KAD bi vas netko pitao da nabrojite nekoliko povijesnih gradova, kojih biste se najprije sjetili? Rima, Londona, Pariza? A Cahokije? ‘Cahokije?’ možda se pitate. Da, Cahokije — grada koji se nalazi u državi Illinois, 13 kilometara istočno od grada St. Louisa (Missouri, SAD). * Taj je veliki, visokorazvijeni i planski uređeni grad otprilike 500 godina bio jedan od najistaknutijih indijanskih gradova. Na vrhuncu svog kulturnog napretka, oko 1150. n. e., Cahokia je bila veća i od Londona i od Rima onog vremena.

Prema jednom izvoru, Cahokia se prostirala na oko 13 četvornih kilometara. Encyclopedia of North American Indians kaže da je to “bio nesumnjivo najveći pretpovijesni urbani centar sjeverno od Meksika”. U dolini rijeke Mississippi na mnogim se mjestima mogu naći ostaci zemljanih humaka koji nijemo svjedoče o tome da je na tom području nekad postojala vrlo napredna civilizacija. Zanimljivo je da se St. Louis nekad nazivalo Gradom humaka. Kako se grad širio, tako je postupno uništeno 26 tamošnjih humaka.

Neki Indijanci smatraju da su mnoga indijanska plemena potekla upravo iz Cahokije. U knjizi The Native Americans stoji da su od “potomaka ljudi iz doline rijeke Mississippi koji su gradili humke nastala plemena Chickasaw, Seminola i Choctaw”. Prema jednom drugom izvoru, ti su ljudi preci Indijanaca iz plemena Creek, Cherokee i Natchez te nekih drugih plemena.

Nekad je u Cahokiji bilo 120 humaka. No budući da su na tom području poljoprivreda i urbanizacija dugi niz godina uzimale svoj danak, danas je ostalo svega 80 humaka. Njih 68 nalazi se unutar granica povijesnog lokaliteta veličine 890 hektara.

Od 1925. Cahokia je povijesni lokalitet koji uživa zaštitu države Illinois. Godine 1982. Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu proglasila je humke Cahokije dijelom svjetske kulturne baštine zbog njihove važne uloge u rasvjetljavanju drevne povijesti Sjeverne Amerike.

Već u 8. stoljeću n. e. područja u blizini Cahokije bila su naseljena Indijancima koji su pripadali kasnoj kulturi šuma. Međutim, humci su sagrađeni dvjestotinjak godina kasnije. Zašto je Cahokia sagrađena baš na tom mjestu? Iz istih razloga iz kojih je kasnije u blizini nastao St. Louis. Oba su grada nastala u plodnoj naplavnoj nizini, blizu mjesta gdje se spajaju tri velike rijeke — Mississippi, Missouri i Illinois.

Rijeke i njihovi pritoci obilovali su ribom. U blizini rijeka bilo je mnogo vodenih ptica selica. U okolnim šumama moglo se sjeći drva i loviti divljač, naročito bjelorepe jelene, čije se meso jelo češće nego bilo koju drugu vrstu mesa. Na obližnjem ravnjaku Ozark bila su nalazišta bazalta, crvenog okera, galenita i granita. Okolne prerije obilovale su visokom travom koja se upotrebljavala za gradnju kuća i drugih zdanja u gradu koji je u vrijeme najvećeg procvata vjerojatno imao najmanje 20 000 stanovnika. U naplavnoj nizini uzgajalo se mnogo poljoprivrednih kultura, među ostalim kukuruz, amarant, bundeve i suncokret. Stanovnici Cahokije mogli su brati i pekan orahe, kupine te divlje šljive. Osim toga, plovidba rijekama omogućila im je da naveliko trguju s ljudima iz okolnih područja. U Cahokiji su pronađene školjke iz Meksičkog zaljeva, bakar s područja Velikih jezera i mineral tinjac iz gorja Appalachian.

U turističko-informativnom centru koji se nalazi u neposrednoj blizini Cahokije postavljena je izložba na kojoj se mogu vidjeti stanovnici Cahokije u prirodnoj veličini kako se bave uobičajenim svakodnevnim poslovima, kao što je skidanje kože s jelena i mljevenje kukuruza. Uzgoj kukuruza i korištenje prirodnih bogatstava bili su temelj na kojem se zasnivala kultura stanovnika Cahokije.

Jedan je arheolog opisao Cahokiju kao “sjevernoamerički Jeruzalem” jer je religija,  po svemu sudeći, utjecala na svaki aspekt života njenih stanovnika. U jednom izvoru kaže se da je “u vrijeme najvećeg procvata (1000-1150. posl. Kr.) u Cahokiji postojala izrazito centralizirana teokracija”. Arheološke iskopine pokazuju da su stanovnici Cahokije smatrali religiju i društvo nerazdjeljivima. Prema knjizi Cahokia—City of the Sun, “njihovim svijetom vladale su suprotne sile — tama i svjetlost, red i anarhija, dobro koje zaslužuje nagradu i zlo za koje slijedi kazna”.

