Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Akanske poslovice — ogledalo društva

Akanske poslovice — ogledalo društva

ŠTO je poslovica? To je sažeta izreka koja se često citira, a pruža savjet ili životnu pouku. Pripadnici plemena Yoruba koji žive u Nigeriji imaju slikovitiju definiciju, prema kojoj je poslovica “konj na kojem se može brzo odjahati u svijet novih ideja”.

Važnost poslovica, ili mudrih izreka, izražena je ovom poslovicom koja je dobro poznata pripadnicima naroda Akan koji žive u Gani: “Mudrome se govori u poslovicama, a ne mnogim riječima.” To znači da mudrom čovjeku ne treba održati prodiku da bi ga se uvjerilo što je ispravno. Kad je poslovica primjerena situaciji, ona potiče čovjeka na razmišljanje, pomaže mu da bolje razumije stvari i može ga potaknuti da učini ono što je ispravno.

U Gani se poslovice često koriste na svadbenim svečanostima i pogrebima, a mogu se čuti i u tradicionalnim narodnim pjesmama. Osim toga, one igraju važnu ulogu u vođenju pregovora. U takvim situacijama predstavnici obiju strana često se vrlo vješto služe poslovicama.

U akanskom se društvu vješta upotreba poslovica smatra znakom mudrosti. Zanimljivo je da Biblija kaže kako je kralj Salamun — čovjek poznat po mudrosti, učenosti i vještom rješavanju sporova — znao 3 000 poslovica. Naravno, poslovice koje nalazimo u Bibliji nadahnute su od Boga i uvijek su istinite, što se ne može reći za poslovice koje se temelje na ljudskom iskustvu i znanju. Te se poslovice, ma koliko bile mudre, nipošto ne mogu izjednačiti s onima iz Biblije. Pa ipak, upoznajmo malo bolje neke akanske poslovice.

Poimanje Boga

U Gani se poslovicama često izražava vjera u postojanje Boga, što se vidi po mnogim akanskim izrekama. U akanskom svjetonazoru ne postoje ateističke ideje. Tako, naprimjer, jedna poslovica glasi: “Nitko ne pokazuje Boga djetetu.” Čak i dijete dobro zna da postoji Bog. Ta se poslovica često koristi da bi se ukazalo na nešto što će dijete samo naučiti i što mu ne treba puno objašnjavati.

Jedna druga akanska poslovica kaže: “Ako i pobjegneš od Boga, još uvijek si ispod njega.” Drugim riječima, onaj tko se ponaša kao da Bog ne postoji zavarava samog sebe. U Bibliji je davno izrečena slična misao, naime da su Božje oči “na svakom mjestu gledajući zle i dobre” (Priče Salamunove 15:3). Svi smo mi odgovorni Svemogućem Bogu za svoje postupke.

Odraz društvenih normi i vrijednosti

Kao što je slučaj i s poslovicama iz drugih kultura, akanske poslovice otkrivaju mnogo toga o normama i vrijednostima društva u kojem su nastale. Naprimjer, snaga izgovorene riječi ističe se u poslovici: “Gore je kad ti se omakne riječ nego kad ti se omakne noga.” Neobuzdani jezik uistinu može učiniti mnogo zla i čak može biti kriv za nečiju smrt (Priče Salamunove 18:21).

S druge strane, onaj tko obuzdava svoj jezik može uvelike pridonijeti miru, o čemu svjedoči uzrečica: “U prisustvu jezika zubi se ne glođu.” Smisao je da zavađene strane — primjerice muž i žena — mogu izgladiti nesuglasice tako da u miru porazgovaraju o onom što ih smeta. Ako i ne uspiju riješiti problem, pa se obrate za pomoć nekom trećem, posrednik koji mudro koristi svoj jezik može prekinuti svađu.

Mudrost u svakodnevnom životu

Mnoge poslovice koje govore o pokazivanju mudrosti u svakodnevnom životu jasno pokazuju koliko su dragocjena svojstva kao što su razboritost i promišljenost. Nagla i nepromišljena osoba koja ne razmišlja o posljedicama svog postupanja mogla bi promisliti o savjetu iz poslovice: “Prije nego što počneš dražiti kobru, gledaj kamo ćeš pobjeći.”

Kad roditelji kod svog djeteta uoče neku lošu osobinu, bilo bi dobro da obrate pažnju poslovici: “Ako vidiš trsku koja je toliko narasla da te bode u oko, nemoj je oštriti, nego je iščupaj s korijenom.” Da, svaku lošu osobinu treba iskorijeniti prije nego što preraste u veliki problem.

O moralu i kulturi

Ponekad je potrebno razumjeti kulturu nekog naroda da bi se shvatilo smisao njegovih poslovica. Naprimjer, pripadnici naroda Akan smatraju da je u prisustvu drugih ljudi, a naročito starijih, nepristojno gestikulirati lijevom rukom. Na to pravilo pristojnog ponašanja ukazuje se izrekom: “Nemoj lijevom rukom pokazivati put prema svom rodnom gradu.” Drugim riječima, čovjek treba cijeniti ono što je njegovo, pa tako i svoje porijeklo.

Poslovica koja ukazuje na pravila ponašanja za stolom u akanskom domu kaže: “Dijete koje nauči prati ruke jest će sa starijima od sebe.” Prema tradiciji, mlađi članovi obitelji jedu s mlađima, a stariji sa starijima. Međutim, pristojno dijete koje se ističe tjelesnom čistoćom i lijepim ponašanjem moglo bi imati čast sjesti za stol sa svojim ocem i drugim odraslima. Ova poslovica naglašava da čovjekov ugled više ovisi o njegovom ponašanju nego o tome koliko mu je godina.

