“DUGO vremena smatralo se da je gojaznost posljedica suvremenog načina života u bogatim, razvijenim zemljama svijeta, no sada se ona javlja i u nerazvijenim zemljama”, izvještava britanski medicinski časopis The Lancet. U njemu je pisalo da nutricionisti upozoravaju na “svjetsku epidemiju” bolesti povezanih s gojaznošću, kao što su dijabetes, visoki krvni tlak, rak te bolesti srca i krvnih žila.

U Kini se u posljednjih osam godina broj gojaznih muškaraca utrostručio, a broj gojaznih žena udvostručio, tako da je u toj zemlji postotak ljudi koji imaju problema s visokim tlakom sada gotovo jednak onome u Sjedinjenim Državama. Preko 50 posto svih novih slučajeva dijabetesa otpada na Indiju i Kinu. U Egiptu je postotak stanovnika koji boluju od dijabetesa jednak onome u Sjedinjenim Državama. Osim toga u Egiptu 50 posto žena ima problema s viškom kilograma. U Meksiku je u svim slojevima društva i u svim dijelovima zemlje došlo do naglog porasta gojaznosti, što ima za posljedicu porast broja oboljelih od dijabetesa. Čak su i u vrlo siromašnim afričkim zemljama južno od Sahare gojaznost i dijabetes u porastu.

Premda u nekim zemljama gojaznost može biti posljedica jedenja fast food hrane u kojoj ima puno masnoće, jedan od glavnih uzroka zapravo je to što su mnogi proizvođači prehrambenih proizvoda počeli stavljati u te proizvode više šećera “da bi bili ukusniji”. Osim toga, u ishrani stanovništva Azije i Afrike u većoj su mjeri zastupljena jestiva ulja, što ima za posljedicu unošenje suvišnih kalorija u organizam. Primjena napredne tehnologije u industriji i poljoprivredi dovodi do toga da proizvodni procesi zahtijevaju manje fizičkog rada. Ljudi teže za time da manje rade i imaju više slobodnog vremena. Sada kad su kompjuteri i televizija postali sastavni dio života, ljudi se manje kreću, a “otkako postoji elektronska pošta, sve rjeđe ustaju da bi prenijeli neku poruku ili razgovarali s kolegama na poslu”.

Budući da gojaznost sve više uzima maha i među djecom školskog uzrasta, naročito u područjima u kojima djeca manje vremena provode u rekreaciji i drugim fizičkim aktivnostima, veoma je važno da prosvjetni radnici postanu svjesni koliko ishrana utječe na uspjeh djece u školi. Gail Harrison, s Fakulteta javnog zdravstva Sveučilišta u Kaliforniji, napominje da za obuzdavanje epidemije gojaznosti i s njom povezanih bolesti nisu dovoljne samo preventivne strategije lokalnog karaktera već da je “prijeko potrebno usvojiti jedinstveni program za sprečavanje gojaznosti u svjetskim okvirima, razraditi plan djelovanja te osigurati stručno vodstvo i podršku socijalnih ustanova”.