Stanovnici Cahokije vjerovali su u zagrobni život. Zato su prilikom sahrane odavali pokojnicima posebnu počast, a često su vršili i raskošne obrede, naročito ako se radilo o uglednim članovima društva. Neki od humaka zapravo su bili grobnice i moguće je da su služili istoj svrsi kao i piramide egipatskih faraona.

Upoznajmo se malo bolje s humcima Cahokije. Premda se razlikuju po veličini i obliku, svi su načinjeni od zemlje koja je u košarama dopremana do mjesta na kojem su podignuti. Procjenjuje se da je na taj način dopremljeno milijun i po kubnih metara zemlje!

Postoje tri vrste humaka: šatorasti humci, koji su vjerojatno služili kao neka vrsta orijentira,  premda su u nekima otkrivene i grobnice; čunjasti humci, koji su možda također služili kao grobnice te humci u obliku platforme, koji su bili visoki od jednog metra do tridesetak metara, a služili su kao temelj na kojem se podizalo druga zdanja. Na humcima u obliku platforme često su se nalazili hram, vijećnica ili kuće najuglednijih članova društva.

Prvi humak do kojeg stižemo, nazvan Humak 72, podignut je na mjestu gdje su se nalazila tri manja grobna humka. Dugačak je 43 metra, širok 22 metra, a visok jedva 2 metra. Relativno je malen u usporedbi s ostalim humcima, no u njemu je pronađeno izuzetno mnogo vrijednih predmeta koji puno govore o životu stanovnika Cahokije. U humku je pronađen grob čovjeka koji je vjerojatno bio jedan od istaknutih vođa, što se može zaključiti po tome što mu je tijelo bilo položeno na gotovo 20 000 bisera s obale Meksičkog zaljeva. Osim toga, među grobnim darovima nađeno je i 800 šiljaka strijela, 15 udubljenih komada kamena za  igranje indijanskih igara, velika količina tinjca i smotuljak od listova kovanog bakra. U tom je humku sahranjeno i 300 drugih ljudi, uglavnom mladih žena — izgleda da su mnoge bile žrtvovane.

Krenimo sada na sjever, preko glavnog trga do Redovničkog humka, nazvanog po redovnicima trapistima koji su početkom 19. stoljeća živjeli u blizini Cahokije i obrađivali vrt na tom humku. To je najveći humak u Cahokiji. Ima oblik stepenaste krnje piramide s četiri terase. Građen je u čak 14 faza i smatra se da je gradnja trajala od 10. do 13. stoljeća n. e. Osnovica humka “veća je od osnovice bilo koje piramide u Egiptu ili Meksiku” — zauzima površinu od preko šest hektara. Sam humak visok je 30 metara, a dug preko 300 metara. To je najveće pretkolumbovsko zemljano zdanje na zapadnoj hemisferi. Na južnoj strani Redovničkog humka nalazi se dugačak kosi prilaz koji vodi do ravnih terasa. Iskopavanja ukazuju da su na tom prilazu vjerojatno postojale i stepenice.

Nijedan običan čovjek nije se smio popeti do vrha tih stepenica. Na vrhu humka nalazilo se jedno veliko zdanje — kuća “vladara Cahokije, poglavice kojeg se nazivalo Veliko Sunce”. “Na tom su mjestu poglavica i njegovi svećenici vjerojatno vršili vjerske obrede, obavljali upravne poslove, dočekivali poslanike iz drugih krajeva te s njega nadgledali čitavo područje”, stoji u knjizi Cahokia—City of the Sun. Poglavica je odozgo mogao vidjeti javne zgrade, kao što su vijećnica, žitnice, spremišta hrane, saune i kosturnica, ali i privatne kuće.

Poglavica je mogao vidjeti i ogradu od kolja koja je okruživala grad te brojne promatračnice koje su bile podignute duž ograde. Ta ograda duga tri kilometra triput je bila obnavljana — svaki put upotrijebljeno je čak 20 000 stabala. Neki arheolozi smatraju da je ograda podignuta kako bi se spriječilo kontakte s pripadnicima okolnih plemena. No vjerojatno je podignuta i zbog obrane grada. Međutim, ne zna se tko su mogli biti neprijatelji stanovnika Cahokije.

Postoji još jedna zagonetka u vezi s Cahokijom. Do 16. stoljeća ona je već potpuno opustjela. Što se dogodilo? Postoje mnoge teorije. Dosad iskopavanjima nisu pronađeni znaci bilo kakve epidemije, invazije neprijateljske vojske ili prirodne katastrofe. Možda je zbog promjene klime, uništavanja šuma i nekih drugih uzroka došlo do suše, gladi i društvenih nemira.

Prema mišljenju nekih znanstvenika, moguće je da se Cahokia suočavala s mnogim problemima koji pogađaju i današnje gradove, a to su zagađenost, prenapučenost, neriješeno pitanje uklanjanja otpada, a možda čak i građanski rat. Budući da više nema stanovnika Cahokije koji bi nam mogli pričati o sebi i svom načinu života, mnoge zagonetke i dalje ostaju neriješene.