Razmišljate li o ženidbi ili udaji? Ako je tako, onda obratite pažnju akanskoj poslovici: “Brak nije palmino vino da ga se kuša.” Prodavači palminog vina, alkoholnog pića koje se dobiva od palminog biljnog soka, obično daju potencijalnim kupcima da kušaju vino prije nego što odluče koliko će kupiti i hoće li ga uopće kupiti. No brak se ne može tako kušati. Ova poslovica ističe da je brak trajna veza i da nije prihvatljivo da partneri najprije neko vrijeme zajedno žive, pa tek onda odluče hoće li se vjenčati.

Pažljivo prosuđivanje

Mnoge poslovice koje koriste pripadnici naroda Akan svjedoče o tome da su njihovi preci sa zanimanjem promatrali ljude i životinje. Naprimjer, na temelju pomnog promatranja kokoši i njenih pilića nastala je poslovica: “Pile koje se drži majke dobit će bedro skakavca.” Što to znači? Ako se netko izolira, lako je moguće da se ljudi neće sjetiti podijeliti s njim nešto dobro.

Svatko tko je vidio mrtvu žabu svjestan je istinitosti uzrečice: “Koliko je žaba duga vidi se tek kad je mrtva.” Ona se često citira kad se želi reći da netko nije cijenjen. No onaj tko smatra da ga drugi ne cijene može se utješiti mišlju da će onda kad bude odsutan ljudi možda ipak postati svjesni njegovih vrlina.

Poslovice u skraćenom obliku

Akanske poslovice usmeno se prenose s koljena na koljeno, a mnoge od njih sačuvane su i zahvaljujući umjetnosti koja se zasniva na upotrebi simbola. To se može vidjeti na rezbarijama u drvu, štapovima, zlatnim utezima te uzorcima tradicionalnih i suvremenih tkanina. U Gani posjetitelji umjetničkih galerija mogu vidjeti prikaze čovjeka koji se penje na drvo, dok mu drugi pomaže. Ti prikazi ukazuju na poslovicu: “Ako se penješ na dobro drvo, netko bi te mogao pogurati.” Poruka je jasna — ako težimo za plemenitim ciljevima, drugi bi nam mogli pružiti podršku.

Pogrebi su prilike u kojima posebno dolazi do izražaja “retorika tkanina”, kako se izrazio jedan pisac. Tužno raspoloženje koje vlada u takvim prilikama zapravo potiče ljude da ozbiljno razmišljaju o životu. Stoga se na pogrebima mogu vidjeti tkanine s motivima koji govore o smislu života. Naprimjer, tkanina na kojoj su prikazane ljestve ili stepenice podsjeća na poslovicu: “Ne penje se samo jedan čovjek ljestvama smrti.” * Tim se riječima svim ljudima savjetuje da ne bi trebali imati previsoko mišljenje o sebi i da se ne ponašaju kao da nikad neće umrijeti (Propovjednik 7:2).

U tradicionalnom akanskom društvu predstavnici ili poslanici plemenskih vođa vrlo se vješto služe poslovicama, a nose i poseban štap ukrašen motivima koji ukazuju na neko načelo ili svojstvo koje se posebno cijeni u njihovom plemenu. Naprimjer, ptica koja u kandžama drži glavu zmije skraćenica je poslovice: “Ako uhvatiš zmiju za glavu, ostatak tijela je obično uže.” Što je poruka te poslovice? Probleme treba rješavati odlučno, bez okolišanja.

Prikladna upotreba poslovica

Slično kao i kod korištenja usporedbi, odluka o tome kada i kako upotrijebiti poslovicu ovisi o temi razgovora i o tome kome se govornik obraća. Korištenjem neprikladnih poslovica govornik bi mogao oslabiti vlastite argumente. Budući da su u nekim kulturama poslovice sastavni dio svakodnevnog govora, njihova pogrešna primjena može se negativno odraziti na mišljenje ljudi o onome tko im se obraća.

U Gani se starije pripadnike društva smatra autorima poslovica i onima koji ih čuvaju od zaborava. Stoga se prije izgovaranja neke poslovice često može čuti fraza: “Naši stari kažu...” Slično tome, kad se netko obraća ljudima koji su puno stariji od njega, pristojno je da prije nego što citira poslovicu kaže: “Vi stari znate reći...” Mlađi će čovjek iz poštovanja prema starijima paziti da ne ostavi dojam kao da ih poučava mudrim riječima sadržanim u poslovici.

Neke zanimljivosti

Poslovica se može navesti prije ili poslije iznošenja nekog argumenta. Osim toga, poslovice mogu biti vrlo vješto uklopljene u argumentaciju, tako da se slušalac treba dobro pomučiti kako bi shvatio da se aludira na poslovicu. Naprimjer, kad pripadnik naroda Akan govori o nekom poniznom i miroljubivom čovjeku, mogao bi reći: “Da je samo do toga i toga, ne bi bilo pucnjave u ovom selu.” Time se aludira na poslovicu: “Da je do puža i kornjače, ne bi bilo pucnjave u grmlju.” Obje životinje smatra se blagima, nenasrtljivima i miroljubivima. Ljudi koji imaju takve osobine doprinose miru.

No, ako zamolite Akanca da vam izrecitira nekoliko poslovica, možda ćete čuti samo jednu: “Gdje nema spavanja nema ni sna.” Drugim riječima, čovjek ne može koristiti poslovice u neprikladnim situacijama, baš kao što ne može sanjati dok je budan. Okolnosti diktiraju koja će se poslovica kada upotrijebiti.

^ odl. 25 Zanimljivo je da se taj motiv može vidjeti na tkaninama raznih boja, a ne samo na onim tamnima koje se inače nosi na pogrebima.