MNOGI posjetioci iznenade se kad saznaju da je na Havajskom otočju, a posebno na otoku Hawai, koji se naziva i Veliki otok, veoma razvijeno govedarstvo. Premda znaju da su ovdje nekada bile plantaže šećerne trske i ananasa i čuli su za kavu iz područja Kona, posjetioci se čude kad vide prave kauboje, ili paniolose. Znaju pitati: “Kako su goveda i kauboji uopće došli na Havaje?”

Goveda su došla na otok Hawai još davne 1793, kad ih je engleski pomorski kapetan i istraživač George Vancouver dopremio brodom i poklonio kralju Kamehamehi I. Kapetan Vancouver prilično je dobro poznavao Havajsko otočje, budući da su on i čuveni britanski istraživač kapetan James Cook bili prvi Evropljani koji su na jednom ranijem putovanju razgledali te otoke.

Kralj ne samo da je prihvatio poklon nego mu se toliko obradovao da je Vancouver ponovno došao iduće godine i dopremio mu još goveda i ovaca. Vancouver se nadao da će životinje dobro napredovati i množiti se, što bi doprinijelo gospodarskoj sigurnosti stanovnika otočja Sandwich, kako se tada zvalo Havajsko otočje. Stoga je Vancouver predložio kralju Kamehamehi da proglasi kapu, ili tabu, kojim bi se zabranilo ubijanje tih životinja kako bi se mogle brzo razmnožiti. Kralj je odmah uvidio da bi to bilo korisno, pa je proglasio zabranu ubijanja životinja u trajanju od deset godina.

Vancouver je na otok Hawai dopremio dugoroga goveda iz Kalifornije. (Vidi fotografiju na  18. stranici.) Bile su to krupne životinje pomalo zastrašujućeg izgleda i široko razmaknutih rogova. Havajci su ih ubrzo prozvali pua’a pipi (doslovno: velika svinja) te su ih se klonili, poštujući kapu. Tako su goveda neometano lutala otokom i jako se razmnožila.

No ubrzo su ta goveda postala prava napast! Budući da su slobodno lutala svuda uokolo i da nisu imala prirodnih neprijatelja, počela su nanositi veliku štetu dotad netaknutim šumama u planinskom području (mauka) i često su tražila hranu po vrtovima u nizinskom priobalnom području (makai), u kojem su ljudi uzgajali slatki krumpir, jam, taro i druge kulture. Ni ograde od vulkanskog kamenja ni papipiji (ograde od kaktusa opuncije) nisu mogli zaustaviti te snažne, opasne i tvrdoglave životinje.

Tek je oko 1815. poduzetni John Palmer Parker, porijeklom iz Nove Engleske, dobio dopuštenje kralja Kamehamehe I da svojom puškom koju je donio iz Amerike počne ubijati goveda, koja su se dotad već jako namnožila i počela stvarati probleme na otoku. Mudri kralj ubrzo je shvatio da goveđe meso, loj i koža mogu biti unosna trgovačka roba. I doista, s vremenom je otok Hawai postao poznatiji po usoljenoj govedini nego po sandalovini, koja je dotad bila najistaknutiji proizvod.

Početkom 30-ih godina 19. stoljeća stada goveda koja su živjela u divljini bila su tako velika i opasna da se nešto moralo poduzeti. Kralj Kamehameha III uvidio je da bi ih trebalo obuzdati i pripitomiti. Stoga je poslao jednog uglednog poglavicu u Kaliforniju, koja je u to vrijeme pripadala Meksiku, da dovede sa sobom iskusne goniče stoke koji bi sakupljali goveda i poučavali Havajce kako se to radi. U to vrijeme goveda je već bilo i na otocima Oahu, Maui i Kauai, a ne samo na otoku Hawai.

 Godine 1832. na Havaje su stigli španjolski, meksički i indijanski vaquerosi — simpatični kauboji koji su dobro ispekli svoj zanat na španjolsko-meksičkim hacijendama. Ljudi su ih ubrzo zapazili po njihovim sombrerima, sedlima, užadi za hvatanje stoke i mamuzama te su ih zbog njihovog španjolskog (español) porijekla nazvali paniolos. Taj se naziv zadržao do današnjih dana.

