“Preko 80 posto vozačica bi u slučaju kvara na automobilu radije provelo noć zaključano u svom automobilu nego prihvatilo pomoć koju bi im ponudila neka nepoznata osoba”, izvještava londonski The Independent. Anketa koju je provelo udruženje Direct Line Rescue i u kojoj je sudjelovalo 2 000 vozača pokazala je da bi u slučaju kvara na automobilu 83 posto žena i 47 posto muškaraca odbilo ponuđenu pomoć. Slično tome, većina vozača ne bi se zaustavila i pomogla nekom drugom vozaču kojem se pokvario automobil. Žene se naročito ustručavaju priskočiti u pomoć jer se boje da se vozač možda samo pretvara da ima kvar na automobilu. Nick Cole, predstavnik spomenutog udruženja, rekao je: “Žalosno je da bi u današnje vrijeme mnogi vozači zbog straha radije čitavu noć sami sjedili u automobilu nego imali posla s nepoznatom osobom.”

U Anglikanskoj crkvi svećenice “općenito uzevši puno više sumnjaju u istinitost osnovnih kršćanskih učenja (...) nego njihovi muški kolege”, piše londonski The Times. Jedno istraživanje u kojem je sudjelovalo gotovo 2 000 svećenica i svećenika Anglikanske crkve pokazalo je da “80 posto svećenika vjeruje da je Isus umro kako bi odnio grijehe svijeta”, dok je među svećenicama bilo tek 60 posto onih koje su rekle da vjeruju u to učenje. Slično tome, u uskrsnuće Isusa Krista vjeruje 70 posto zaređenih muškaraca i samo 50 posto zaređenih žena. Robbie Low, predstavnik udruženja Cost of Conscience koje je pokrenulo tu anketu, izjavio je: “U Anglikanskoj crkvi očito postoje dvije crkve: crkva vjernika i crkva nevjernika, a to je prava sramota. Na odgovorne položaje često se postavlja ljude čija vjera sve više slabi. Nedopustivo je da vjernike sve češće vode oni koji nemaju vjere.”

Unatoč izvještaju koji pokazuje da je 2001. došlo do “poboljšanja ekonomskih i društvenih prilika, i to već treću godinu zaredom”, Kanađani i dalje pesimistično gledaju na budućnost, piše The Toronto Star. Prema podacima do kojih su došli istraživači iz Kanadskog instituta za istraživanje društvenog razvoja, “Kanađani se sve manje osjećaju sigurnima u financijskom pogledu, više su pritisnuti problemima na poslu, sve manje vjeruju da bi se mogli osloniti na socijalnu skrb u slučaju da im ona zatreba te smatraju da im prijeti sve veća opasnost od zločina”. Među uzrocima njihove zabrinutosti navedeno je “povećanje plaća koje jedva održava korak s inflacijom, povećanje osobnih dugova, (...) duge liste čekanja za neke vrste medicinskih usluga, poskupljenje lijekova, povećanje broja ozljeda u prometnim nesrećama te neosnovani strah da nasilje sve više uzima maha”. Autori izvještaja kažu: “Ako sigurnost definiramo kao duševno stanje, onda smo na krivom putu.”

U Sjedinjenim Državama su “poboljšanja u radu službe hitne pomoći u posljednjih 40 godina doprinijela smanjenju smrtnosti žrtava kriminala”, kaže se u jednom izvještaju Associated Pressa. Jedno je istraživanje pokazalo da se u Sjedinjenim Državama od 1960. do 1999. stopa smrtnosti žrtava kriminala smanjila za gotovo 70 posto, premda se u istom razdoblju broj napada povećao gotovo šest puta. Istraživanje je također pokazalo da je 1960. smrt nastupila u 5,6 posto slučajeva teških fizičkih napada, dok je 1999. smrću završilo samo 1,7 posto takvih slučajeva. Istraživači smatraju da su za smanjenje stope smrtnosti zaslužna poboljšanja u pružanju pomoći unesrećenima, među ostalim “uvođenje telefona za hitne slučajeve, brzo stabiliziranje stanja unesrećenih i hitan prijevoz u bolnicu, kvalitetnije školovanje osoblja hitne pomoći te povećanje broja općih i traumatoloških bolnica”, kaže se u izvještaju. Anthony Harris, profesor sa Sveučilišta Massachusettsa u Amherstu, rekao je: “Ljudima koji bi prije 20 godina završili u mrtvačnici danas se pruža liječnička pomoć te ih se obično za svega nekoliko dana otpusti iz bolnice.”

