medvjeda”, pišu njemačke novine Nassauische Neue Presse izvještavajući o jednom istraživanju Svjetske fondacije za zaštitu prirode (WWF). Prema podacima WWF-a, zatopljenje dovodi do topljenja arktičkog morskog leda, odnosno ledenih gromada koje su glavno stanište i lovište bijelih medvjeda. Stručnjaci kažu da je na Arktiku prosječna temperatura zraka “u posljednjih 100 godina porasla za 5 [Celzijevih] stupnjeva”. Osim toga, “u posljednjih 20 godina površina ledenih gromada smanjila se za 6 posto”, a “do 2050. u moru bi tijekom ljeta moglo biti i do 60 posto manje leda”. Zbog topljenja ledenog pokrova i produljenja razdoblja u kojem uopće nema leda bijeli medvjedi imaju manje mogućnosti za lov, a time i za prikupljanje potrebnih zaliha masti. Najugroženije su skotne ženke i mladunčad. U nekim područjima “čak ni polovica mladunčadi ne preživi razdoblje u kojem nema leda i koje svaki put sve duže traje”, izvještavaju novine. Medvjedi su ujedno ugroženi zbog “lova, zagađivanja okoliša otrovnim kemikalijama i izlijevanja nafte”.

“U mnogim dijelovima [države Novi Južni Wales] odašiljači za mobilne telefone imaju znatno manju jačinu signala nego odašiljači u Evropi i Sjedinjenim Državama”, piše australski list Sydney Morning Herald. Problem je najizraženiji duž rijeke Murray na jugu države. Premda na tom području nema većih uzvisina, “nažalost, često se dešava da se usred razgovora izgubi signal ili da se uopće ne može uspostaviti vezu”. Izgleda da su uzrok problema “guste šume kljunastog eukaliptusa koji raste uz rijeku Murray”, kaže se u izvještaju. Roger Bamber, direktor jedne telekomunikacijske kompanije, “smatra da lišće eukaliptusa zbog svog oblika, veličine i vlažnosti na neki način ometa frekvenciju radiovalova mobilnih telefona, i to daleko više nego lišće drugog drveća”, piše Herald.

“Kod ljudi koji prime krvne derivate, naročito one koji sadrže plazmu, moglo bi doći do akutnog oštećenja pluća uzrokovanog transfuzijom”, piše FDA Consumer, časopis američke Uprave za kontrolu prehrambenih i farmaceutskih proizvoda. Ta bolest može dovesti do smrti ako se ne prepozna i ne počne odgovarajuće liječiti. “Akutno oštećenje pluća uzrokovano transfuzijom može nastupiti kad antitijela bijelih krvnih stanica iz krvi davaoca reagiraju na bijele krvne stanice primaoca, uzrokujući promjenu u plućnom tkivu koja omogućava ulazak tekućine. Do takvih reakcija najčešće dolazi kad su davaoci žene koje su rodile više od dvoje djece ili ljudi koji su više puta primili transfuziju.” Simptomi su “između ostalog, vrućica, ubrzano disanje i pad krvnog tlaka. Na rendgenskoj snimci pluća primaoca [transfuzije] često su potpuno bijela.”

“Hoćemo li za deset godina uopće moći jesti med iz Francuske?” pita francuski list Marianne. Svakog proljeća u toj se zemlji otruju milijuni pčela, zbog čega se proizvodnja meda smanjila s 45 000 tona godine 1989. na 16 000 tona 2000. Jedan je pčelar za samo tjedan dana izgubio 450 košnica, odnosno 22 milijuna pčela! Mnogi proizvođači meda kažu da su za pomor pčela krive kemikalije koje se koriste u poljoprivredi, kao što su pesticidi, a naročito neka jeftinija i jača sredstva koje se ilegalno uvozi. Kako bi u borbi protiv nametnika postigli što bolje rezultate neki poljoprivrednici čak dodaju kemikalijama staro motorno ulje ili dezinfekcijska sredstva! Ukoliko se ništa ne poduzme, “postoji mogućnost da francuski med ostane sačuvan samo kao dio nacionalne baštine”, piše Marianne.