Paniolosi su bili marljivi ljudi koji su vrlo vješto obavljali svoj posao, no bili su i pravi veseljaci koji su uživali u pjevanju i sviranju muzičkih instrumenata. Isticali su se svojim velikim iskustvom, hrabrošću i izdržljivošću te su uvijek bili ponosni na svoj posao. Jedan je stari paniolo ovako opisao njihov način razmišljanja: “Ako marljivo radiš, dugo ćeš živjeti.” I stvarno su bili marljivi! Od zore do sumraka sakupljali su stoku, odvajali životinje jedne od drugih, hvatali ih lasom i žigosali. Osim toga, trebalo je graditi i popravljati ograde, jer su pripitomljena goveda trebala živjeti kao i druge domaće životinje.

No kakvi su to kauboji koji nemaju konja? Godine 1803. Richard J. Cleveland je na jedrenjaku Lelia Byrd dopremio na Havaje prve konje. Bili su to potomci arapskih i maurskih konja. Kralj Kamehameha I bio je prvi Havajac koji je uzjahao konja!

Ti su se brzi, okretni i izdržljivi konji dobro prilagodili brežuljkastom terenu. Paniolosima je postalo nezamislivo bez njih obavljati zahtjevan posao sakupljanja i pripitomljivanja goveda.

U početku su neki konji lutali uokolo kao i goveda. S vremenom su se počeli pariti s konjima koji su bili dopremljeni iz Velike Britanije i Sjedinjenih Država, među ostalim i s engleskim čistokrvnim i arapskim konjima. Zahvaljujući tom križanju pasmina paniolosi su imali na raspolaganju mnogo zanimljivih vrsta konja. No kad biste danas pitali nekog paniola koju bi pasminu najradije izabrao za svoj posao, vjerojatno bi se odlučio za quarter-konja, tako nazvanog zbog svoje velike brzine na četvrt milje (engleska riječ “quarter” znači “četvrt”). Zašto bi izabrao baš tog konja? Zato što paniolosi znaju da su quarter-konji spremni brzo krenuti, zaustaviti se i poslušati bilo koju drugu naredbu da im naprosto nema ravna.

Havajski paniolosi izvrsno su svladali čuvene kaubojske vještine kao što su kroćenje konja, hvatanje stoke lasom i jahanje. Toliko su se usavršili u tim vještinama da se 1908. nekoliko njih — među ostalima Ikua (Ike) Purdy i Archie Ka’au’a — natjecalo na najvećem rodeu u Sjedinjenim Državama. Natjecanje Frontier Days Rodeo u Cheyenneu (Wyoming) bilo je pravi spektakl.

Paniolosi su svojom živopisnom odjećom, zadivljujućim vještinama i havajskim cvjetnim vijencima plijenili pažnju zapadnjačkih zaljubljenika u kaubojski način života. A kakve su tek uspjehe postigli na natjecanjima! Ike Purdy postao je svjetski prvak u hvatanju volova lasom, a i Archie je postigao odlične rezultate. Zadivljeni zapadnjaci odjednom su se počeli zanimati za Havaje i njihove fascinantne paniolose. Godine 1996. čak je predloženo da Ike Purdy bude uvršten među slavne kauboje Divljeg zapada.

A kako izgleda život današnjih paniolosa? Vjerojatno nije toliko uzbudljiv kao nekada, no na suvremenim rančevima još uvijek ima mnogo posla. Uzmimo za primjer Parker Ranch, koji se nalazi u blizini grada Waimee, na otoku Hawai. To je ogroman ranč s ogradom dugom nekoliko stotina kilometara. Na njemu živi na tisuće goveda. Paniolo ima mnogo posla. Jašući na svom omiljenom konju, tjera stado s jednog dijela pašnjaka na drugi.

U današnje vrijeme u Waimei biste po završetku radnog dana mogli vidjeti grupu paniolosa — prepoznatljivih po trapericama, kaubojskim čizmama i šeširima, koji znaju biti obrubljeni havajskim cvjetnim vijencem — kako sjede u svom omiljenom restoranu i uživaju u prepoznatljivom zvuku posebno ugođenih havajskih gitara ili možda zajedno pjevaju neku staru havajsku pjesmu!