Australija ima najveću emisiju stakleničkih plinova po glavi stanovnika, izvještava The Sydney Morning Herald. Jedan od glavnih uzroka tog problema je “opsjednutost Australaca daljinskim upravljačima”. Kakve veze imaju daljinski upravljači s ispuštanjem stakleničkih plinova? Da bi se ljudi mogli služiti daljinskim upravljačima, njihovi televizori, videorekorderi i drugi elektronički uređaji moraju biti u stanju standby. Stoga ih se rijetko potpuno isključi. Zbog toga elektrane svake godine ispuste u atmosferu dodatnih pet milijuna tona ugljičnog dioksida. Proizvodnjom struje koja je potrebna za rad elektroničkih uređaja u stanju standby u Australiji se stvara količina stakleničkih plinova koja je jednaka količini ispušnih plinova milijun motornih vozila. Komentirajući koliko ta povećana potrošnja košta australske potrošače, novine pišu: “Godine 2000. električna energija koja je utrošena na rad uređaja u stanju standby iznosila je 11,6 posto ukupne količine električne energije koja je potrošena u domaćinstvima, što je značilo dodatni trošak od 500 milijuna dolara.”

Titan je lagan i čvrst metal koji je vrlo otporan na koroziju. Znanstvenici su ga prvi put proizveli u čistom obliku 1910. Zbog svoje postojanosti titan je kao stvoren za primjenu u avionskoj industriji i medicini. Kad se ugradi u ljudsko tijelo, rijetko uzrokuje upalu i stoga se može koristiti za izradu umjetnih kostiju. Jedan predstavnik Japanskog udruženja za istraživanje titana rekao je: “Budući da je titan gotovo trajno otporan na koroziju, (proizvode od titana) skoro uopće ne treba održavati. Osim toga, taj metal može služiti za višekratnu upotrebu. Gledano s ekološkog stanovišta, titan će biti najtraženiji metal 21. stoljeća.” Međutim, njegov je glavni nedostatak to što je deset puta skuplji od nerđajućeg čelika. No, budući da titan ima sve širu primjenu, očekuje se da će mu cijena sve više padati. Prema pisanju japanskog lista Daily Yomiuri, “u povijesti metala bakar je postupno zamijenjen čelikom, a čelik aluminijem. Izgleda da će 21. stoljeće biti doba titana.”

Preko 40 posto parova koji su zajedno živjeli prije braka razvede se prije desete godišnjice braka, izvještava njujorški Daily News. Osim toga, podaci američkog Državnog zavoda za zdravstvenu statistiku pokazuju da je kod parova koji su zajedno živjeli prije braka, a potom su ostali u braku duže od deset godina, vjerojatnost da će se na kraju ipak razvesti dvostruko veća nego kod onih koji nisu tako živjeli. “Ako neki par razmišlja o zajedničkom životu [i] smatra da nije u redu živjeti nevjenčano, mala je vjerojatnost da će se na kraju razvesti”, kaže Matthew Bramlett, glavni autor izvještaja. Osim toga, “izgleda da su [ljudi koji su zajedno živjeli prije braka] puno manje skloni podnositi bol koja je povezana s rješavanjem bračnih problema”, kaže bračna savjetnica Alice Stephens.

“Nekad su ljudi znali reći: rodio sam se kao metodist i umrijet ću kao metodist. Danas to više nije tako”, piše list The Sacramento Bee. Prema riječima Dextera McNamare, direktora Ureda za vjerska pitanja u Sacramentu, “ljudima je religija u kojoj su se rodili postala manje važna nego prije (...). Ljudi su puno spremniji upoznati i neke druge vjerske zajednice.” U potrazi za crkvom kojoj bi se priključili vjernici često razmišljaju o tome sviđa li im se crkvena glazba i način bogoslužja, koliko traju vjerski obredi, postoje li programi za mlade, koliko vjerska zajednica ima članova te koliko je sama crkva udaljena od njihovog doma. “Možete birati kao da ste u supermarketu”, kaže Allan Carlson, direktor Howardovog instituta za obitelj, religiju i društvo. “Godine 1950. čak je 85 posto odraslih pripadalo istoj religiji kao i njihovi roditelji”, no danas se ljudima “nudi puno veći izbor”.