“Mislite li da mrtav čovjek može oživjeti?” Profesor Hiroshi Nakamura sa Ženskog sveučilišta u Japanu postavio je to pitanje grupi od 372 učenika viših razreda osnovne škole. Trećina je odgovorila potvrdno, a druga trećina nije bila sigurna, izvještava tokijski list Sankei Shimbun. “Moguće je da su takvu predodžbu stekli na temelju kompjuterskih igara u kojima, čak i ako glavni junak pogine, igrač samo treba pritisnuti tipku za poništavanje i krenuti ispočetka”, pišu novine. Istraživanje “pokazuje da mnogi učenici, čak i oni iz viših razreda osnovne škole, nemaju ispravnu predodžbu o tome što zapravo znači smrt”, kaže profesor Nakamura. On savjetuje roditeljima da pouče djecu o smrti tako da im pokažu kako izgledaju uginuli kućni ljubimci ili da ih odvedu u posjet nekom rođaku koji je na samrti.

U lipnju 2002. službeno je potvrđeno da je u Evropi iskorijenjena dječja paraliza. Za 870 milijuna ljudi koji žive u zemljama Evrope to je “najvažniji uspjeh javnog zdravstva u novom tisućljeću”, izvještava Svjetska zdravstvena organizacija. U evropskoj regiji, koja obuhvaća 51 državu, “već više od tri godine nije zabilježen nijedan novi slučaj dječje paralize”. To je rezultat 14-godišnje borbe za iskorjenjivanje dječje paralize putem dobro organiziranih akcija cijepljenja u svim državama. Bolest je već iskorijenjena u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi te na otocima zapadnog dijela Tihog oceana. Dječju paralizu uzrokuje virus koji napada živčani sustav. To je vrlo zarazna bolest koja može dovesti do potpune paralize, pa čak i smrti. Zasad se ne može izliječiti, ali se može spriječiti.

“Ukoliko se odmah nešto ne poduzme, do 2032. više od polovine svjetskog stanovništva suočit će se s nestašicom vode, a to će ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi”, piše časopis BMJ (prije British Medical Journal). Premda je broj ljudi kojima je dostupna čista voda “porastao s 4,1 milijarde godine 1990. na 4,9 milijardi 2000, u zemljama u razvoju 1,1 milijarda ljudi još uvijek nema pitku vodu. Ukupno 2,4 milijarde ljudi nema odgovarajuće sanitarne uvjete”, kaže se u jednom izvještaju Ujedinjenih naroda. Posljedice toga su “četiri milijarde slučajeva dijareje i 2,2 milijuna smrtnih slučajeva godišnje”, a da i ne spominjemo koliko ljudi boluje od crijevne zaraze glistama, bilharcijaze i trahoma.

Koža je najveći tjelesni organ koji ima veoma važnu ulogu u zaštiti od mikroorganizama koji uzrokuju bolesti, dehidracije i prekomjernog sniženja tjelesne temperature. Stoga se ljudi koji su zadobili opekline ili zbog dijabetesa imaju otvorene rane na koži nalaze u prilično velikoj opasnosti. Kod presađivanja kože obično se koristi tkivo mrtvog ljudskog tijela, no njega nema u dovoljnim količinama. Osim toga, problem je što se putem takvih kožnih transplantata mogu prenijeti bolesti i što ih organizam primaoca može odbaciti. List The News, koji izlazi u Ciudad de Mexicu, izvještava da se pacijentima kojima rane teško zacjeljuju sada uspješno presađuje tkivo uzeto iz tankog crijeva svinje. Zanimljivo je da dio svinjskog crijeva koji se presađuje, takozvana submukoza tankog crijeva, veoma sliči čovjekovoj koži i da ga ima u izobilju. Jorge Olivares, stručnjak za rekonstrukcijsku kirurgiju koji eksperimentira s tom vrstom transplantata, kaže: “Pacijenti na kojima sam izvršio taj zahvat gotovo uopće nemaju ožiljaka, a rane su im većinom zacijelile za nekoliko tjedana. No, najveća prednost je to što gotovo odmah prestaje bol i upala.”

Tauaea Raioaoa, 56-godišnji ribar, živ je stigao do obale nakon što je na jugu Tihog oceana četiri mjeseca bio prepušten na milost i nemilost valova, kaže se u izvještaju lista Les Nouvelles de Tahiti. Petnaestog ožujka 2002. otisnuo se od obale Tahitija “u svom zelenom, 8-metarskom brodiću nazvanom ‘Tehapiti’. Međutim, nedaleko od obale pokvario mu se motor.” Nakon što je nošen valovima prešao otprilike 750 milja, 10. srpnja spašen je nedaleko od otoka Aitutakija, koji je dio Cookovog otočja. Imao je 20 kilograma manje nego kad je krenuo na put. Taj je iskusan i snalažljiv ribar preživio zahvaljujući tome što je “jeo sirovu i sušenu ribu te skupljao kišnicu u kantu i mali prenosivi hladnjak”.